Marketing
Konačno nešto novo: i dobro i loše
Ok,nisam pisala već sto godina i sigurno nemate pojma što se više sa mnom događa.Kad nemam niti sama,jesam li poludjela,ili me jednostavno izbezumio Eddy...Uglavnom,o ovome nisam nikada voljela govoriti,ali nikad u životu nisam bila zaljubljena.To sam danas shvatila,doznat ćete i kako.
Ima dosta do toga jer se dogodilo još hrpetina stvari za vrijeme mog nepisanja.Neko vrijeme su neke cure iz Hogwartsa bile tu,ma znate,ono,tulumi i spika...Onda smo ostali samo Eddy i ja.Eddy je bio u komi,plakao je stalno,ali non stop...
Zatekla sam ga na nekom panju kada je samo jecao.Sarkastičnim glasom sam ga upitala:"Kako to da sada ne plačeš?"-pogledao me pogledom tužnog psića i tiho izustio:"Nemam više suza..."-samo sam ga ljutito pogledala i zaderala mu se nek si popije vode. Bio je u depresiji zbog Keire...Još dodatno ga je uništio odgovor Čudnovatih sestara
na njegov upit o tome treba li ima svirač ritam gitare jer je primjetio da im to,uz malo više sredrapajućih pjesama treba...Naravno da su mu otpisale da im ne treba takvo što,te neka samo nastavni doma veselo vježbati gitaru.
To ga je dotuklo i pobjegao je od kuće...Nisam ga vidjela već 2 dana...Tko zna gdje je,jako se brinem zbog toga.Moram li napomenuti kako je to djetinjasto od njega,pa nisam mu ja mama...
To me oduvijek brinulo,ja sam uvijek bila osoba koja je cijeli život postrance od svega.Uvijek su Keira i Agatha bile u centru pažnje sa svojim ljubavnim životima dok sam se ja uvijek svemu tome smijala sa strane.Tek sam sada shvatila koliko sam zapravo neiskusna.Mislim,imala sam svega par dečki na nagovor cura,ali ono,ništa ozbiljno kao što ima naprijmjer Agatha s Tomom ili Keira sa Seamusom.Kao da sam jedan važan dio propustila..Točno tako se osjećam...Odnosno,tako sam se osjećala...Sve do jučer navečer...Sjedila sam u dvorištu plačuči od muke i brige što nije bilo Eddya.Odjednom sam osjetila nečiju ruku na svom ramenu.U tom trenutku su me prošli takvi trnci,okrenula sam se i vidjela Michaela,jednog Ravenclawa s moje godine.Iznenadila sam se jer nikada prije nismo bili baš u nekom kontaktu,mislim,tu i tamo smo morali nešto raditi za školu,ali to je bilo sve.Ono što on nije znao je da mi on zapravo oduvijek sviđao,ali to nitko nije znao tako da sam tada već bila nervozna i pomalo nesigurno sam ga pitala:"Trebaš li nešto? Kako to da si došao"-govoreći to ustala sam,a on je spustio glavu i odgovorio:"Pa,zapravo,ne znam kako da ti kažem..."-bila sam jako zainteresirana,ali nisam se htjela nadati ničemu stoga sam se samo nasmiješila i rekla:"Da,a što mi to želiš reći...?-postao je malo sigurniji u sebe.-"Pa...Htio sam ti reći da...Joj,Kiara,ovo mi je sve tako grozno...Reći ću ti istinu;popušio sam okladu i dečki su me natjerali da ti priznam..."-tu mi je srce već htjelo iskočiti van... -"Pa,no,ovaj,da mi se sviđaš...Ali evo,sad znaš,nemoj mi se molim te smijati znam da si ti jako izbirljiva što se tiče dečki i ono,zaboravi ovo što prije...-nisam znala što bih mu rekla pa sam se cijelo vrijeme smješkala kao idiot dok nisam napokon skupila snage i rekla mu:"A što ako ti kažem da se i ti meni sviđaš koliko i ja tebi?-dignuo je konačno glavu i zadovoljno se nasmiješio,kao da mu je sve ovo bio neki plan.Zatim me primio oko struka i poljubio.Činilo mi se kao da je poljubac trajao vječno,makar ni u stvarnom vremenu nije bio puno kraći..."Kako to da mi nisi prije ništa o tome rekao?"-pitala sam ga kad smo se napokon odvojili jedno od drugoga."Pa ne znam,mislio sam da stvarno imaš neki prokleto izbirljiv ukus kad si stalno odbijala nekoga...Bila si valjda samo s dvojcom i to su svi neki bili najpopularniji na školi."-ovo što je rekao je bilo potpuno besmisleno upravo zbog toga jer je i on osoba za kojom pola škole slini-"Joj,pa znaš ti mene...Ma šalim se,gle,nisam ja bila s njim jer su najpopularniji,niti zato jer su mi se sviđali ili nešto takvo,nego zato jer su me Keira i Agatha na to nagovorile.Evo,to ti je moja jadna istina...."-cijelo vrijeme mi je djelovao kao da se ludo zabavlja dok sam mu to govorila,bio je baš sladak...Ali onda mu se maknuo smješak dok je pogledao na moj čarobnjački sat.Strelica na kojoj je pisalo Eddy pokazivala je "U smrtnoj opasnosti"-pokazao mi je to dok sam ja počela paničariti.Rekao je da ćemo ga skupa ići spasiti i neka se ne brinem...Pa tko se zaboga ne bi brinuo????
Post je objavljen 08.08.2006. u 17:41 sati.