Opisujući svojim ograničenim umom narav Vrhovne stvarnosti i astronomsko-kozmološke organizacije svemira moram poći od izvora -opisa Rajskog Trojstva i Rajskog Otoka – kao materijalnog i gravitacijskog centra svemira – centra sve energije, materije, života i ličnosti.

Predstavljajući slike organiziranog kozmičkog poretka, evolucijskog procesa povezanog s Rajskim Trojstvom, govori se o tvorevini koja obuhvaća miljarde naseljenih svijetova koji prolaze različitim stadijima biološke, intelektualne, društvene i duhovne evolucije. Centar svega je Bog.

Da bi se donekle razumjela stvarnost ili egzistecijalna ravan našeg života na zemlji, sunčev sustav i galaksija potrebno je imati bar donekle minimalno znanje o Vrhovnoj stvarnosti iz koje sve to i potječe.

Pojam Boga
Otac Svih je Bog cijele tvorevine, Prvi Izvor i Centar svih stvari i bića. Prvo trebamo misliti o Bogu kao stvoritelju, zatim kao nadgledniku, te konačno kao beskonačnom održavatelju.

Neizmjeran broj planetarnih sistema je načinjen kako bi ih s vremenom naselilo mnoštvo različitih vrsta inteligentnih stvorenja koja mogu poznati Boga, primiti njegovu božansku ljubav i zauzvrat ga voljeti. Svemir nad svemirima je djelo Boga i prebivalište njegovih raznovrsnih stvorenja. "Bog je oblikovao i sazdao Zemlju; on je učvrstio svemir i stvorio ovaj svijet; i nije zemlju stvorio nizašto, već ju je uobličio za obitavanje."

Svi prosvijetljeni svjetovi priznaju i obožavaju Oca Svih, vječnog stvoritelja i beskonačnog održavatelja cijele tvorevine. U svemiru nad svemirima, bića obdarena voljom započinju dugo putovanje prema Raju, čarobnu borbu vječne pustolovine koja vodi k postignuću Boga Oca. Najviši cilj djece vremena je da nađu vječnog Boga, da spoznaju božansku narav i da priznaju Oca Svih. Stvorena bića koja poznaju Boga imaju samo jednu uzvišenu ambiciju, samo jednu prožimajuću žudnju, a to je da u vlastitim domenama postanu onakva kakav je Bog u svom Rajskom savršenstvu i svojoj univerzalnoj domeni pravedne uzvišenosti. Otac Svih koji živi u vječnosti, šalje najviši nalog: "Budite savršeni kao što sam ja savršen." S puno ljubavi i milosti, glasnici Raja su stoljeće za stoljećem raznosili ovaj božanski poziv širom svih svemira, noseći ga i tako pripadnicima ljudskih rasa Zemlje.

Ova veličanstvena i sveopća opomena koja nalaže postignuće savršenstva božanstvenosti, predstavlja glavnu dužnost i treba biti najviša ambicija svih napaćenih stvorenja Boga savršenstva. To što se čovjeku pruža ova prilika da postigne božansko savršenstvo predstavlja najvišu i krajnju sudbinu cijelog čovjekovog duhovnog napretka u vječnosti.

Dok takvo savršenstvo ne mora biti bilo univerzalno u materijalnom smislu, neograničeno u intelektualnom shvaćanju ili obilježeno vrhuncem duhovnog iskustva, ono će biti krajnje i potpuno po svim konačnim aspektima božanstvenosti volje, savršenstva motivacije ličnosti i svjesnosti Boga.

Tu se krije istinsko značenje te božanske zapovijedi "Budite savršeni kao što sam ja savršen," koja za cijele duge i čarobne borbe za postignuće sve viših razina duhovnih vrijednosti i istinskih kozmičkih značenja, neprestano nagoni smrtnog čovjeka da krene naprijed i da stremi k svojoj nutrini. Ova vrhunska potraga za Bogom svemira predstavlja najvišu pustolovinu žitelja svih svjetova vremena i prostora.

Bog je osnovna stvarnost u svijetu duha; Bog je izvor istine u domenama uma; Bog nadsjenjuje sve što je u materijalnim svjetovima. Za sve stvorene inteligencije, Bog je ličnost i svemiru nad svemirima, on je Prvi Izvor i Centar vječne stvarnosti. Bog ne naliči bilo čovjeku ili stroju. Prvi Otac je univerzalni duh, vječna istina, beskonačna stvarnost i očinska ličnost.

