Orionova (iz)maglica
24.05.2004., ponedjeljak
hrač... pljuc
Šetam ja tako bespućima blogerajske zbilje i uživam gutajući pametne, duboke, britke, iskrene i duhovite blogarije. Nagazim i na poneki - zijev zijev, pa na poneki plitak, mlitav ili polu-prazan. Pa i na raznolike ironično pljuvačke komentare pride, ispod... Pa se pitam zašto neki ljudi pod svaku cijenu moraju zaljepit na blog, k'o na čelo, svoje jebeno mišljenje? Svaki blog je izraz nečije duše, bića, stvorenja i osobe koja ima pravo blogirat što i koliko hoće, i ne obraćat pažnju na opake komentare kritičara koji joj žele potkopat samopouzdanje. Jer, kako vidim, nakon nekih idiotskih opaski neki su blogeri utihnuli, ili barem debelo prorijedili postanje. :-( Šteta. Zašto ljudi sve pretvore u natjecanje i borbu? Pa ovaj multikulturalni blogeraj je zanimljiv i živ baš zato jer ga stvaraju tako različite osobe, različitih iskustava, stilova izražavanja. Čak i kad pišu o istom - različito je. I baš je u tome svo bogatstvo ove blogerske zajednice. I zato, čemu prosipati proljev po onome što vam nije blisko, dovoljno duhovito, ni pitko? Takva vrsta egocentrizma trebala bi se prerasti već oko šeste godine. Nisam klerik ali ovaj citat odlično mi se uklapa u ono što želim reći, a to je: "Ne sudi ako ne želiš da ti bude suđeno" |
- 00:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
blogoglagoljivost
ovo je blog koji će redovito pratiti stanja svijesti i tijek misli, iako su mogući i poneki hormonalni ispadi (uobičajan ritam je svakih 28 dana, od danas) :-)
Omnia mea mecum porto
Sve svoje nosim sa sobom ____________________________ Tu bi, kao, trebali bit meni dragi blogovi, ali ih ljubomorno čuvam samo za sebe. Nema prepisivanja. Ne dam da ih nitko drugi čita! ____________________________ |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||