Od svih hrabrih poduzeća Isusovog zemaljskog života, najčudesnija je njegova iznenadna najava, kad je rekao: "Sutra ujutro ćemo zvanično postaviti deset žena za izvršenje radova u poslovima kraljevstva." Na početku dvotjednog odmora dok su apostoli i evanđelisti izbivali iz Betsaide, Isus je rekao Davidu da pozove svoje roditelje da se vrate svojoj kući i da pošalje glasnike da pozovu iz Betsaide deset odanih žena koje su bile aktivne u administraciji bivšeg tabora i natkrivene bolnice. Svaka je već čula upute koje su bile upućene novim evanđelistima, ali ni njima ni njihovim učiteljima nije palo na pamet da se Isus usudio postaviti žene na poziciju službenih učiteljica evanđelja kraljevstva i služiteljica bolesnicima. Ovih deset žena koje je Isus odabrao i postavio bile su:
Suzana, kćer bivšeg učitelja nazaretske sinagoge; Ivana, žena Kuza, upravitelja Heroda Antipe; Elizabeta, kći bogatog Židova iz Tiberijade i Sefore; Marta, starija sestra Andrije i Petra; Rahela, snaha Učiteljevog zemaljskog brata Jude; Nasanta, kćerka Elmana, sirijskog liječnika; Milka, rodica apostola Tome; Ruta, najstarija kćerka Matije Levija; Kelta, kćerka rimskog stotnika; i Agamana, udovica iz Damaska. Isus je ovoj grupi kasnije pripojio još dvije žene – Mariju Magdalenu i Rebeku, kćerku Josipa iz Arimateje.
Isus je ovlastio ove žene da same odluče o obliku svoje organizacije i rekao Judi da obezbijedi sredstva za njihovu oprenu i teretne životinje. Žene su odabrale Suzanu kao upraviteljicu i Ivanu kao blagajnicu. Žene su se nadalje same brinule za svoja sredstva; nikada se više nisu oslanjale na Judu za podršku.
Bilo je gotovo za nevjerovati u vrijeme kad ženama nije bilo dopušteno da se pojave na glavnom katu sinagoge (već jedino u gornjim sobama), vidjeti kako su ovom prilikom žene priznate kao zvanične učiteljice novog evanđelja kraljevstva. Ovlasti i upute koje je Isus dao ovim ženama koje je postavio na poziciju učiteljica evanđelja i služiteljica bolesnicima, predstavljaju proglas emancipacije koji je zauvijek oslobodio ženski rod; muškarac više ne može smatrati ženu duhovno inferiornom. Bio je to definitivan šok svima, pa čak i dvanaestorici apostola. Bez obzira što su mnogo puta čuli kako Učitelj govori da "u kraljevstvu nebeskom nema bogatog i siromašnog, slobodnjaka i roba, muškarca i žene, već su svi jednaki kao sinovi i kćerke Boga," bili su doslovce zapanjeni kad je odlučio sužbeno imenovati ovih deset žena na poziciju vjerskih učiteljica i dopustiti im da s njima putuju. Cijela zemlja je potresena ovom odlukom koju su Isusovi neprijatelji okrenuli protiv njega, dok su sve žene vjernice u radosnu vijest kraljevstva odlučno stale u podršku svojih odabranih sestara i čvrstim glasom izrazile svoje odobravanje ovog zakašnjelog priznanja ženine pozicije u području religijskog rada. Neposredno nakon Učiteljeve smrti apostoli su poštovali ovaj stav emancipacije i priznanja žena, iako su se kasnije generacije vratile svojim starim običajima. Tijekom ranih dana kršćanske crkve žene su djelovale kao učiteljice i služiteljice, te su nazivane đakonicama koje su kao takve uživale opće priznanje. Ali Pavao, unatoč tome što je prihvaćao ove ideje teoretski, nikada ih nije učinio dijelom svojih osobnih stavova i nije ih sproveo u praksi.
Oznake: zene