Vječni Bog je beskonačno mnogo više od idealizirane stvarnosti ili personificiranog svemira. Bog nije jednostavno čovjekova najviša žudnja, niti je konkretizirano smrtničko nastojanje. Bog nije jedino koncept, potencijalna moć pravednosti. Otac Svih nije sinonim za prirodu, niti je personificiran prirodni zakon. Bog je transcendentna stvarnost, a ne samo čovjekov tradicionalni koncept najviših vrijednosti. Bog nije psihološko usredotočenje duhovnih značenja, niti je "čovjekova najplemenitija tvorevina." U ljudskim umovima, Bog može biti bilo jedna ili više takvih predodžbi, no on je više od toga. Svima koji posjeduju duhovni mir na zemlji i koji teže opstanku ličnosti, Bog je spasitelj i Otac ljubavi.

Bog je sjedinjena, beskrajna inteligencija, potpomognuta čistom ljubavlju. A raste od čiste ljubavi.
Zamislite kišobran i svaka od njegovih žica, kojih ima dvanaest, streme prema vrhu. Upravo je vrh jedan Bog, a zapravo se sastoji od dvanaest. Energija se hrani i postaje jedno. Svih dvanaest stremi prema jednome koje postaje Jedan. Ali, Jedan ne može postojati bez dvanaest. On je ravnoteža i sklad i on je ono što Svemir drži u stanju sklada. Upravo je ovo sustav u kojem ne postoji jedan koji ima veću kontrolu od drugog već su zajedno u skladu.
Mi sada možemo samo simbolično izraziti svoje konačno shvaćanje Boga.

Pojam Sina
Vječni Sin je savršeni i krajnji izraz "prvog" osobnog i apsolutnog koncepta Oca Svih. Prema tome, kad god i kako god se Otac osobno i apsolutno izražava, on to čini kroz svog Vječnog Sina koji je uvijek bio, sada jeste i uvijek će biti, živuća i božanska Riječ. I zajedno s Ocem, ovaj Vječni Sin živi na centru svih stvari, neposredno obavijajući osobnu prisutnost Vječnog Oca Svih.

Našem konačnom umu vremena je potrebno izgraditi sekvencijalno shvaćanje odnosa koji vladaju između vječnih i beskonačnih bića Rajskog Trojstva, tako da je to konceptualna sloboda kad se govori o "Očevoj prvoj osobnoj, univerzalnoj i beskonačnoj misli."

Vječni Sin je izvorni i jedinorođeni Božji Sin. On je Bog-Sin, Druga Osoba Božanstva i sustvoritelj svih stvari. Upravo kao što Otac predstavlja Prvi Veliki Izvor i Centar, Vječni Sin tako predstavlja Drugi Veliki Izvor i Centar.

Vječni Sin je duhovni centar i božanski administrativni upravitelj duhovne vlade svemira nad svemirima. Otac Svih je prije svega stvoritelj a zatim nadglednik; Vječni Sin je prvo sustvoritelj a zatim duhovni administrativni upravitelj. "Bog je Duh," dok je Sin osobno otkrivenje ovog duha. Prvi Izvor i Centar je Apsolut Volje; Drugi Izvor i Centar je Apsolut Ličnosti.

Vječni Sin aktivira onu razinu kozmičke stvarnosti koja ima prirodu duha; Sinova duhovna moć je apsolutna u odnosu na sve kozmičke aktualnosti. Zahvaljujući apsolutnoj moći nad gravitacijom duha, Vječni Sin ima savršenu kontrolu nad uzajamnom povezanošću sve nediferencirane energije duha i aktualizirane stvarnosti duha. Sav čisti nefragmentizirani duh i sva duhovna bića i vrijednosti reagiraju na djelovanje beskonačne privlačne moći prvotnog Rajskog Sina. Duhovno, Vječni Sin je sveprisutan. Budite uvjereni da je duh Vječnog Sina s nama i oko vas, no on nije u nama i nije dio nas kako je to slučaj s Tajnovitim Osmatračem-Fragmentom Boga koji živi u čovjeku.

Vječni Sin je potpuno i beskonačno jednak Ocu Svih. Vječni Sin ima ograničenu moć prenošenja stvoriteljskih povlastica na druga bića. Učinivši Izvornog Sina vječnim, Otac mu je podario moć i povlasticu da mu se pridruži pri božanskom činu stvaranja drugih Sinova koji posjeduju stvaralačka svojstva, što su Otac i Sin činili i što nastavljaju činiti. Ali kad Otac i Sin proizvedu ove Sinove koji su im jednaki u pogledu statusa, stvoriteljske povlastice se očigledno ne prenose na ove osobe. Vječni Sin prenosi stvaralačke moći jedino na svoju prvu i neposrednu personifikaciju. Stoga, kad Otac i Sin djeluju zajednički, oni personificiranju Sina Stvoritelja; međutim, Sin Stvoritelj koji nastaje ovim činom nije u stanju prenijeti stvaralačke povlastice različitim vrstama Sinova koje sam stvara, unatoč tome što se čini da se u najvišim Sinovima lokalnog svemira javlja ograničen odražaj stvaralačkih osobina Sina Stvoritelja.

