Šesti dan

Nairobi. Isti kontinent, druga država, druga kultura. Počinjem pisati prvi post na području u Kenije, državi u kojoj ću provesti dobar dio svog osamdesetodnevnog puta i državi koja je razlog ovome putu. Ništa se nije promjenilo u odnosu na jučer osim da ništa nije isto. Teško mi je bilo zamisliti da ću samo nakon jednoga dana ovdje biti u mogučnosti uviditi tolike razlike u kulturi, da u ovome trenu neznam uopće koje dodirne točke bi mogao navesti između žitelja Addis Ababe i Kenije. Sami gradovi su toliko različiti da je to zastrašujuće, ne samo što se tiće sigurnosti putovanja već i što se tiće odnosu prema strancima. Prije nego li o tome nešto više napišen htio bi vam dočarati put ka ovdje i sami dolazak u Keniju, odnosno Nairobi, prve utiske koje je ovaj grad imao na mene.

Sinoć kasno sam se iz hotela u Addis Ababi uputio prema zračnoj luci, pri tom skoro ne zakasnivši na let budući da sam bio toliko zauzet pisanjem razglednica najmilijima, pisanjem razglednica za koje uopće nisam siguran dali će pronaći put ka domovini. Prebrzon vožnjom bivam dovesen do zračne luke gdje nakon dva ili tri sigurnosna pregleda napokon bivan spreman na ulazak u avion za Nairobi. Kaos je očiti, veliki broj ljudi, nekolicina njih dezorijentirani svijetlucavim napisima (nekoliko kineza na letu za lučki, ujedno i najveći kineski grad Shanghai skoro da nije zabunom ušla na avion za Nairobi), pomičnim stepenicama i multikulturalnosti koja kao da je sinoć doživjela svoj vrhunac. Bez obzira na prethodno navedeno na vrijeme nam biva dopušten ulazak u avion, u ovome slučaju kompanije Ethiopian Airlines, kompanije koju sam za ovaj let izabrao bez obzira na dozu nelagode znajući za ovogodišnji incidenti kada je zrakoplov tog avioprijevoznika otet na letu za Rim. Sami let ne namjeravam previše komentirati obzirom da mi je dosta aviona i letova za narednih namanje mjesec dana. Nakon uzlijetanja trebalo je nekih tri sata da stignemo na odredište, glavni grad Nairobi. Već pri izlasku iz aviona osjeti se drugačiji miris, čak su i carinici i službenici granice ovdje primjetno organiziraniji nego u Addis Ababi, a prtljaga čiji moguće nestanak mi uvijek uzrokuje stres, stigla je u rekordnom vremenu. I evo prve situacije bog koje pomislim da sam u krivom filmu. Prvi Kenijac koji mi se obratio (izuzev službenika na graničnom prijelazu kojem nije išlo u glavu zašto sam putujem) tražio me dali imam nešto dolara za njega, i to dok sam prao ruke na zračnoj luci. Zar će me ovo pratiti cijelog mog boravka ovdje upitam sebe. Vjerojatno hoće kako sam se imao današnjeg dana uvjeriti. Kako bilo da bilo odbijem dati novac i uputim se prema izlazu, prethodno promjenjivši nešto novaca (valuta u Keniji je Shilling - KES Kenyan Shilling), dolazim do očito jedinog taksi prijevoznika na zračnoj luci te zamolim da me se odveze u hotel u koji napokon tridesetipet minuta kasnije stižem, iscrpljen do iznemoglosti. Nastaje mali problem budući da sam u hotel stigao u tri sata ujutro, oko dest sati prije nego li je predivđen check-in. Mali chit chat i osmijeh od uha do uha riješava i ovu neočekivano nastalu situaciju (do koje nebi došlo da se nisam malo bolje pripremio) i odlazim u svoju sobu ostaviti prtljagu kako bi u miru zapalio cigaretu ispred hotela. I to što sad slijedi čini onu veliku razliku između Nairobia i Addis Ababe.

