Dezinformacija je najfunkcionalniji mehanizan za manipulaciju svijesću masa a u vezi pitanja izvanzemaljskih civilizacija prisutnih na našem planetu. Uz pomoć istinskih dezinformacija namijerno se potenciraju ljudske slabosti, kako bi se oblikovalo vjerovanje i ponašanje velike mase ljudi ili pojedinaca da izvanzemaljskih civilizacija danas na Zemlji nema. Dezinformacija je posebno uspješna kad je njen cilj isprepleten s uvjerenjima običnih ljudi koji je prihvaćaju i kojima je na neki način stalo da u nju vjeruju i da je brane jer im pruža emocionalnu sigurnost, te će oni tako učiniti sve kako bi njihovu istinu o izvanzemaljcima zastupali ili branili. To omogućuje jednoj maloj grupi nevidljivih dezinformatora da djeluje kroz ogromno tijelo naivnih ljudi koji iskreno vjeruju u nepostojanje izvanzemaljaca na Zemlji. Dezinformacija se takođe koristi pažljivo odabranim istinama kako bi uz njihovu pomoć podupirala lažne zaključke.
Dokaza boravka i djelovanja izvanzemaljskih civilizacija ima u povjesnim spisima, religijskim knjigama tako da svatko može pročitati opis izvanzemaljske tehnologije koja je detaljno opisana u Bibliji (starozavjetni apokrifi –prorok Ezeklije) ali se zato svi fizički dokazi u zvaničnoj arheologiji kriju ili prešućuju. Dokazi na području znanosti koji nisu u skladu s prihvaćenim predlošcima se eliminiraju. O njima se ne podučava niti raspravlja, a ljudi koji su obrazovani kako bi podučavali prirodne predmete, za te dokaze nikada ne saznaju. Kada se određeni dokaz ne slaže s prevladavajućom teorijom, znanstvenici automatski o tome ne žele pisati ni izvještavati, a sve to znači da znanost neće uspjeti napredovati onako kako se nadamo. Zbog toga je iz znastvenih krugova i nastala takozvana “zabranjena arheologija” koja se detaljno bavi tim pitanjima.

One izvanzemaljske civilizacije opisane iz Biblije došli su na naš planet Zemlju i zasadile čovječanstvo. Ali i iz drugih civilizacija često dolaze u posjete, od samog početka povijesti čovječanstva. I ti drugi nas vrlo često posjećuju. Ako pogledamo naše povijesne zapise vidi se da izvanzemaljske posjete do danas nisu ostavilo nikakav utisak na čovječanstvo jer su te druge stvarnosti bile uglavnom uklonjene iz programa čovječanstva.
Kako se ovaj planet Zemlja kreće prema svojoj evolutivnoj važnosti, i razlogu svojeg postojanja, te civilizacije pokušavaju čovječanstvu prenijeti informacije u svezi s drugim bićima, drugim vrstama, drugim oblicima energije, tako da čovječanstvo može to sagledati, ispitati, a nakon toga i iskušati. Izazov se sastoji u predstavljanju alternative, koju bi se moglo ispitati, Mi smo sada upozoreni na ona energetska polja koja postoje.

Sada postoji na područiju 51(Area51 u Nevadi - SAD) ukupno dvanaest različitih skupina - fizičkih civilizacija - koje su došle na planet Zemlju zbog istraživanja okoliša.


Nisu sve dobronamjerne. Postoji nekoliko svrha dolaska izvanzemaljskih civilizacija. Oni koji su dobronamjerni rade na sprečavanju potpunog uništenja planeta Zemlje, nadgledaju te pokušaje i, ako bude potrebno, spriječit će potpuno okončanje. Jer, ako se zaista dogodi okončanje, trebat će toliko mnogo vremena za ponovni početak da on uopće nije ni moguć. Situacija na planetu Zemlji ujedno je i takva da bi njezina razorenost stvorila energiju koja bi mogla ugroziti druge sustave Svemira. Postoje, također, oni koji bi željeli doći ovdje jer su započeli razaranje svog vlastitog fizičkog planeta i traže mjesto na koje bi se premjestili. Stoga eksperimentiraju na čovječanstvu i životinjskom svijetu, ispitujući dostupne mogućnosti. Zbog straha, zbog pohlepe za tehnološkim informacijama mnoge vlade rade sa nekim od tih izvanzemaljskih civilizacija. Sada je važno razumjeti, i znati da ono što je započelo u prošlim vremenima zaista postoji, i nastavlja se, i vrijeme je da ljudi saznaju važnost ove informacije. Dolazi i vrijeme kad će postojati izravnost, bez uplitanja vlada čovječanstva u komunikaciji sa izvanzemaljskim civilizacijama.


