Dok je bio na Zemlji, Isus je govorio o "mnogim stanovima u Očevom svemiru." Svih pedeset šest svjetova koji orkužuju Jeruzem, centralni planet našeg sustava na određeni način omogućuju postojanje prijelazne kulture uzlaznih smrtnika, dok sedam satelita koji okružuju prvi svijet preciznije nose naziv "prebivališni svjetovi." Ti svijetovi su fizički ali na drugoj brzinskoj ovojnici, ili popularno u „drugoj dimenziji“. Na te svijetove pristižu inteligentna bića iz svih 620 evolucijskih svijetova našeg sustava nakon smrti fizičkog tijela.

Na prvom prebivališnom svijetu sve preživjele osobe moraju zadovoljiti uvjete roditeljske uloge svojih rodnih planeta. Ni jedan materijalni smrtnik ne može izbjeći iskustvo podizanja djece, njihove ili tuđe, bilo na materijalnim svjetovima ili kasnije na finalističkim svjetovima Jeruzema. Očevi moraju proći kroz ovo bitno iskustvo jednako kao i majke. Škole koje podižu novorođenčad počivaju na ovom prvom svijetu prijelazne kulture. Ove škole za novorođenčad prvenstveno rade na podizanju i odgajanju djece vremena, uključujući i djecu koja su umrla na evolutivnim svjetovima prije postignuća individualnog statusa u svemirskim arhivima. Ova novorođenčad uzlaznih smrtnika, uvijek primaju personifikaciju u izvornom fizičkom statusu u vijeme smrti, jedno bez reproduktivne moći. I buđenje nastupa upravo u času dolaska njihovih roditelja na prvi prebivališni svijet. I ova djeca zatim primaju svaku priliku, u svom novom obličju, izabrati put jednako kao što bi to bila u stanju učiniti na Zemlji koji su posvjedočili preuranjeni svršetak njihovog života.

Na prebivališnim svjetovima smrtna bića koja se ovom prilikom podižu iz mrtvih nastavljaju svoje živote upravo tako gdje ih je zatekla smrt. Dok pri prelasku s Zemlje na prvi prebivališni svijet može se primijetiti bitnija razlika, ali da smo bili rođeni na normalnijem i naprednijem vremenskom svijetu, teško da bismo primijetili razliku izuzev što bi imali drugačije tijelo, čovjekov tjelesni hram ostaje na rodnom svijetu.

U samom centru aktivnosti prvog prebivališnog svijeta počiva centar za podizanje mrtvih, ogromni hram posvećen sklapanju ličnosti. Ova ogromna građevina u sebi nosi centralno sastajalište mnogih bića, pored ostalih i oni iz visoke civilizacije Aragon djeluju s ovim bićima pri uskrsnuću mrtvih.

Zabilješke smrtničkog uma kao i aktivni uzorci smrtnikovih uspomena prevedeni od materijalnih do duhovnih razina, postaju osobni posjed distanciranih božanskih Tajanstvenih Osmatrača, ovi poduhovljeni činitelji uma, uspomena i ličnosti stvorenog bića zauvijek postaju dio takvih Osmatrača. Matrica uma smrtnog bića kao i pasivni potencijali identiteta počivaju u duši koja je povjerena na čuvanje serafskim čuvarima sudbine. I upravo u ovom sjedinjenju duše koja je povjerena serafu i duha-uma koji je povjeren Osmatraču počiva novo stvaranje ličnosti stvorenog bića i uskrsnuće usnule preživjele osobe.

Iz ovog Hrama Novog Života pruža se sedam radijalnih krila, dvorana za uskrsnuće smrtnih rasa. Svaka građevina je posvećena sklapanju jedne od sedam rasa vremena. U svakom krilu postoji stotinu tisuća osobnih stanica uskrsnuća i krila se u centru završavaju kružnim dvoranama grupne asemblaže koje u svojim stanicama za buđenje mogu ugostiti milijun osoba. Ove dvorane su okružene stanicama posvećenim ličnoj asemblaži miješanih rasa normalnih poslije-adamičkih svjetova. Neovisno o tome koja vještina može biti u upotrebi na individualnim svjetovima vremena vezano uz specijalna ili dispenzacijska uskrsnuća, stvarna i svesna asemblaža istinske i potpune ličnosti se uvijek odvija u resurekcijaskim dvoranama prvog prebivališnog svijeta. Iz dvorana uskrsnuća prelazi se u melkizedeški sektor, gdje se prima trajno prebivalište. Zatim slijedi deset dana osobne slobode. Slobodno se može istražiti neposreno okružje novog doma i upoznati se s programom koji se neposredno očekuje. Pored toga se može zadovoljiti želju za pregled arhive i da potražiti svoje najdraže kao i druge zemaljske prijatelje koji su prije stigli na ove svjetove. Na koncu ovog desetodnevnog slobodnog perioda započinje drugi korak rajskog putovanja, kako prebivališni svjetovi predstavljaju stvarne obrazovne centre, a ne samo smještajni planeti.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) se može nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje je prekinut prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje se nastavlja upravo tamo gdje se prekinuli na zemlji.

Gotovo cijelo iskustvo življenja na prvom prebivališnom svijetu počiva u otklanjanju nedostataka. Preživjela bića prvog smještajnog svijeta u sebi nose tako mnogobrojne i raznolike nedostatke u pogledu karaktera smrtnog bića i mjere ljudskog iskustva, da glavne aktivnosti ovog svijeta počivaju na korekciji i ispravci ovih mnogostrukih nasljeđa tjelesnog života na materijalnim evolutivnim svjetovima vremena i prostora.