Izvorni i Vječni Sin je osoba koja je potekla iz "prve" upotpunjene i beskonačne misli Oca Svih. Svaki put kad Otac Svih i Vječni Sin zamisle novu izvornu, jednaku, jedinstevnu i apsolutnu osobnu misao, ta stvaralačka ideja istog časa postaje savršeno i krajnje personificirana u biću i ličnosti novog i izvornog Sina Stvoritelja. Po naravi duha, božanskoj mudrosti i stvaralačkoj moći po kojoj su jednaki Vječnom Sinu, ovi Sinovi Stvoritelji su potencijalno jednaki Bogu Ocu i Bogu Sinu. Sinovi Stvoritelji odlaze s Raja u svemire nad svemirima kako bi u suradnji s upravljačkim i stvaralačkim posrednicima Trećeg Izvora i Centra, upotpunili organizaciju lokalnih svemira sve naprednije evolucije. Ovi Sinovi nisu povezani s centralnim i univerzalnim kontrolama tvari, uma i duha, niti se istima bave. Oni su stoga pri svojim stvaralačkim djelima ograničeni predegzistencijom, prvenstvom i prvotnošću Prvog Izvora i Centra i ravnopravnih Apsoluta. Ovi Sinovi su u stanju služiti jedino onome što su sami stvorili. Apsolutna admistrativna uprava predstavlja bitan dio prioriteta egzistencije koji je neodvojivo povezan s vječnosti prisutnosti. Otac je i dalje prvotan u svemirima.

Upravo kao što su Otac i Sin personificirali Sinove Stvoritelje, tako su Sin i Duh personificirali Sudbene Sinove. Na osnovu svog iskustva utjelovljenja u obličju stvorenih bića, ovi Sinovi stječu pravo da donesu odluke koje se tiču preživljavanja u tvorevinama vremena i prostora.

Pored toga, Otac, Sin i Duh zajednički personificiraju mnogostraneTrojske Sinove Učitelje koji se kreću velikim svemirom kao najviši učitelji svih ličnosti, kako ljudskih tako i božanskih. A postoje i brojne druge vrste Rajskih sinova s kojima ljudi na Zemlji nisu upoznati.

Pojam Beskonačnog Duha
U vječnosti prošlosti, božanski ciklus ličnosti postaje savršen i cjelovit pri personifikaciji Beskonačnog Duha. Bog Djelovanja stječe egzistenciju i prostrana scena prostora je pripremljena za veličanstvenu dramu stvaranja--kozmičku pustolovinu--božansku panoramu vječnih doba.

Prije svega, Beskonačni Duh upoznaje i priznaje svoje božanske roditelje, Oca-Oca i Majku-Sina. On, Duh, bezrezervno utvrđuje njihov pojedinačni identitet. On je u cjelosti svjestan njihovih zasebnih ličnosti i beskonačnih osobina, kao i njihove zajedničke prirode i ujedinjenog djelovanja. Nakon toga, dobrovoljno, s transcendentnom voljnošću i inspirativnom spontanošću, unatoč svojoj ravnopravnosti s Prvom i Drugom Osobom, Treća Osoba Božanstva obećava svoju odanost Bogu Ocu i priznaje svoju vječnu ovisnost o Bogu Sinu.

Kao dio ovog čina i u znak uzajamnog priznanja kako pojedinačne međuovisnosti triju ličnosti tako i njihovog izvršiteljskog jedinstva, uspostavlja se ciklus vječnosti. Ovako postaje Rajsko Trojstvo. Na ovaj se način postavlja scena svemirskog prostora na kojoj se odigrava mnogostruka i beskrajna panorama stvaralačkog izvršenja zamisli Oca Svih kroz ličnost Vječnog Sina i posredstvom Boga Djelovanja, izvršitelja koji sprovodi predstave stvarnosti stvaralačkog partnerstva Oca i Sina.

Bog Djelovanja stupa u akciju i ovo pokreće mrtve komore prostora. Iznenada se stvara bilijun savršenih planeta. Dok prije ovog teoretskog časa vječnosti prostorne energije Raja postoje i djeluju potencijalno, one nemaju aktualnosti postojanja; niti je u ovom času moguće mjeriti silu gravitacije izuzev prema reakcijama materijalnih stvarnosti na njeno stalno privlačno djelovanje. Dok u ovom (teoretski) vječno udaljenom času ne postoji materijalni svemir, istodobno s pojavom bilijun svjetova moguće je uočiti adekvatnu gravitacijsku silu koja može držati ove svjetove u vječnom stisku Rajskog centra gravitacije.

Stvaralačkim činom Bogova iznenada postaje drugi oblik energije i ovaj izliveni duh smjesta dolazi pod kontrolu duhovne gravitacije Vječnog Sina. Tako nakon učvršćenja dvostrukim djelovanjem gravitacije, svemir poprima dodir energije beskonačnosti kao i val duha božanstvenosti. Ovim se priprema tlo života za pojavu umne svijesti koja se ispoljava u krugovima inteligencije Beskonačnog Duha.