Ipak, treba biti svjestan da postoje mnoge skupine koje stvaraju informacije, da bi iskrivile stvarnu svrhu poruka, posebno poruka krugova u žitu a ljudi to ne bi moglo shvatiti, jer bi se onda nevjerici pridodala i nevjerodostojnost. Neki krugovi potječu iz civilizacija koje žele najviše, a postoje drugi koji žele zbrku i daju tome svoj doprinos. Sad je dobar čas za razbuđivanje umova ljudi, za propitivanje.

Zanimljiv je i dio svjedočanstva izvjesne Carol Rosin koja se od 1974. do 1977. dok je radila za Fairchild Industries, upoznala s Wernerom von Braunom, tvorcem znanosti o raketama. On joj je izrazio svoj stav da treba prestati postavljati naoružanje u svemir. Tvrdio joj je da se svima laže da je taj proces naoružavanja usmjeren jedino i prvenstveno protiv zlog carstva, Rusa. Vizionarski joj je rekao kako će se nakon Rusa tvrditi da se svemirsko naoružanje razvija zbog terorista i zemalja trećeg svijeta, odnosno problematičnih nacija, ili kao zaštita od asteroida, mada je vanzemaljska prijetnja, po njegovim riječima, pravi razlog njegove gradnje. Vizionarski je rekao da će teroristi budućnosti koristiti bombe u kovčezima te kemijsko, virusno ili bakteriološkom oružje za koje je svemirsko naoružanje potpuno neučinkovita zaštita. No, po von Braunu, SAD će uvijek "pronaći" neprijatelja zbog kojega će se graditi svemirsko naoružanje - čija se cjelokupna strateška opravdanost bazira na laži. Projekt "Otkriće" je u Maju, 2001. godine bio na pravom putu da potakne kongresnu istragu koja bi trebala na svjetlo dana iznijeti poznate činjenice o NLO-ima. Svi svjedoci bili su voljni svjedočiti pred Kongresom SAD-a. 11. Septembra, 2001. upropašteni su višegodišnji napori "Otkrića". Nakon terorističkog napada neviđenih razmjera u kojem su srušeni njujorški neboderi postalo je nedomoljubno prozivati vojsku ili službe koje brinu za sigurnost nacije. Događaji su se razvijali onako kako je to Werber von Braun i predvidio prije četvrt stoljeća. SAD su našli nove neprijatelje, tj. novo opravdanje da činjenice koje bi mogle bitno utjecati na naš sveukupni svjetonazor prema svemiru i svijetu kojem živimo ostanu – vojna tajna.
Po mom dubokom uvjerenju opis civilizacija koje fizički upravljaju ovim Svemirom dat je prvo u Bibliji (link na Hrvatsku biskupsku konferenciju)
http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php?odabir=Notk
4
1Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: "Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!" 2 I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. 3 Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slična smaragdu. 4 Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. 5 Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, 6 a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac.
Ova dvadesetčetri starca su u stvari 24 vodeće civilizacije (12 + 12) koje rade na dobrobit Zemlje a i čitavog svemira. Vrlo je važno da ljudi spoznaju postojanje i način dijelovanja ovih civilizacija i njihovih pomoćnica.

Otac NDH i otac Nedićeve Srbije je bio isti čovjek u ličnosti SS generala Edmunda Veesenmayera koji dobiva zadatak od Hitlera da na ruševinama kraljevine Jugoslavije stvori dvije nacističkoj Njemačkoj prijateljske države.