Grad iz kojeg vam danas pišem ni blizu nije toliko siguran i zabavan kao što je to moja prethodna destinacija bila. Naime, več prilikom samog dolaska ispred hotela taksijem iznenađuje me iznimno veliko osiguranje (ograđeni ulazni dio hotela, automatske rampe, čuvari) i činjenica da taksista biva zamoljen ugasiti auto kako bi njegovo auto, putnici unutra (Moi) i prtljaga bili podvrgnuti vizualnoj provjeri. Možda i jesam očekivao neku vrstu osiguranja, pogotovo nakon prošlogodišnjeg terorističkog napada na robnu kuću u Nairobiu, ali da će me u onome trenutku kada sam izašao ponovno iz hotela (nakon što sam ostavio stvari) zapaliti cigaretu, pratiti u stopu pogledi nekih čudnih karaktera koji su stajali u neposrednoj blizini hotela, e to me doista malo zastrašuje. U čemu je stvar? Prije spavanja otvorim svoj Lonely Planet kojeg koristim za usputne informacije o destinacijama koje posiječujem i sve mi postaje jasno. Nairobi glasi kao jedna od najopasnijih destinacija koje turisti posijećuju na afričkom kontinentu, i to upravo zbog vesele navike, ne malog broja stanovnika ovoga milijunskoga grada (približno četiri milijuna stanovnika živi u Nairobiu), čiju srž predstavlja pljačka turista. Ne u smislu naplačivanjem veće cijene za usluge turistima već u pravom smislu rijeći pljačka. Raspitavši se danas nakon buđenja na recepciji hotela dobivam strikte instrukcije koje djelove grada svakako izbjegavati uz napomenu da mi je najbolje da i u ostale dijelove grada (isključivo centar) odlazim samo ako je to nužno potrebno i u pratnji nekoga. Mrzim ograničenja takve vrste ali ozbiljno shvačam problem grada poradi čega će te mi oprostiti što se neću upuštati u slične avanture kao u Addis Ababi, pri tom mislim na nasumično šetanje gradom i oslikivanjem svega i svačega. Što mi se svakako odmah svidjelo u Nairobiu, to je čistoća i uređenost okoliša koja je ne uspredivo bolja nego u Addis Ababi. Tu su i neki zakoni na snazi koje me iskreno rečeno i pomalo iznenađuju kao na primjer činjenica da je zabranjeno pušenja na svim javnim mjestima (ulice, itd.) ali i da se odbacivanje otpada (pa čak i šibice) novčano kažnjava uz veliku mogučnost da završite na prekršajnom sudu.

Kako bi kako tako iskoristio ovo kratko vrijeme u Nairobiu (drago mi je da ne ostajem duže) djelatnik hotela me upučuje na taksistu koji stoji na raspolaganju gostima hotela i kojeg naposljetku i poziva da me pokupi ispred hotela. Zajedno odlazimo prema jednom telekomunikacijskom operateru kako bi kupio lokalan broj koji mi je prijeko potreban obzirom da ću duže boraviti u Keniji, ostavljam na uvid identifikacijske isprave, i razglabam sam sa sobom što bi sve trebao vidjeti dok sam ovdje. Muzeji, restorani, parkovi, itd.. Odluka za današnji dan pada na Nairobi National Park, svojevrsni gradski park (iako nekoliko ilometara izvan centra lociran) koji je u biti veliko prirodno stanište divljih životinja. Pristigavši pred ulazna vrata bivamo upoznati sa mogučnostima ulaska u park, ili sa vlastitim automobilom ili uz mogučnost najma automobila koji posjetiteljima parka uz poštenu naplatu stoji na raspolaganju. Obavim dogovor sa taksistom i odlučujem se za jeftiniju varijantu ulaska sa taksijem u nadi da čemo imati priliku vidjeti pa čak i lavove. Iako naposljetku iste nismo zapazili, tijekom višesatne vožnje po parku (prirode) uspijevamo ugledati niz različitih vrsta Antilopa, na dužine jedne ruke se uspijevamo približiti Zebrama a biva nam i upriličen blizak susret sa podivljalim Pavijanom koji se popeo na naše auto dok sam uživao slikajući (nalazeći se izvan automobila) čarobnu prirodu. Naposljetku skoro zalutavši nepreglednim cestama parka prirodne bivamo zaustavljeni od strane dvojice mlađahnih ali do zuba naoružanih čuvara parka, koji su navodeći kako je zabranjeno to što sam izlazio u parku iz automobila, uspijeli izmuziti nekoliko dolara mita. Svakako lijepo provedeno vrijeme, a ovom prilikom preporučujem svima posjet ovome parku, pogotovo onima koji neće biti u mogučnosti organizirati neki vid Safaria u jednim od nadaleko poznatim nacionalnim parkovima Kenije (Masai Mara, Tsavo, Amboselli, itd.).