Kad su širom centralne tvorevine Bogova posiju ova sjemena potencijalne egzistencije, kao rezultat Očevog čina javlja se ličnost stvorenih bića. Zatim se cijelim organiziranim prostorom širi prisutnost Rajskih Božanstava koja djelotvorno počinje privlačiti sve stvari i bića prema Raju. Združeni Stvoritelj potječe iz vječnosti i on je potpuno i bezuvjetno sjedinjen s Ocem Svih i Vječnim Sinom. Beskonačni Duh savršeno odražava ne samo prirodu Rajskog Oca već i prirodu Izvornog Sina. Uvijek treba imajti na umu da djela Beskonačnog Duha predstavljaju djela Združenog Činitelja. I Otac i Sin djeluju u njemu, kroz njega i u vidu njega. Ali bilo bi uzaludno nastojati razjasniti tajnu Trojstva: tri postoje kao jedno i u jednom, dok jedno postoji kao dvoje i djeluje za dvoje.

Pojam Rajskog Trojstva
Zahvaljujući Rajskom Trojstvu vječnih Božanstava, Otac je u stanju izbjeći absolutizmu ličnosti. Trojstvo savršeno povezuje bezgranični izražaj Božje beskonačne osobne volje s absolutnošću Božanstva. Vječni Sin i raznovrsni Sinovi božanskog porijekla, zajedno sa Združenim Činiteljem i njegovom kozmičkom djecom, djelotvorno omogućuju Očevo oslobođenje od ograničenja koja normalno predstavljaju sastavni dio prvotnosti, savršenstva, nepromjenljivosti, vječnosti, univerzalnosti, apsolutnosti i beskonačnosti. Pošavši od Rajskog Trojstva, možemo pretpostaviti postojanje alternativnih pa čak i višestrukih načina djelovanja, no bez Trojstva koje tvore Otac, Sin i Duh ne može se zamisliti kako bi pod okolnostima apsolutne sjedinjenosti Božanstva Beskonačni bio u stanju ostvariti trostruku i istorednu personifikaciju. Ni jedan se drugi koncept tvorevine ne može usporediti s Trojstvom po cjelovitosti i apsolutnosti jedinstva Božanstva, te po najvišoj mjeri oslobođenja slobodnom voljom i trostrukom personifikacijom Božanstva.

Pojam Raja
Raj je vječni centar svemira nad svemirima i prebivalište Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, kao i njihovih božanskih suradnika i bića jednakog statusa. Centralni Otok predstavlja najveće organizirano tijelo kozmičke stvarnosti cijelog svemira. Raj predstavlja materijalni planet i duhovno prebivalište. Sva inteligentna bića Oca Svih žive na materijalnim planetima; stoga i apsolutni upravni centar mora biti materijalan, doslovan. I ponovo ističem da su stvari duha i duhovna bića stvarna.

Materijalna ljepota Raja počiva u izvanrednosti njegovog fizičkog savršenstva; uzvišena intelektualna postignuća i umni razvoj žitelja Božjeg Otoka obznanjuju njegovo veličanstvo; beskonačno obdarenje božanske ličnosti duha -- svjetlo života -- ukazuje na slavu centralnog Otoka. Ali dubine duhovne ljepote i čuda ove veličanstvene cjeline nadilaze domet shvaćanja konačnog uma materijalnih stvorenih bića. Smrtni čovjek nije u stanju shvatiti slavu i duhovnu ljepotu božanskog prebivališta. Raj ima vječnu egzistenciju; ne postoje bilo zapisi ili predanja koja govore o porijeklu ovog centralnog Otoka Svjetla i Života. Raj je jedina stacionarna tvorevina u cijelom svemiru.

Pojam Havone
Savršeni i božanski svemir zauzima središte svega stvorenoga, on je vječna jezgra oko koje se ogromna tvorevinama vremena i prostora okreće. Raj je divovski nuklearni Otok apsolutne stabilnosti koja počiva nepomično u samom srcu veličanstvenoga vječnoga svemira. Ta središnja planetarna obitelj se zove Havona i jako daleko je od našeg lokalnog svemira.Ta tvorevina je ogromnih dimenzija i gotovo nevjerojatne mase, a sastoji se od jedne milijarde sfera neslućene ljepote i vrhunske raskoši, ali prava veličina ove ogromne tvorevine je zaista izvan shvaćanja i razumijevanje ljudskog uma.