Karta banovine Hrvatske 1939 godine

Nedićeva Srbija je popularan naziv za profašističku srpsku državu koja je nastala 1941. i nestala je sa svjetske pozornice 1944. pred slomom Sila Osovine. Nakon brze pobjede Osovina tijekom invazije Jugoslavije, područje koje je danas znano kao Centralna Srbija palo je pod direktnu vlast Osovina. Kao što su radile na svim okupiranim teritorijima, Osovine su uspostavile kolaboracionističku vladu koja je vodila državu po uzoru na Treći Reich. Srbija je tada postala okružena fašističkom NDH na zapadu, teritorijima na jugu koje je okupirala Fašistička Italija, sjevernim teritorijima koje je okupirala Horthyjeva Mađarska, te istočnim teritorijima koje je okupirala Bugarska. Banat, koji je bio dio Srbije, pao je pod direktnu vlast Trećeg Reicha. Nedićeva Srbija je zauzimala područje koje se obično naziva Uža Srbija, prema sadašnjem položaju to je zemljopisno područje Srbije manje područje Srijema i grada Zemuna (NDH), Vojvodine (podijeljeno između Mađarske - Bačka i posebnog područja pod izravnom vlasti Njemačkih vlasti - Banata) i Kosova i dijela Sandžaka (Italija) te okruga Pirotskog i Vranjskog, okupiranih od strane fašističke Bugarske, Unutarnja politika Nedićeve Srbije bila je pod utjecajem nacističkog okupatora i Ljotićeve profašističke stranke ZBOR. Odmah nakon proglašenja Vlade nacionalnog spasa, unutar Srbije počinju djelovati njemački rasni zakoni, kao i na drugim okupiranim područjima Europe. Okupator osniva i prve sabirne logore (Banjica, dok je Sajmište formirano na lijevoj obali Save, na teritoriju NDH, a služio je uglavnom za internice iz okupirane Srbije) i započinje progon i interniranje Židova i Roma. Naročita je pozornost posvećena slobodnim zidarima (masonima), komunistima te kritičarima režima. Vršena je propaganda organizirana u vidu Antimasonske izložbe listopad 1941. - siječanj 1942. Šef civilne administracije Srbije Dr. Harald Turner u kolovozu 1942. izjavio je da je Beograd bio prvi grad u Europi koja je postala Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koja se riješila židovskog pitanja. Nedić je također nastojao da se uništi partizanski pokret i pacifira četnike, jer po njegovom mišljenju represivne mjere koje je provodio okupator u ubijanju 100 Srba za svakog poginulog njemačkog vojnika, i 50 Srba za svakog ranjenog moglo je dovesti do uništenja Srpskog naroda. Na primjer 7.000 strijeljanih u Kragujevcu 1941., u znak osvete za mrtve i ranjene vojnike Wermachta, galvaniziralo Nedića i mnoge druge Srbe da se pronađe riješenje, jer u sjećanju mnogih Srba i članova Nedićeve vlade ostale su retribucije za neuspjele ustanke koji su se dogodili tijekom okupacije Srbije u Prvom svjetskom ratu, nakon neuspjelog Topličkog ustanka 1917.
Nedićeva Srbija imala je utjecaj na tok i zbivanja u 2. svjetskom ratu na tlu teritorija s kojim je raspolagala. Najveći utjecaj bilo je na razbijanje partizanskih jedinica i Užičke republike u prvom redu, te održavanje tog stanja sve do 1944. kada su se na granicama Srbije pojavile Sovjetske vojne jedinice. Isto tako Nedićev režim je razdvojio četnički pokrete unutar Srbije, tako da su mnogi posatli kolaboracionisti s okupatorima, dok ostatak (Ravnogorski četnici) ostali su na marginama između kolaboracije s Nijemcima, te tihog sjedećeg otpora u išćekivanju savezničkog iskrcavanja te proganjanja partizanskih snaga. Nedićeva Srbija je organizirala sve ekonomske snage u podržavanju vojnog napora Sila osovine, kao i u zadovoljavanju okupatoru kroz brzo uspostavljanje rasnih zakona kroz uništavanje nepodobnih kao Židova i Roma u koncentracijskim logorima kao Bajnica i Sajmište u kojima je nastradalo oko 150,000 ljudi.




