Treći dan

nedjelja , 25.05.2014.

Addis Ababa. Nakon što sam jučerašnji dan proveo na Arapskom poluotoku u Dohi, u najmanju ruku topivši se pod meni nelagodnim preko četrdeset stupnjeva, put se je trebao nastaviti prema afričkom kontinetnu tako da u večernjim satima toga jučerašnjeg dana bivam prevezen u zračnu luku u Dohi gdje sjedam na avion za Addis Ababu (Etiopija), diplomatsko sjedište Afrike udaljeno oko tri sata leta preko Saudijske Arabije, Jemena i Djibutija. Osjećaj kad sam sjedao u avion, među putnicima kojeg je bilo možda tri ili četiri bijelca, opisao bi kao multikulturalan, što je već ta riječ značila za mene u tom trenutku. Uglavnom, let je kao i obično bio krasan, nekoliko turbulencija i pred sami kraj leta netko od članova počinje govoriti o "emergency" i uputivši sve putnike da ostanu sjediti na sjedalima, naravno vezani. U tom trenutku me hladan znoj prođe poradi čega me štoviše i začudio taj izrazito miran izraz lica stjuardese, u tome trenutku zlata vrijedan izraz lica. Sletivši u Addis Ababi napokon shvatimo kako smo nekolicinu puta morali kružiti iznad grada nebi li ostali avioni imali prednost pri sletanju ("emergency", valjda je o tome bilo riječ).

Pri izlasku iz aviona bivam među prvima te se do dolaznog terminala uspijevam progurati na sami početak reda što me je kasnije štoviše razveselilo obzirom da je iza mene nastala nezamisliva gužva uzrokovana pristunošću samo jedne službenice na graničnom prijelazu. Isto kao u zračnoj luci u Dohi i ovdje bivam zamoljen skinuti naočale i pogledati ravno u kameru kako bi za vječnost zabilježena bila moja fotografija pri ulasku, a već nakon nekolicine formalnih pitanja vezano za adresu boravišta u Addis Ababi bivam upućen prema traci, koja će kako se kasnije ispostavilo, biti uskoro prepuna prtljage. Uvidjevši mlađu žensku osobu bijele puti počinjem razgovor o mojoj zabrinutosti kako je vjerojatnost doista velika da, u naočigled kaotičnom stanju na ovom djelu zračne luke, neće baš sva prtljaga biti ispostavljena, na što me ista smiruje ističući kako joj se to nikada do sada nije dogodilo. Nakon što sam doznao neka "must visit" mjesta u gradu uvidim svoju ptrljagu nakon čega se sa olakšavajućim osmijehom na licu pozdravljam i nastavljam prema izlazu. Ispred terminala shvatim da nije riječ o klasičnom međunarodnom terminalu već da se isti nalazi oko petsto metara dalje. Nakon kratke potrage pronalazim i vlastiti prijevoz hotela u kojem ću naredna tri dana provesti. Upoznajem se sa vozaćem imena Mousse (Mojsije) koji mi je za vrijeme vožnje do hotela diskretno dao do znanja kako je u mogučnosti me predstaviti nekolicini lijepih Etiopljanka, što mi je pak dalo osiječaj kako se isti bolje snalazi kao svodnik nego kao vozač. Ono što vozeći vidim ne nalikuje ni blizu na ono što sam jučer vidio, ovo je doista Afrika pomislim. Ulice ni blizu uređena kao u Dohi, naokolo svugdje nedovršeni uronuli građevinski projekti, prazne ulice. Ima i u tome neka čar, pogotovo u dva sata ujutro kada stižem pred hotel koji se nalazi na jednoj od glavnih ulica u blizini ostalih renormiranih hotela grada. Umoran i iscrpljen od sada već jučerašnje vručine i puta obavljan check-in te odlazim na spavanje. Jutro se približilo a sna mi je u tome trenu falilo više nego što šta drugo.