To je jedna i jedina uređena, savršen, i uspostavljena agregacije svjetova. To je u potpunosti stvoren i savršen svemir, to nije evolucijski razvoj. To je vječna jezgra savršenstva, oko koje kruže beskrajne povorke svemira koji čine ogroman evolucijski eksperiment, smiona avantura Božijih Sinova Stvoritelja, koji žele da se dupliciraju u vremenu i reproduciraju u prostoru takav uzorak svemira, idealne božanske cjelovitosti, vrhovne konačnosti, krajnje stvarnosti, i vječnog savršenstva. Milijarde svjetova Havone su raspoređeni u sedam koncentričnih krugova koji neposredno okružuje tri kruga Rajskih satelita. Tu je više od 35 milijuna svjetova unutarnjeg kruga Havone i preko 245.000.000 u najudaljenijim, s proporcionalnim brojevima intervencija. Svaki krug se razlikuje, no svi su savršeno uravnoteženi i izvrsno organizirani. Planetarni krugovi Havone ne preklapaju se; svoje svjetove slijede jedni za drugim u urednoj linearnoj procesiji. Centralnim svemirom kruže oko stacionarnog Rajskog Otoka u jedanoj velikoj ravnini, koja se sastoji od deset koncentričnih stabiliziranih jedinica - triju krugova Rajskih sfera i sedam krugova Havonskih svjetova. Fizički, treba smatrati Havonske i Rajske krugove da su svi jedno te isti sustav.

Vrijeme se ne računa na Raju, slijed sukcesivnih događaja počiva u konceptu onih koji su autohtoni na centralnom Otoku. Ali vrijeme je povezano sa Havonskim krugovima i brojna bića, nebeskih i zemaljskih podrijetla borave na njima. Svaki Havonin svijet ima vlastito lokalno vrijeme, koje određuje njegov krug. Svi svjetovi u određenom krugu imaju istu duljinu godine, budući da su ravnomjerno raspoređeni oko Raja, a dužina tih planetarnih godina se smanjuje od krajnjeg do unutarnjeg kruga.
Jedan Rajsko-Havonski dan je tisuću godina današnje kalendarske godine Zemlje.
Na periferiji ovog ogromnog centralnog svemira, daleko izvan sedmog pojasa Havonskih svjetova, nalazi se tamni vrtlog, nevjerojatan broj ogromanih tamno gravitacijskih tijela. Ove bezbrojne tamne mase jako se razlikuju od ostalih svemirskih tijela u mnogim pojedinostima, i u obliku su vrlo različite. Ova tamna tijela gravitacije niti reflektiraju niti apsorbiraju svjetlo, oni su nereaktivne fizičke energije svjetla, i one tako u potpunosti zaokruže i pokriju svemir Havonu kako bi ga sakrili od pogleda čak i blisko naseljenim svemirima vremena i prostora.

Bića ne borave u maglovitom prostoru, oni ne obitavaju na eteričnim svjetovima, oni imaju prebivalište na stvarnim sferama materijalne prirode, svjetovi jednako stvarani kao i oni se na kojima mi živimo. Havonski svjetovi su stvarni i doslovni, premda se njihov doslovni sadržaj razlikuje od materijalne organizacije planeta ostalog svemira.

Fizičke stvarnosti Havone predstavljaju poredak energetske organizacije radikalno drugačije od bilo koje prevladavaju u evolucijskim svemirima prostora. Havonske energije su trostruke, a svemirske jedinice energije-tvari sadrži dvostruki energetski naboj, iako je jedan oblik energije koji postoji pozitivne i negativne faze. Stvaranje centralnog svemira je trostruki (Trojstvo), stvaranje lokalnog svemira (direktno) je dvojako, od Sina Stvoritelja i Kreativnog Duha.

Materijal Havone sastoji se od organizacije točno tisuća osnovnih kemijskih elemenata i uravnoteženih funkcija sedam oblika energije Havone. Svaka od ovih osnovnih energija očituje sedam faza pobude, tako da žitelji Havone reagiraju na četrdeset devet različitih osjetilnih podražaja. Drugim riječima, gledano sa čisto fizičkog aspekta, starosjedioci iz centralnog svemira posjeduju četrdeset devet specijaliziranih oblika osjeta.
Nitko od fizičkih bića iz centralnog svemira neće biti vidljiv žiteljima Zemlje. Niti bi bilo fizičkog podražaja tih dalekih svjetova koji bi pobudili reakciju grubih osjetilnih organa ljudi sa Zemlje. Ako bi čovjek sa Zemlje mogao biti prenijet na Havonu, on bi bio gluh, slijep i potpuno bez osjetila u reakciji u svakom drugom smislu, a on bi samo mogao funkcionirati kao ograničeno samo-svjesno biće lišeno svih prostornih podražaja i svih reakcija na istu.

Postoje brojne fizičke pojave i duhovne reakcije ispoljene u centralnoj tvorevini koje su nepoznate na Zemlji. U cijelosti je osnovna organizaciji trostrukog stvaranja za razliku od dvostruke stvorene konstrukcije svemira vremena i prostora.