Karta NDH

Nezavisna Država Hrvatska (NDH) je država koja je nastala 1941 kao nacistička tvorevina stvorena raspadom Kraljevine Jugoslavije od strane nacističkih i fašističkih okupatora. Nestala je sa svjetske pozornice 1945. uništenjem Sila osovine.
Uspostava Nezavisne Države Hrvatske označila je realizaciju one varijante hrvatskog pitanja koja se temeljila na rasformiranju Jugoslavije. No, ona je istodobno značila i vezivanje Hrvatske uz fašističke sile i prenošenje fašističkog modela organizacije vlasti i političke prakse Njemačke i Italije u Hrvatsku, uz nazočnost njemačkih i talijanskih vojnih snaga. One su od ustaške vlade smatrane saveznicima, a u širim slojevima stanovništva bile su doživljene kao okupatorske

Hrvatska enciklopedija sažeto kaže o povijesnoj ulozi NDH: »Država koju je 10. IV. 1941. u ime ustaškog poglavnika Ante Pavelića proglasio Slavko Kvaternik pojavila se kao diskontinuitet u odnosu na dosadanje osnovne crte hrvatskih političkih opredjeljenja, ali ubrzo i kao iznevjerenje težnji hrvatskog naroda za samostalnom državom, jer je njezin postanak i opstanak bio vezan uz volju i sudbinu njemačkih saveznika
Nezavisna Država Hrvatska uspostavljena je nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije od strane sila osovine. Bila je priznata od strane Njemačke i Italije 15. travnja 1941, ali uz klauzulu da će pitanje razgraničenja prema Italiji biti razriješeno naknadno. Vodstvo NDH nadalo se umanjiti teritorijalne ustupke Italiji osloncem na Njemačku, ali Adolf Hitler je odlučio da se u to pitanje ne miješa. Tako je Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. Italiji prepušten sjeverni dio Dalmacije i većina jadranskih otoka, područje sa oko 420.000 stanovnika, etnički gotovo stopostotno Hrvatsko. Područje NDH bilo je podijeljeno na talijansku i njemačku okupacionu zonu, određenu geopolitičkim i ekonomskim interesima sila osovine. Mađarska je u travanjskom ratu okupirala Međimurje i odbila ga napustiti, polazući na njega povijesno pravo. Proglasila je aneksiju, što NDH nije priznala, ali nije mogla ništa učiniti, pa je tako ostalo sve do kraja rata. Italija je vršila teror i nasilnu asimilaciju na teritoriju koji joj je prepušten Rimskim ugovorima. Iskoristila je pojavu četnika i pružala im punu pomoć, priznavajući ih kao dobrovoljačku antikomunističku miliciju; time su izvrsno koristili staro rimsko načelo "divide et impere" ("podijeli pa vladaj") Več u kolovozu ponovo je okupirala tzv. "Zonu dva", 80 kilometara od mora odnosno granice anektiranog područja. U njoj je preuzela i civilnu upravu, ustaška vojnica morala je to područje napustiti, a domobranske postrojbe bile su pod talijanskim zapovjedništvom. Italija je nešto kasnije okupirala i Zonu tri, do granice interesen zone, ali se 1942. povukla.
Nezavisna Država Hrvatska imala je po popisu stanovništva iz 1931. ukupno 6.020.000 stanovnika. Na području Dalmacije, koje je predano Italiji, živjelo je oko 400.000 Hrvata i nešto Srba. Treba također odbiti Međimurje, koje je cijelo vrijeme postojanja NDH bilo pod mađarskom okupacijom.
U odnosu na površinu Banovine Hrvatske, NDH je izgubila područje na kojem je živjelo oko 400.000 Hrvata, a dobila odručje na kojem je živjelo više od milijun Srba.

Za vrijeme NDH objavljivani su razni podaci o površini i stanovništvu. Navodi se da je prema izvješću Hrvatskog državnog brojidbenog ureda (objavljenog 1941.) površina NDH iznosila je 115.133 km2, a imala je 6.966.729 stanovnika. Tu međutim nedostaje primjedba (što je iz navedene brojke očito) da je u površinu uračunata i cijela Dalmacija, vjerovatno stoga što je u to vrijeme još bila u sastavu NDH.
Prema tom izvješću, od navedenog broja stanovnika bilo je:
• 4.817.000 Hrvata (računati muslimani),
• 1.848.000 Srba,
• 145.000 Nijemaca,
• 70.000 Mađara,
• 37.000 Slovenaca,
• 44.267 Čeha i Slovaka.
Izvan hrvatskih državnih granica živjelo je po tom izvještaju 1.727.548 Hrvata.