I eto je stigla, prva zora i jutro na afričkom kontinentu. Obavljam jutarnje tuširanje, oblačenje i odlazim punim plučima ravno ispred hotel kako bi se sada po danu bolje uvjerio na položaj hotela. Prvo što uvidim je kaos na ulicama, autobusi prepunjeni da više vjerojatno nebi stala ni igla. Bez puno oklijevanja dogovaram razgledavanje grada sa lokalnim vodićem koji me uvjerava kako je on najjeftiniji i najbolji vodić u grad. Izlet počinje kao dogovoreno u 12:00 sati po lokalnom vremenu (+ 01:00) kada se upuštam, iako ne sam, u gradsku vrevu Addis Ababe koja broji kako me lokalci uvjeravaju i preko četiriipol milijuna ljudi (službene brojke su za milijun manje). Tek sad mi postaje jasno da prilikom dolaska ovdje, čovjek ne treba puno razmišlati već se jednostavno opustiti i prepustiti gradu, ma gdje te on odveo. Ubrzo po početku razgledavanja grada shvatim kako moj vodić tek kratko vrijeme živi u Addi Ababi (skoro kraće i od mene bi pomislio u tom trenutku). Zašto? Prilazeći velebnom imanju ograđenom visokom ogradom (pretpostavljajući kako se radi o nekoj vladinoj zgradi) upitam Adesa (tako mi se vodić predstavio) dali ja to zdanje smijem slikati. Isti mi potvrdno odgovora na što refleksno i naivno uzimam fotoaparat uperivši ga kroz otvoreni prozor i okidam (neuspjelu) sliku. U istom trenutku čujem viku upučenu, kako shvatim automobilu u kojem se ja nalazim, pogledam mog vodića, a isti se u sekundi vremene pretvara u vlažnu maramicu jer bo je čovjek tek tada shvatio kako se radi o predsjedničkoj palači okruženoj naoružanim vojnicima koji naravno ne dozvoljavaju da se zdanje slika. Dobrodošli u Addis, da sam barem izabrao skupleg i lošijeg vodića (smile...). Iako smo se našli u preko neugodnoj situaciji ista se riješava u nekoliko riječi isprike na etiopskom jeziku (Amharic) i uvjeravanja kako nisam slikao palaču, naravno sve to u laganoj vožnji jer se vodić nije namjeravao zaustaviti kako mu je vojnik naredio. Naravno da mi je vodić nakon toga otvorio dušu kako se tek preselio u Addis Ababu i da je dobio novi posao vodića kojeg nikada do tada nije radio..a novac mu prijeko potreban za preživljavanje.

Nastavljamo razgledavanje grada te dolazimo pred katedralu Presvetog trojstva u kojoj se nalazi vjećno počivalište posljednjeg cara na ovim područjima, Haile Selassie, te njegove supruge. Selassie koji je se nakon nekolicinu godina talijanske okupacije (1936 - 1941) uspješno (po drugi puta u povijesti) suprostavio kolonijalizaciji Etiopije, na vlasti biva sve do 1974. godine kada je svrgnut od strane radikalne vojne skupine (Derg) predvođene Mengistom Haileom Mariamom koji je tada uveo socijalističku državu.

Nakon sat vremena nastavljamo prema Nacionalnom muzeju gdje su izloženi djelovi Lucy (možda i najstarijeg ljudskog fosila starog preko tri milijuna godina, a otkrivenog tisućudevetstosedamdesetičetvrte godine) ali i ostalo povijesno kulturološko blago Etiopije.



Iako bi i dalje nastavio sa opisnjavanjem današnjeg dana, moram još nekolicinu dogodovština ostaviti za sutrašnji post, zdravi i veseli bili. Umor me je svladao. Do tada uživajte u slikama lokalaca koje ću niže postaviti kao prilog.


"Putovanje od tisuću (milja) počinje prvim korakom."
- Pjer Abelar


Addis Ababa, 25.05.2014.