Svi prirodni zakoni su koordiniran na potpuno drukčijoj osnovi nego u dvo-energetskim sustavima razvijene kreacije. Cijeli centralni svemir je organiziran u skladu s trostrukim sustavom savršene i simetrične kontrole. Neprekidni Rajsko Havonski sustav se održava sa savršenom ravnotežom između sve kozmičke stvarnosti i svih duhovnih snaga. Raj, s apsolutnim razumijevanjem materijalne tvorevine, savršeno regulira i održava fizičku energiju ovog centralnog svemira. Vječni Sin, kao dio njegovog sveobuhvatnog duha shvaća, najviše savršeno održava duhovni status sviju koji žive na Havoni. Na Raju ništa nije eksperimentalano. Rajsko-Havonski sustav jedinica je kreativno savršenstvo.

Devet Glavnih Duhova – Elohimi – Vijeće Devetorice
Devet Glavnih Duhova Raja su primarne ličnosti Beskonačnog Duha. U ovom sedmostrukom stvaralačkom činu samo-dupliciranja Beskonačnog Duha, iscrpljena su asocijativne mogućnosti matematički inherentne u činjeničnom postojanje tri osobe Božanstva.

Devet Glavnih Duhova su devet načela Svemira, a opet su zajedno jedno. Oni su zasebni i jedno istovremeno. Svaki od njih predstavlja dio energije, znanja, mudrosti, ljubavi, dobrote, tehnologije, a to traje sve dok svaki dio spirale ne bude sastavljen od svega što je važno za prenošenje potpunog razumijevanja na svaki atom. dok on ne postane jedno s njima. Devet je cjelovito. Sve je devet. U našem svijetu rekli smo toliko puta sedam, a sve je, zapravo, istinski devet. Postoji devet čakri, koje su devet načela i devet elemenata onoga što nazivamo Bogom. Postoji devet pojasa oko ovog planeta Zemlje. Postoji devet eteričkih tijela, a svrha rasta naših eteričkih tijela ili prolaženja kroz naše preobrazbe i prijelaze je steći devet eteričkih tijela. Devet je potpuni broj, on je cjelina. Kad pređemo devet, on se poništava, postaje jedan, a devet je cjelovito. To se ne mijenja.
Glavni Duhovi imaju mnoge funkcije. Za svemir nad svemirima Rajski Otac govori samo kroz svoga Sina, dok on i Sin kombinirano djeluju samo kroz Beskonačnog Duha. Izvan Raja i Havone, Beskonačni Duh govori samo preko Glavnih Duhova.

Glavni Duhovi - Elohimi su neopisiva bića, ali oni su jasno i definitivno osobni. Oni imaju imena. Kao primarne personifikacije Beskonačnog Duha, oni su slični, ali kao primarni izraz devet mogućih grupa trojedinog Božanstva, oni su bitno različiti u prirodi, a ova raznolikost prirode određuje njihov diferencijal ponašanja svemira. Nihov glasnogovornik poznat je na Zemlji kao Tehuti, također kao Hamarkos i Herenkar, znaju ga kao Thomasa, a poznat je i kao Atum.

Nitko od Glavnih Duhova nije organski predstavnik Rajskog Trojstva, ali kad se ujedine i kad devet postane jedno Božanstvo, ova unija u božanskom smislu - ne u osobnom smislu– ekvivalent je na funkcionalnoj razini asocijativno sa Trojstvenom funkcijom. U tom smislu "Devetostruki Duh" je funkcionalno asocijativan s Rajskim Trojstvom. Također je u tom smislu Glavni Duh Atum ponekad govori o potvrdi stavova Trojstva ili, bolje rečeno, djeluje kao glasnogovornik za stav Vijeća Devetorice o stavu vijeća trostrukog Božanstva, stavu Rajskog Trojstva.

Glavni Duhovi su puni prikaz Beskonačnog Duha evolucijskih svemira. Oni predstavljaju Treći Izvor i Centar u odnosima energije, uma i duha. Oni funkcioniraju kao koordinacijski voditelji univerzalnog upravnog nadzora. Doslovno je istina da su ovih Devet Duhova personalizirana fizička moć, kozmički um, i duhovne prisutnosti trojedinog Božanstva,

Glavni Duhovi su jedinstveni u tome da djeluje na svim razinama kozmičke stvarnosti osim apsolutne. Oni su, dakle, efikasan i savršen nadzornik svih faza upravnih poslova na svim razinama aktivnosti svemira. Teško je za ljudski um razumijeti jako puno o Glavnim Duhovima, jer njihov rad je tako visoko specijaliziran još sveobuhvatniji, tako izuzetno materijalan i istovremeno tako izvrsno duhovan. Ovi svestrani kreatori kozmičkog uma su preci Svemirskih Upravitelja Moći te su, sami, vrhovni ravnatelji ogromnog i dalekosežnog kreiranje duha-bića.

