U svom svijetu....

Još uvijek nisam mogla vjerovati da se ovo događa jer mi se on stvarno oduvijek sviđao...Bila sam u sedmom nebu,ali savjest me vukla da pomognem Eddyu.Istrčali smo držeći se za ruke.Prvo mjesto koje mi je palo napamet je bio jedan kutak šume u koji Eddy često zalazi u trenutcima teške depresije pa smo se aparatirali do dotičnog mjesta.Nije ga bilo.Nešto me čudno počelo stezati oko srca,nazvala bih to panikom.Onda mi je došlo do mozga da je Eddy sklon alkoholu da utopi tugu te smo se ubrzo našli u Zakutnoj ulici.Na svu sreći tamo je bio,premda mrtav pijan.Primila sam ga za ruku te se skupa s njim aparatirala doma.Polegla sam ga u krevet i donjela mu čašu vode da se malo smiri.Zatim sam bijesno izašla iz sobe da kažem Michaelu da je sve u redu osim što je čovjek pijan ko letva.Izašli smo u dvorište i sjeli na moju ogromnu ljuljačku.
"Rekao sam ti da će sve biti ok,nisi se trebala toliko brinuti"-rekao mi je primajući me za ruku.
"Ma znam,ali ti jednostavno ne znaš kakav je to osjećaj.Otkad sam bila dovoljno stara da se brinem za sebe,automatski sam se morala brinuti i za njega.I tako skoro moj cijeli život,odnosno,otkad idem u Hogwarts..."-tužno sam uzdahnula i malo podigla glavu te mi je laknulo kada sam vidjela da nam se usne približavaju...Bilo mi je zaista lijepo,ali lijepo na onaj način da vas cijelo vrijeme prolaze trnci.Mike je bio jedini dečko s kojim sam imala takav osjećaj.Možda i zato što mi se jedini oduvijek sviđao.Nikada nisam mogla niti sanjati da ćemo doći do trenutka kada ćemo se ljubiti u mom dvorištu i to na mojoj ljuljačci koja je ujedno i jedini opstali izum ujaka Eddya.Mogli smo ostati tako satima,ali nisam htjela da mi se veza(iako trenutno još neslužbena) svede samo na ljubakanje jer sam ponekad zaista uživala u razgovoru s njim.Tako da sam se odvojila od njega upravo kada su se na ulazu u dvorište pojavili (čitaj obrušili) ni manje ni više nego moja mama,Cristopher i Lucy.Bilo mi je neugodno kao nikada u životu.Pogledala sam ga i samo prošaptala :"Budi hrabar",na što se on samo uozbiljio i ustao s ljuljačke.
"Pa...Mama,nisam te očekivala baš pa onda...Eh,i Cristopher,Lucy,dobro došli..."-pozdravila sam se sa svima njima.A zatim im obratila pažnju na Michaela (bio mi je mali bed zbog Lucy jer ona zna kakve su priče kružile po Hogwartsu o Michaelu,ali morala sam i to pretrpjeti)-"Pa,ljudi,ovo je Michael,moj prijatelj..."-na ovaj dio prijatelj obrazi su mi se lagano orumenjeli...
Začudo,sve je ispalo potpuno normalno...Iako,Mike je rekao da bi trebao polako krenuti doma da se njegovi ne brinu.Tako da se aparatirao i nestale su moje brige oko toga...
Moram priznati da mi nije baš predrago što su tako nenajavljeni došli.I još me jedna sitnica mučila; naime,na našem čarobnjačkom satu je kazaljka na kojoj je Eddy pokazivala da je u smrtnoj opasnosti.A Eddy je sada u savršeno dobrom stanju,osim što je malo pripit.To mi je bilo jako čudno,ali nisam imala vremena o tome razmišljati jer sam morala pripremiti mami,Chrisu i Lucy sobe.
Nije mi trebalo dugo,par pokreta štapićem i sve je bilo na svojem mjestu.Lucy me odmah počela ispitivati o Michaelu tako da sam joj sve morala objašnjavati.Mislim da je bila pomalo ljubomorna jer se i njoj pomalo sviđa...Ali to nije moja briga ...
Zatim sam imala neke tipične razgovore s mamom u kojem sam je naravno optužila za nepristojnost i to kako mi se nije najavila da će doći.Pogledala me kao čudaka i rekla:"Pa ja sam ti poslala to pismo,isto kao i ono u kojem sam izrazila želju da dođeš malo k nama sad pod praznicima...Kako nisi odgovarala,mi smo se odmah aparatirali ovdje.Nisam znala u čemu je problem"-meni je sve to nekako bilo sumnjivo pa sam otišla k Eddyu...

Ok,nisam pisala već sto godina i sigurno nemate pojma što se više sa mnom događa.Kad nemam niti sama,jesam li poludjela,ili me jednostavno izbezumio Eddy...Uglavnom,o ovome nisam nikada voljela govoriti,ali nikad u životu nisam bila zaljubljena.To sam danas shvatila,doznat ćete i kako.