Nakon sretnog ali isto tako uzbudljiog i u jednom trenutku neizglednog izlaska iz parka zamolim taksistu da me odveze u Carnivore, kojom prilikom smo vožnjom prošli nedaleko od Kibere, najvećem slumu na području Afrike (postoji mogučnost posjete slumu ali isključivo uz pratnju lokalne policije koja se dogovora uz malu napojnicu na licu mjesta, a izazovu kojem ću moguće sutra dati priliku). Vratimo se na Carnivore. Carnivore je nezaobilazni dio posjete Nairobiu, naročito za one koje vole papati i iskusiti neka nova mesna jela. Nikako za one koji nisu od mesa budući da sigurno ostali gladni i osiromašeni nezaboravnim iskustvom. Carnivore je svjetski poznati restoran koji se nalazi na nekoliko kilometara udaljenosti od grada (predgrađe se zove Langarta), a koji je specijaliziran za pripremanja roštilja odnosno koji osim rošitlja, jedne ili dvije dnevne juhe, jednog ili dva vegeterijanska jela i nekoliko deserata ništa ne nudi. Atmosfera je zbilja autentična, pogotovo iz razloga što se sva jela pripremaju na jednom velikom okruglom roštilju koji zauzima centralu poziciju u restoranu (meso se priprema na velikim mačetama koje koriste Masai, polunomadski narod koji živi na području Kenije i Tanzanije), ogromnom restoranu u kojem mjesto za sjedenje može naći i do nekoliko stotina gostiju. Zanimljivost čini svakako to da postoji samo jedan meni na način da se gostu prvo posluži po želji juha, a nakon toga kuhari dolaze sa raznim mesnim delicijama (krokodil, antilopa, noj, govedo, bizon, žirafa, zebra) nudivši gostu iste sve dok ne sputi zastavicu koja se nalazi na svakome stolu (hrana se poslužuje na principu all-you-can-eat). Nakon večere bivam sukladno prethodnom dogovoru dočekan ispred restorana (btw. za ulazak u kojeg je potrebno proći tri kontrolne točke) te se i odvežen ravno ispred hotela u kojem je, nakon jedne hladne pive u prekrasnom Jazz-Baru koji se nalazi unutar istog, upravo nastao ovaj post.

Sutra je novi dan, drugi dan u Nairobiu i ujedno posljdenji. Na planu je posjet muzejima i kupnja karte za preksutrašnju vožnju mini busom (Matatu) prema gradu Nakuru, gradu u kojem ću se samo zadržati nekoliko sati sa krajnjim određistem prema selu Subukia, mjestu gdje jedva čekam stići i gdje vjerujem da ću provesti prekrasne tjedne ovoga puta. Zahvaljujem svima na čitanju bloga i pozitivnim komentarima, ali i laskavom titulom bloga tjedna. Nije mi bila namjera (i nadam se da će tako i ostati) se previše "eksponirati", ovaj blog sam počeo pisati kako bi me u stopu mogli pratiti najmiliji, a sada već rijeć po rijeć posvećujem vama svima u želji da što bolje upoznate dio ovoga doista čarobnog kontinenta kako bi se jednoga dana možda i sami odlučili doživjeti nešto što će vam se duboko urezati u pamčenje i cijeloživotno vas intrigirati. Iako put jednoga dana završava, on je kao horizont kojeg svakodnevno gledaš a kraja mu ne vidiš. Uživajte u današnjem danu, s ljubljavlju.

"Budućnost je nešto što većina ljudi tek zavoli, kada postane prošlost."
- William Somerset Maugham

Nairobi, 28.05.2014.