Na svjetovima kao Zemlja ne susrećemo izravni utjecaj Glavnih Duhova u poslovima ljudskih rasa. Živimo pod utjecajem neposrednog stvaralačkog duha svog svemira. Ipak ti isti Glavni Duhovi dominiraju u osnovnim reakcijama svih stvorenja uma, jer oni su stvarni izvori intelektualnih i duhovnih potencijala koji su specijalizirani u lokalnim svemirima za funkciju u životima onih osoba koje nastanjuju evolucijske svjetove vremena i prostora.

Činjenica kozmičkog uma objašnjava bliskost različitih vrsta ljudskih i nadljudskih misli. Ne samo da srodne duše privlače jedne druge, ali i srodne misli su također vrlo bratske i sklone suradnji jedna s drugom. Ljudski umovi se ponekad promatraju i prikazuju u kanalima zapanjujuće sličnosti i neobjašnjivih sporazuma. Kozmički um nepogrešivo reagira (priznaje odgovor) na tri razine svemirske stvarnosti. Ovi odgovori su očiti na jasno razmišljanje i duboko razmišljanje.

Pojam Rajskog Sina Stvoritelja - red Mihaela - naš Isus Krist
Sinovi Stvoritelji grade lokalne svemire vremena i prostora i njima upravljaju. Ovi kozmički stvoritelji i vladari nose dvojno porijeklo – oni utjelovljuju osobine Boga Oca i Boga Sina. Ali svaki Sin Stvoritelj varira na svoj način; svaki ima jedinstvenu prirodu kao i jedinstvenu ličnost; svaki je “jedinorođenac” koji po porijeklu nosi savršeni božanski ideal.

Pri golemom radu na organizaciji, evoluciji i usavršavanju lokalnog svemira, ovi visoki Sinovu uvijek uživaju neosporivu podršku Oca Svih. Odnos između Sinova Stvoritelja i njihovog Rajskog Oca nosi blažena i dirljiva obilježja. Ljubav Božanstva koje djeluje u roditeljskog ulozi nesumnjivo počiva u biti ove prelijepe i gotovo božanske ljubavi koju i smrtni roditelji osjećaju prema svojoj djeci.

Ovi primarni Rajski Sinovi nakon personifikacije počinju djelovati kao Mihaeli. Nakon što napuste Raj i počnu raditi na utemeljenju svojih svemira, oni primaju zvanje Sinova Stvoritelja. Nakon što prime najvišu vlast, oni postaju Glavni Mihaeli. Glavni vladar našeg svemira ponekad nosi naziv Krist Mihael, a darovao se na Zemlji te je poznat kao Isus Krist. Oni zauvijek vladaju kao “red Mihaela,” bića koja u okvirima svoje prirode i reda nose zvanje prvorođenog Sina.

Po susretu cjelovitosti apsolutne duhovne ideacije u Vječnom Sinu sa cjelovitošću apsolutnog koncepta ličnosti u Ocu Svih, nakon što ova stvaralačka zajednica dosegne puno i konačno ostvarenje, po utemeljenju ovog apsolutnog identiteta duha i ovako beskonačnog jedinstva koncepta ličnosti, istog časa, bez najmanjeg gubitka povlastica ličnosti bilo kojeg beskonačnog Božanstva, javlja se novo i samostalno biće novog i izvornog Sina Stvoritelja, jedinorođenog Sina savršenog ideala i moćne ideje čija zajednica proizvodi ovu novu stvaralačku ličnost moći i savršenstva.

Svaki Sin Stvoritelj je jedinorođeni i on jedini može biti jedinorođeni sin savršenog sjedinjenja izvornih ideja dvaju beskonačnih, vječnih i savršenih umova uvijek-postojećih Stvoritelja svemira nad svemirima. Nikad ne može postojati još jedan ovakav Sin zato što svaki Sin Stvoritelj predstavlja neograničeni, upotpunjeni i konačni izražaj i utjelovljenje svih mogućih faza svakog obilježja svake mogućnosti svake božanske stvarnosti koja se može naći, izraziti ili evoluirati tijekom cijele vječnosti iz ovih božanskih stvaralačkih potencijala čije ujedinjenje rezultira egzistencijom Sina Mihaela. Svaki Sin Stvoritelj je apsolut sjedinjenog božanskog koncepta koji tvori njegovo božansko porijeklo.

Božanske prirode ovih Sinova Stvoritelja u principu u jednakoj mjeri proizlaze iz osobina njihovih dvaju rajskih roditelja. Dok svi sudjeluju u cjelovitosti božanske prirode Beskonačnog Oca kao i u stvaralačkim povlasticama Vječnog Sina, zamjetljive razlike proizlaze iz opservacije pratkičnog djelovanja Mihaelovih funkcija u svemirima

Vjerovati da trenutno postoji više od sedam stotina tisuća ovih bića. Dalje navodimo činjenicu stalnog porasta broja Sinova Stvoritelja.