Srbi u Hrvatskoj i holokaust u Srbiji
Srpska propaganda je od 1980-ih intenzivno uspoređivala sudbinu Srba sa sudbinom Židova, inzistirajući da su Srbi u NDH također bili izloženi pokolju koji treba uvrstiti pod pojam "holokaust". To je bilo povezano sa velikim preuveličavanjem broja žrtava Koncentracijskog logora Jasenovac i potpunim negiranjem srpskog antisemitizma i istrebljenja Židova koje je i na području Srbije pod njemačkom upravom provedeno, u čemu su i srpske kvinslinške vlasti sudjelovale. Iznosile su se brojke po kojima su svi Židovi i Romi sa teritorija Jugoslavije, koji su u ratu stradali, bili ubijeni isključivo u Jasenovcu. Ove laži raskrinkava Philip J. Cohen, inače Židov, u knjizi Tajni rat Srbije: Propaganda i manipuliranje poviješću.
Činjenica je da je ustaški režim provodio akcije masovnog ubijanja Srba, u logorima i na terenu, koje odgovaraju definiciji genocida. Neki rasistički zakoni, preneseni iz Njemačke, uz Židove i Rome bili su primijenjeni i na Srbe. Na području NDH bilo je oko 220.000 žrtava fašističkog terora među Srbima, od čega oko četvrtina u Koncentracijskm logoru Jasenovac.
Riječ je ipak o posebnon zbivanju, koje se ne može podvesti pod pojam "holokaust"; sukobila su se tada na području NDH dva projekta etničkog čišćenja, ustaški i četnički.
Ukupan broj žrtava

Slavko Goldstein navodi da je u travnju 1941. na području današnje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine bilo oko 39.500 članova židovskih općina, od kojih je oko 30.000 tijekom rata umrlo, ubijeno ili poginulo. (Tome treba dodati i Srijem, koji je također bio u sastavu NDH. Računa se da je oko 1000 Židova pobijeno u logoru Sajmište u Zemunu, kojim su upravljali Nijemci.) Neki drugi izvori spominju brojku od 36.000; nesigurnost potiče prvenstveno od razlika u broju Židovskih imigranata u godinama pred rat.
Prema demografskim izračunavanjima Vladimira Žerjavića broj žrtava je nešto manji: između 25.800 i 26.700. U Jasenovcu i Staroj Gradiški ubijeno je oko 13.000 Židova sa područja današnje Hrvatske i BiH, 6.000 ubijeno je u jamama i manjim logorima ili poginulo u partizanima, a između 6.800 i 7.700 ubijeno je u inozemstvu (Auschwitz i drugi logori). Poimenični spisak žrtava logora Jasenovac, objavljen u Beogradu 1997, navodi 10.521 Židova; s obzirom na masovnog pokolja i malo preživjelih žrtava, svakako ima nepopisanih.
POPIS STANOVNIŠTVA PRVE I DRUGE JUGOSLAVIJE
• 1941. 15 827 000 stanovnika pred II svjetski rat 31.03.1941.
• 1948. 15.772.098 stanovnika (prvi nakon 2. svjetskog rata,
dodati Istra i Rijeka, otoci i Zadar, cca oko 300 000 stanovnika)
• 1953. 16.936.573 stanovnika (ponovljeni popis)
• 1961. 18.549.291 stanovnika
• 1971. 20.522.972 stanovnika (Muslimani priznati kao narod)
• 1981. 22.424.711 stanovnika
• 1991. 23.542.815 stanovnika (zadnji popis)
1948., 3 godine nakon nastanka, napravljen je prvi, tzv. "skraćeni" popis stanovništva u novonastaloj Jugoslaviji prema kojem je ustanovljeno 15.772.098 stanovnika. Po prvi put je popisivana "nacionalnost" stanovnika, s mogućnošću da se svatko sam izjasni (ili ne izjasni).
Etnički je sastav 1948. bio sljedeći: Srbi 41,5 %, Hrvati 24 %, Slovenci 9 %, Makedonci 5,1 %, Albanci 4,8 % i drugi. Muslimani su tada vođeni kao "Jugoslaveni-neopredijeljeni"; njih je bilo 5,1%, dok se dio stanovništva islamske vjeroispovijesti iz BiH, Srbije Crne Gore izjasnio kao Hrvati ili Srbi.

