Približava se kraj 2008 godine, i po čuvenom Majanskom kalendaru (o kojem sam pisao) imamo još četri godine do kraja perioda jednog velikog ciklusa vremena u kojem su stvarane, uzdizale se i padale sijajne civilizacije na ovom planetu. ALI NIKAD PRIJE SAMA BIT ŽIVOTA PLANETE, NJEZINA OPSTOJNOST NISU BILE U TAKO VELIKOJ OPASNOSTI. Nikad na našoj planeti nije živio toliki broj ljudi koji je ugrožavaju, planetu a i sebe. Većina ljudi i ne mari za te probleme, jednostavno kao nojevi zabiju glavu u pjesak i misle da će biti sve u redu ali neće. Današnji sustav vrijednosti ugrožava stanje planete. Kapitalizam pretočen u najgori materijalizam (sveprisutna uzrečica-misao da pohlepa pokreće ekonomiju, što je velika istina) preko multinacionalnih kompanija i velikih bankarskih sustava upravlja svima, vladama velikih i malih zemalja, svjetskom i lokalnom politkom i sustavom vjerovanja koji je ključ uprogramiranja svakog pojedinog čovjeka. Svi su u tom kolu i vlade, sve religije bile one male i velike uključujući new age koji želi naslijediti stare religije- sve za vlast, moć i materijalno bogastvo.

U ovom postu ću pisati o jednom za mene vrlo bitnom pokazatelju krize a to su PČELE.
Na svjetskoj razini osnovano je nekoliko komisija vrhunskih svjetskih stručnjaka i znanstvenika koji proučavaju tzv. kolaps pčelinjih zajednica. Pomorom pčela u najvećoj su mjeri zahvaćeni SAD i Kanada, ali i Europa.
Od trenutka kada pčele nestanu čovječanstvu će ostati još četiri godine života, rekao je jednom prigodom Albert Einstein, čuveni fizičar i nedvojbeno jedan od najblistavijih umova u povijesti čovječanstva. Ova apokaliptična izjava temelji se na činjenici da pčele u čarobnom krugu života na Zemlji svojim postojanjem omogućuju opstanak nizu biljaka koje su, sukladno prirodnom ciklusu, bitne za život nekih drugih organizama ili životinja. Nestanak pčela znači nestanak tih biljaka, a njihov pak nestanak ugrožava opstanak niza drugih biljnih i životinjskih organizama - sve do čovjeka! Ovako postavljena teza djeluje logično i razumljivo, a vjerojatnost da se Einstein prevario je, s obzirom na sve što je otkrio i učinio, mala!
No, ono što više od ovako postavljene teorije pomalo tjera strah u kosti jest činjenica da je tijekom posljednje tri-četiri godine u gotovo svim područjima svijeta zabilježen zabrinjavajući nestanak pčela. Najpogođenije su Sjedinjene Američke Države gdje je i ove godine uginulo strahovitih 60 posto populacije pčela, slični postoci javljaju se i u nekim europskim zemljama, a na svjetskoj razini nestalo je ukupno 50 posto pčela! Budući da ovakvo stanje traje već četvrtu godinu zaredom, pčela je danas na svijetu daleko, daleko manje no što ih je bilo 2004. godine, štoviše, njihov je broj drastično smanjen.
Varoa pčele upućuje u smrt, ali za sve brojnije bolesti koje ih također kose krivi su virusi, bakterije, GM hrana, opći uvjeti zagrijavanja te brojna ekološka zagađenja koja predstavljaju sve veću opasnost za žive organizme. Jednostavno, svijet je postao prenapučen, a utrka za zaradom dovodi do sve tragičnijeg neslaganja s prirodom i sve izraženijeg nepoštivanja njenih zakonitosti. Posljedica je poremećaj prirodne ravnoteže koji će, prije ili kasnije, platiti i njegov glavni uzročnik - čovjek.
Upravo te opće negativne okolnosti i strahovit rast zagađenja doveli do toga da danas, primjerice, samo 100 nametnika varoe uništava jednu pčelinju zajednicu, a donedavno to nije moglo učiniti ni 10.000 njih! Nadalje, upravo te opće okolnosti dovele su u Hrvatskoj prošle godine do dva duga perioda suše koja su utjecala na život pčela i uzrokovale njihova brojna uginuća. To se dogodilo u travnju i srpnju kad brojne biljke nisu procvjetale i dale pčelama polen, izuzetno bitan za razvoj ličinki i život pčela. Zbog toga je pčelama pao imunitet, a one koje su izašle bile su dezorijentirane i veliki broj ih je uginuo. Kao pčelar s dvadesetogodišnjim iskustvom ja takve dvije suše u jednoj godini ne pamtim i s pravom mogu reći da to zaista nije normalno. Takvih je primjera u svijetu jako puno i zato smatram da je varoa samo okidač smješten na kraju negativnosti koje uzrokuju pomor među pčelama.
Je li možda poljoprivredno tlo kroz desetljeća korištenja već u potpunosti zagađeno pa iz njega ne može niknuti nešto zdravo, jesu li pesticidi za koje i ne znamo i GMO nanijeli nepopravljivu štetu pa se hranimo - otrovom? Hoćemo li ikada saznati odgovore te, što je još bitnije, hoćemo li ih saznati na vrijeme, pokazat će budućnost. Ako je bude.
Pčelari i pčele su na bedemu obrane bioraznolikosti cijelog planeta i ako svi zajedno ne uspijemo sačuvati pčele, zaista će doći do jakog poremećaja u prirodnom redu stvari. Već sada su ugrožene neke voćke i industrijske biljke, a ta se ružna priča može nastaviti.

Nažalost i Hrvatska je u tom krugu zemalja gdje se dogodio nestanak velikog broja pčela. Ove godine uginulo ih je 35 posto od ukupnog broja, i to su vrlo pouzdani podaci. Slovenija i Srbija izgubile su još veću količinu pčela. U prirodi je normalno da se dogode povremeni ciklusi kada nečega ima previše ili premalo, ali ti ciklusi obično traju samo jednu sezonu, rijetko dvije. Ovo što se događa s nestankom i uginućem pčela nije prirodno, a glavni je krivac čovjek i njegov nesmotreni odnos prema prirodi.