Rajski Sinovi primarnog reda djeluju kao dizajneri, stvoritelji, graditelji i administratori svojih domena, lokalnih svemira vremena i prostora, osnovnih tvoridbenih jedinki u sastavu evolutivnih nadsvemira. Sin Stvoritelj ima dopuštenje odabrati prostorne jedinke svoje kozmičke aktivnosti, ali prije nego što mogne započeti s fizičkom organizacijom svoga svemira, on prvo mora provesti dulji period vremena na opservaciji i proučavanju nastojanja svoje starije braće u različitim svemirima njegovog nasvemira. I prije svih ovih poduzeća, Sin Mihael mora proći dugotrajnim i jedinstvenim iskustvom opservacije Raja i obrazovnog programa Havone.

Nakon što Sin Stvoritelj napusti Raj kako bi započeo s pustolovinom kozmičkog stvaranja i kako bi postao starješina – praktično Bog – lokalnog svemira koji predstavlja predmet njegove organizacije, on po prvi put stupa u intiman kontakt s Trećim Izvorom i Centrom i dolazi u poziciju koja rezultira njegovom ovisnošću o ovom Trećem Izvoru i Centru. Beskonačni Duh, unatoč svom prebivalištu s Ocem i Sinom na kozmičkom centru, ostvaruje svoju sudbinu djelujući kao stvarni i djelotvorni poslužitelj svakog Sina Stvoritelja. Stoga svakog Sina Stvoritelja prati Stvaralačka Kćerka, biće koje treba postati Božanska Služiteljica, Majčinski Duh novog lokalnog svemira.

Nakon što se Sin Mihael upusti u ovu pustolovinu, Rajski Izvori i Centri zauvijek oslobađaju njegove stvaralačke povlastice, dok jedina ograničenja počivaju u preegzistencijalnim osobinama ovih Izvora i Centara, kao i određenim drugim prijašnjim moćima i prisutnostima. Među ova ograničenja nad inače svemogućim stvaralačkim povlasticama lokalnog svemira spadaju slijedeće činjenice:

1. Beskonačni Duh upravlja nad energijom-materijom. Prije stvaranja novih obličja života, bilo velikih ili malih, prethodno početku bilo kakvih preobražaja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti suglasnost i radnu suradnju Beskonačnog Duha.

2.Vječni Sin ima kontrolu nad uzorcima i oblicima dizajna stvorenih bića. Prije nego što započne rad na stvaranju novih oblika bića ili novog dizajna stvorenja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti odobrenje Vječnog i Izvornog Majčinskog Sina.

3. Jedino Otac Svih može dizajnirati i pokloniti ličnost.

Nakon što ovako savršen i božanski Sin primi prostornu lokaciju za izgradnju određenog svemira, nakon što se riješe rani problemi kozmičke materijalizacije i masivne ravnoteže, nakon što Sin stvori djelotvornu i funkcionalnu suradnju sa svojim parom – Kćerkom Beskonačnog Duha -- Kozmički Sin stupa u vezu sa svojim Kozmičkim Duhom i ovom prilikom započinje vezu koja treba rezultirati stvaranjem nebrojenog mnoštva kozmičke djece. Vezano uz ovaj događaj, mijenja se priroda usredotočenja Rajskog Beskonačnog Duha u vidu Stvaralačkog Duha koji prima osobna obilježja Majčinskog Duha lokalnog svemira.

Unatoč tome što Sinovi Stvoritelji božanski nalikuju svojim Rajskim roditeljima, oni se uzajamno bitno razlikuju; svaki je jedinstven, različit, isključiv i izvoran u prirodi i u ličnosti. I kako svi djeluju kao arhitekti i stvoritelji životnih planova u okviru svojih domena, ova raznolikost povlači raznolikost svih obličja i faza živih bića koja vuku porijeklo od Mihaela ili koja još mogu evoluirati ili biti stvorena. I ovako nastaje raznolikost među različitim redovima stvorenih bića lokalnih svemira. Nije moguće naći dva svemira kojima upravljaju ili u kojima žive međusobno jednaka bića dvojnog porijekla.

Rajski Sin Stvoritelj našeg svemira je na Zemlji poznat kao Isus Krist. Njegovo jedino i zadnje darivanje na evolucijskom planetu njegovog Svemira bilo je prije 2000 godina na Zemlji. Isus je bio prvorođenac, on je zasađen u zemaljsku ženu u narodu Izraela. On je Huva, kojeg narod Izraela naziva Jehovom. Nakon njegovog rođenja, Marija i Josip imali su još sedam sinova i tri kćeri. Fizička braća i sestre Nazarenca nisu bili usađeni.
Alah i Jehova su jedno te isto.