Ima dosta do toga jer se dogodilo još hrpetina stvari za vrijeme mog nepisanja.Neko vrijeme su neke cure iz Hogwartsa bile tu,ma znate,ono,tulumi i spika...Onda smo ostali samo Eddy i ja.Eddy je bio u komi,plakao je stalno,ali non stop...
Zatekla sam ga na nekom panju kada je samo jecao.Sarkastičnim glasom sam ga upitala:"Kako to da sada ne plačeš?"-pogledao me pogledom tužnog psića i tiho izustio:"Nemam više suza..."-samo sam ga ljutito pogledala i zaderala mu se nek si popije vode. Bio je u depresiji zbog Keire...Još dodatno ga je uništio odgovor Čudnovatih sestara
na njegov upit o tome treba li ima svirač ritam gitare jer je primjetio da im to,uz malo više sredrapajućih pjesama treba...Naravno da su mu otpisale da im ne treba takvo što,te neka samo nastavni doma veselo vježbati gitaru.
To ga je dotuklo i pobjegao je od kuće...Nisam ga vidjela već 2 dana...Tko zna gdje je,jako se brinem zbog toga.Moram li napomenuti kako je to djetinjasto od njega,pa nisam mu ja mama...
To me oduvijek brinulo,ja sam uvijek bila osoba koja je cijeli život postrance od svega.Uvijek su Keira i Agatha bile u centru pažnje sa svojim ljubavnim životima dok sam se ja uvijek svemu tome smijala sa strane.Tek sam sada shvatila koliko sam zapravo neiskusna.Mislim,imala sam svega par dečki na nagovor cura,ali ono,ništa ozbiljno kao što ima naprijmjer Agatha s Tomom ili Keira sa Seamusom.Kao da sam jedan važan dio propustila..Točno tako se osjećam...Odnosno,tako sam se osjećala...Sve do jučer navečer...Sjedila sam u dvorištu plačuči od muke i brige što nije bilo Eddya.Odjednom sam osjetila nečiju ruku na svom ramenu.U tom trenutku su me prošli takvi trnci,okrenula sam se i vidjela Michaela,jednog Ravenclawa s moje godine.Iznenadila sam se jer nikada prije nismo bili baš u nekom kontaktu,mislim,tu i tamo smo morali nešto raditi za školu,ali to je bilo sve.Ono što on nije znao je da mi on zapravo oduvijek sviđao,ali to nitko nije znao tako da sam tada već bila nervozna i pomalo nesigurno sam ga pitala:"Trebaš li nešto? Kako to da si došao"-govoreći to ustala sam,a on je spustio glavu i odgovorio:"Pa,zapravo,ne znam kako da ti kažem..."-bila sam jako zainteresirana,ali nisam se htjela nadati ničemu stoga sam se samo nasmiješila i rekla:"Da,a što mi to želiš reći...?-postao je malo sigurniji u sebe.-"Pa...Htio sam ti reći da...Joj,Kiara,ovo mi je sve tako grozno...Reći ću ti istinu;popušio sam okladu i dečki su me natjerali da ti priznam..."-tu mi je srce već htjelo iskočiti van... -"Pa,no,ovaj,da mi se sviđaš...Ali evo,sad znaš,nemoj mi se molim te smijati znam da si ti jako izbirljiva što se tiče dečki i ono,zaboravi ovo što prije...-nisam znala što bih mu rekla pa sam se cijelo vrijeme smješkala kao idiot dok nisam napokon skupila snage i rekla mu:"A što ako ti kažem da se i ti meni sviđaš koliko i ja tebi?-dignuo je konačno glavu i zadovoljno se nasmiješio,kao da mu je sve ovo bio neki plan.Zatim me primio oko struka i poljubio.Činilo mi se kao da je poljubac trajao vječno,makar ni u stvarnom vremenu nije bio puno kraći..."Kako to da mi nisi prije ništa o tome rekao?"-pitala sam ga kad smo se napokon odvojili jedno od drugoga."Pa ne znam,mislio sam da stvarno imaš neki prokleto izbirljiv ukus kad si stalno odbijala nekoga...Bila si valjda samo s dvojcom i to su svi neki bili najpopularniji na školi."-ovo što je rekao je bilo potpuno besmisleno upravo zbog toga jer je i on osoba za kojom pola škole slini-"Joj,pa znaš ti mene...Ma šalim se,gle,nisam ja bila s njim jer su najpopularniji,niti zato jer su mi se sviđali ili nešto takvo,nego zato jer su me Keira i Agatha na to nagovorile.Evo,to ti je moja jadna istina...."-cijelo vrijeme mi je djelovao kao da se ludo zabavlja dok sam mu to govorila,bio je baš sladak...Ali onda mu se maknuo smješak dok je pogledao na moj čarobnjački sat.Strelica na kojoj je pisalo Eddy pokazivala je "U smrtnoj opasnosti"-pokazao mi je to dok sam ja počela paničariti.Rekao je da ćemo ga skupa ići spasiti i neka se ne brinem...Pa tko se zaboga ne bi brinuo????