Studenti prvog prebivališnog svijeta su naravno u duhovnom pogledu daleko napredniji od ovog posve ljudskog stadija postignuća.

Ako se ne traba zadržati na prvom prebivališnom svijetu, na koncu desetodnevnog odmora ponovo se odlazi na počinak i ide na drugi svijet, i nakon svakih deset dana se nastavlja napredovati dok se ne stigne do svog položaja.

Pri svakom napretku s jednog prebivališnog svijeta na drugi, prima se novoizgrađeno i prikladno prilagođeno tijelo.

Premda svi uzlazni preživjeli ljudi imaju nova tijela, kroz svih sedam svjetova se nastavlja jesti, piti i odmarati se. Ovdje se živi na posebnoj hrani, vrsti živuće energije koja nije poznata na materijalnim svjetovima. Ta nova tijela potpuno koriste vodu i hranu; nema otpada. Razmislite o slijedećem: Prvi prebivališni svijet je uveliko materijalan planet koji predstavlja početke novog režima. Mi smo tu još uvijek ljudsko biće i dok kao takvi nismo daleko od ograničenih gledišta smrtničkog života, na svakom se svijetu može vidjeti jasan napredak. Sa svijeta na svijet postaje se sve manje materijalni, sve intelektualniji i ponešto više duhovni. Najbitniji duhovni napredak nastupa na posljednja tri od sedam progresivnih svjetova.

Na prvom prebivališnom svijetu bitno se nadoknađuju biološki nedostaci. Ovi nedostaciju u planetarnim iskustvima spolnog života, obiteljskih veza i roditeljske uloge treba bilo korigirati ili planirati njihovu korekciju za budućeg života među obiteljima na Jerusemu.

Drugi prebivališni svijet prvenstveno pruža uvjete za uklanjanje svih faza intelektualnog sukoba i otklanjanje svih vrsta mentalne neusklađenosti. Razvoj koji bića postižu na drugom prebivališnom svijetu može se usporediti s intelektualnim statusom kulture razdoblja poslije djelovanja Sudbenog Sina na idealnom evolutivnom svijetu.

Treći prebivališni svjet je obilježen velikim osobnim i društvenim postignućem svih koji nisu uspjeli ostvariti ekvivalentno postignuće kulturnih krugova prethodno oslobođenju iz zemaljskog tijela na rodnim svjetovima. Na ovom svijetu započinje pozitivniji obrazovni rad. Obrazovni program prva dva prebivališna svijeta prevenstveno ima za cilj uklanjanje nedostataka--negativnost--nastojeći dopuniti životno iskustvo u tjelesnom obličju.

Na četvrtom prebivališnom svijetu individualna uzlazna bića nalaze svoje mjesto u radnim grupama i razrednim aktivnostima ovog života. Uzlazna bića ovdje razvijaju sve veće poštovanje umreženog sustava i drugih faza lokalnokozmičke kulture i napretka.

Prijevoz do petog prebivališnog svijeta predstavlja veličanstven korak naprijed u životu progresivca. Život na ovom svijetu pruža nagovještaj jeruzemskog života. Ovdje se počinje ostvarivati visoka sudbina odanih evolutivnih svjetova koji mogu posve normalno uznapredovati do ovog stadija za vrijeme prirodnog planetarnog razvoja. Kultura ovog prebivališnog svijeta uopćeno odgovoara ranom dobu stadija svjetla i života na planetima normalnog evolutivnog razvoja. I iz ovog se može zaključiti zašto je visoko kulturnim i progresivnim ljudskim bićima s odgovoarajućih naprednih evolutivnih svjetova nekom prilikom dopušteno propustiti pojedine, a nekom priliko i sve, prebivališne svjetove.
Stvarno rođenje svemirske svijesti nastupa na petom prebivališnom svijetu. Ovdje se postaje svjestan svemira. Ovo je uistinu razdoblje za proširenje vidika.

Na šestom prebivališnom svijetu bića primaju prve lekcije na temu budućeg puta u obličju duha koji neposredno prati diplomiranje s obrazovnih institucija lokalnog svemira.
Tu se stvara se novo biće i po prvi put predstvalja svojim suradnicima sa novim imenom, nakon čega prima četrdesetodnevnu umirovljenost od svih rutinskih aktivnosti kako bi se posvetilo duhovnoj meditaciji i izabralo najpovoljniju alternativnu stazu havonskog puta i najpoželjniju metodu rajskog postignuća. Ali ova veličanstvena bića još uvijek imaju više-manje materijalnu prirodu; oni se nalaze daleko od istinskog obličja duha; s duhovnog gledišta, više nalikuju nadsmrtnicima, dok još uvijek stoje niže od anđela. Ali oni se pretvaraju u istinski izvanredna stvorenja.

Sedmi prebivališni svijet predstavlja krunidbeno postignuće neposrednog posmrtnog puta. Za vrijeme boravka na ovom svijetu prima se pouka od višebrojnih učitelja, koji bića zajednički nastoje pripremiti za postignuće prebivališnog statusa na Jerusemu. Sve uočljive razlike između smrtnika s izoliranih i retardiranih svjetova na jednoj i smrtnika s naprednijih i prosvjećenijih svjetova na drugoj strani, iščezavaju za vrijeme putovanja na ovom sedmom prebivališnom svijetu.

Smrtnici koji idu cijelim putem prebivališnog života sedam puta imaju priliku proći kroz počinak usklađenja i buđenje uskrsnuća u novom tijelu. Ali posljednja dvorana uskrsnuća, završno mjesto buđenja, ostaje na njima na sedmom prebivaličnom svijetu. Promjena obličja nakon ovog časa više ne zahtijeva gubitak svijesti ili prekid kontinuiteta osobnih uspomena.