BROJ STRADALIH SRBA U NDH
Broj stradalih Srba na području Nezavisne Države Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata može se procijeniti usporedbom rezultata popisa stanovništva prije i poslije rata, 1931. i 1948. godine. NDH je postojala na području Hrvatske bez Baranje, cijele Bosne i Hercegovine te Srijema. Na tom je području 1931. godine popisano 1.790.000 Srba, a 1948. Srbima se izjasnilo 1.829.000. Za usporedbu sa stanjem prije rata, od tog broja treba odbiti Muslimane koji su se izjasnili kao Jugoslaveni, a dodati one koji su iselili u Vojvodinu ili inozemstvo; to daje 1.907.000 "pravih" Srba.
Da bi se dobio stvarni ratni gubitak (broj poginulih ili ubijenih), treba procijeniti koliko je Srba bilo uoči rata 1941. godine, koliko bi bio 1948. da nije bilo rata, te koliki je čisti demografski gubitak zbog smanjenog nataliteta i povećanog mortaliteta za vrijeme rata. Ta su demografska istraživanja krajem 1980-ih nezavisno jedan od drugog izvršili Vladimir Žerjavić i Bogoljub Kočović. Prvi procjenjuje broj žrtava na 335.000, a drugi na 370.000.
Oduzevši broj poginulih boraca NOR-a i kvislinga i kolaboracionista (u što spadaju i žrtve komunističkog terora do 1948.), te poginulih van zemlje, Žerjavić dobiva 217.000 žrtava fašističkog terora, a od toga u Koncentracijskom logoru Jasenovac 45 do 52.000.
Ovi se rezultati dobro slažu sa rezultatima popisa žrtava 1964. (cijela Jugoslavija) i 1997. (Jasenovac), te brojeva žrtava koje daju izvještaji za razne regije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Srbi su imali najveće ratne gubitke u BiH u apsolutnom iznosu, a druge najveće (poslije Židova) u relativnom iznosu (13,8% od izračunatog broja stanovnika 1941). Ratni gubici Muslimana su 78.000 (8,9%), Hrvata 66.000 (10,5%), Židova 10.000 (oko 80%) te ostalih 4.000.

BROJ STRADALIH HRVATA U NDH I POSLIJE II SV.RATA
Broj stanovnika Hrvatske 1931. godine je 3.430.000. Godine 1948. broj stanovnika je 3.757.000, od čega je 261.000 na pripojenim područjima koja su 1931. bila pod Italijom. Stopa priraštaja je u Hrvatskoj uvijek bila niža nego u Bosni i Hercegovini. Žerjavić uzima za 1941. godinu 3.780.000 stanovnika, te za 1948. očekivano stanovništvo 4.044.000.
Razlika prema broju ustanovljenom popisom je 548.000, od čega treba oduzeti saldo migracija od 46.000 (emigracija u inozemstvo i u Vojvodinu, imigracija iz Bosne i Hercegovine), pa demografski gubitak iznosi 502.000.
Od ukupnog demografskog gubitka od 502.000, čisti demografski gubitak je 50.000. Stvarni demografski gubitak stanovništva je dakle 452.000.
Vrlo je velika bila emigracija u inozemstvo: ukupno 157.000, od toga je 90.000 Nijemaca (izbjegli i deportirani) i 30.000 Hrvata (izbjegli).
Ratni gubici Hrvatske su dakle 295.000, od čega je 24.000 umrlo u inozemstvu, a 271.000 u zemlji
Prema Imeničnom popisu žrtava na osnovi podataka Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. zbroj ukupnog broja žrtava fašističkog terora na teritoriju Hrvatske iznosio je 138.984.(bez žrtava na teritoriju BiH)

Gledajući ukupni broj stradalih Srba i Hrvata u toku i odmah nakon II svjetskog rata vidi se da su brojke srpskih žrtava koje je plasirala srpska propaganda za deset do četrnaest puta veće od onih koje se navode a broj hrvatskih žrtava je višestruko umanjivan. U današnje vrijeme interneta svaki razuman „nacionalizmom nezaslijepljen“ čovijek može doći do sličnih rezultata.

Ovo pišem zbog sramnog trgovanja žrtvama II. svjetskog rata u današnjoj srpskoj politici na čitavom prostoru Balkana, neposredno poticanoj i vođenoj iz Beograda. Pri raspadu Kraljevine Jugoslavije 1941 od poražene Jugoslavenske vojske značajan dio naoružanja dospio je u ruke raznih srpskih oružanih formacija, tako da srbi nisu bili goloruk nezaštićeni narod naprotiv, većina ostalih naroda jeste a te srpske oružane formacije počinile su u toku prve polovine 1941 najstrašnije zločine na područiju BiH (predratna banovina Hrvatska) pobivši više tisuća nevinih, nenaoružanih Hrvata i muslimana. To je izazvalo kontra reakciju i jačanje ustaškog pokreta u to doba a daljnju priču većina zna.

