Četrnaesti dan

Subukia. Večer je, sat skoro da nije devet kucnuo. Vani kiša plušti, lagano me prolazi hladnoća dok sijedeći na nadkrivenoj terasi pišem ovaj četrnaesti post po redu. Sinočnja noć kao da je jedna od gorih bila, za pretpostavljati budući da svaki put kada bi se itimalo okrenenuo u snu skoro da zaplakao nisam. Toliko su mi se ruke užarile da izgledam kao tipičan klaun, pola bijel a pola crven. E da je bilo pameti pa se dobro namazati, ne ne, izdržati ću ja ekvatorsko sunce, kako da ne.

Dan je prošao bez velikih uzbuđenja, uobičajeno za ovaj skoro pa seoski način življenja. Nakon što sam se jutros probudio iscrpljeniji nego što sam legao uslijedilo je prvo pospremanje sobe budući je ista nalik stali još ujutro bila, sada već nalik normalnoj spavaćoj sobi. Tamo prije podne sam krenuo prema sirotištu, put do kojeg mi danas već nije predstavljao toliki napor kao do sada. Radio sam malo na kondiciji ovih dana pa se isto već može po načinu hoda, koji je uspravniji i črvšći, odgonetnut. Kako bilo da bilo, sat vremena hoda ne gine, ukoliko se prolazeći ovo zelenilo i ujedno pustoš nema potrebu svaki trenutak ovijekovječiti fotoaparatom kao što sam to do sad imao.

U sirotištu ista slika kao i inaće uz to da je večina dijece danas bila na nastavi u školi, a obzirom na navedeno sam imao priliku vrijeme izgubiti u igri sa polaznicima vrtića, večina kojih kao što rekoh nije smještena u sirotištu. Tu se vidi velika razlika između jedne i druge dijece, oni iz sirotišta nakon što im daš jedan bombon sretni i zadovoljni ne pitaju za drugi, djeca izvan sirotišta pak ne staju sa željom za slatkišima sve dok ih ne nestane.

Nakon nekoliko sati provednih među dijecom krenuo sam laganim hodom doma kada sam prošao kraj osnovne škole. Desetak minuta kasnije nastava je završila a dijeca koja su kenula u mom pravcu, ugledavši mene počela su trčati nebili me sustigli. I kažem vam, sustigli su me već nakon kratkog vremena a grupica od njih petanestak me pratila vjerno na putu doma, neprestajno žureći u odjeću na meni, cipele, sat i sve ostalo što im se činilo itimalo atipično za ovo područje. Stigavši tako doma sa guštom sam se istuširao u beskrajno vručoj vodi nebi li podigao tjelesnu temperaturu obzirom da sam pokisnuo kao da me netko šmrkom zalio.

Obzirom da sada imam više vremena, a kao što sam to ranije najavio, u svakom slijedećem postu ću nešto napisati o samoj pripremi puta. Danas čemo početi sa aviokartama.

1. Aviokarte: Ukoliko idete na put prema dalekim destinacijama do kojih najjednostavije, a možda i jedino, možete stići avioprijevozom predlažem da prvo što napraviti jest se pobrinuti za aviokarte. Što ranije izvršite rezervaciju ili kupnju, na istima čete biti u mogučnosti uštedjeti znatan iznos novaca. Predlažem da se svakako konzultirate sa nekom putničkom agencijom koja ima iskustva sa aviokartama, ili ako želite sve na svoju ruku napraviti onda nije s gorega da koristite tražilice na internetu koje su specijalizirane za avio karte kao što je to među inima i Swoodoo.com. Na jednostavan način vam je omogučeno pretraživanje po lokacijama gdje želite putovati, možete izabrati dali kupiti kartu u jednom smjeru, povratnu kartu ili pak kartu za roudn trip kao što sam to ja učinio. Round trip znači da ne koristite iste zračne luke prilikom odlaska i dolaska, a to se pak ne može izbiječi ukoliko tijekom puta želite više nego li jednu državu posjetiti. U mom slučaju sam jedne večeri kupio kartu nakon što sam definirao sve točke i datume, da bi već sutra dan u rano jutro za iste destinacije (možda druga vremena i kompanije) pronašao ponudu koja je bila skoro pa četrdeset posto jeftinija. Imao sam sreću da sam prvotno kupljenu kartu mogao u roku od dvadesetičetiri sat stornirati bez troškova što sam naposljetku i učinio kako bi došao do jeftinije ponude. Storniranje se ispostavilo malo kompliciranije budući da sam kod više aviokompanija morao stornirati, iako sam naposlejtku uspio sve na vrijeme riješiti. Uzmite si svakako vremena i pratiti kroz jedan izvjesni period kretanja cijena i razlučite kada je najbolji trenutak za kupnju.

Počeli su me komarci napadati poradi čega ću vas već sada napustiti. U slijedećim postovima ču obrađivati daljnje teme u svezi pripreme puta, a do tada vam želim sve što i sebi želim. Mirne snove pa sve ostalo. Što se tiće komentara mojih vjernih čitatelja (smile...), slike bi naravno htio postati u što večoj rezoluciji odnosno veličini ali to sada trenutno nije moguće obzirom da i na ovakav način vezu skoro i ne iscrpim do iznemoglosti. Koristimo satelitski internet (koji i nije nešto brz) koji nam je sada i ovdje jedina mogučnost za komunikacijom sa svijetom. A što se pak tiće komentiranja, iako mi je glupo sam svoj post komentirati, kako bi vam olakšao što lakše traženje i kako nebi ispao toliko tvrdoglav, isto ću od sada nastojati i činiti.

"Sloboda je uvijek opasna, ali ona je najsigurnije što imamo."
- Harry Fosdick

Subukia, 05.06.2014.