MEĐUNARODNA A I DOMAĆE POLITIKE KOJE SE VODE NA PODRUČIJU EX JUGOSLAVIJE KAO IZ AVIONA BODE U OČI GDJE SE VIDI DA SE PROJEKT SS GENERALA Edmunda Veesenmayerea I DANAS NASTAVLJA POSLIJE RASPADA SFRJ, PITAM SE SAMO ZA ČIJI RAČUN I TKO GA VODI (Berlin, Bruxelles..). TJ, VODI DOMAĆE POLITIČARE NA PROSTORIMA EX JUGOSLAVIJE. Neki političari (vođe ili veliki vođe) su javno priznali da je narod ovdije stoka sitnog zuba. E jadni narode kakav si takve si svoje vođe izabrao da te šišaju i stružu i u tor otjeraju a onda u svom toru možeš mukati i mekati (sloboda govora) koliko hočeš ionako nikakve štete od toga.

Edmund Veesenmayer ( 1904 - 1977 ) ŽIVOTOPIS


Od početka svoje karijere Edmund Veesenmayer je bio usko povezan s ministarstvom vanjskih poslova i samim ministrom Ribbentropom pod čijim zapovjedništvom će se probiti do vrha slave u Berlinu. Prvi izlazak na svjetsku pozornicu on ima kratko nakon Čehoslovačke krize 1938. kada Veesenmayer dobiva zadatak organizirati otcjepljenje Slovačke od ostatka države. Uz određene poteškoće koje nastaju pošto Jozef Tiso njemački (i Veesnamayerov) kandidat za šefa nove države odbija do posljednjeg trenutka proglasiti nezavisnost ova operacija završava uspješno darujući njenom izvršitelju nove poslove.
Sljedeći zadatak po svojoj veličini je bio praktički nevažan i sastojao se od organiziranja političke klime u Danzigu tijekom priprema za Njemačku invaziju Poljske (1939). Nakon nje Veesenmayer dobiva kratkotrajnu pauzu poslije koje slijedi radno mjesto u Amsterdamu 1940 godine (doba invazije Beneluksa i Francuske). Po završetku toga zadatka on se nalazi u Zagrebu 1941 godine kako bi organizirao stvaranje novoproglašene NDH koja nastaje neočekivanim i radi toga improviziranim slijedom događaja (invazija) nakon puča u Beogradu.
Kratko prije njemačkog napada na Jugoslaviju Veesenmayer je poslan u Zagreb da uredi proglašenje Hrvatske nezavisnosti. Nakon što je Maček odbio ponudu Weesenmayer je izabrao Ustaški pokret i Antu Pavelića. Tijekom 1941 i 1942 godine on je nekoliko puta dolazio u NDH i Srbiju radi dogovora o borbi protiv partizana. Također tijekom tog razdoblja on zahtjeva od Srbije deportaciju Židova.
Stvaranjem NDH i uništenjem kraljevine Jugoslavije Hitlerova Njemačka je dostigla vrhunac svoje moći nakon čega ministarstvo vanjskih poslova unutar kojeg radi Edmund Veesenmayer ostaje bez režima ili država koje treba srušiti. Posljednji njegov zadatak s osobnom ovlašću Adolfa Hitlera postaje rušenje mađarskog regenta Hortija s vlasti i postavljem na njegovo mjesto Ferenca Szalasija. Kako bi se uspio ostvariti ovaj cilj koristeći pritisak na mađarsku vladu on je najprije morao ukinuti zabranu djelovanja Szalasijeve stranke, a potom uz pomoć novca i medija povećati joj popularnost. Ta opsežna operacija je djelovala sve od ožujka do listopada 1944 godine kada je napokon regent Horti prisiljen na abdikaciju.
11. travnja 1949. osuđen je za zločine protiv čovječnosti, robski rad i pripadništvo zločinačkoj organizaciji na 20 godina zatvora, ali mu je kazna smanjena i ukinuta pa je na kraju pušten već u prosincu 1951.

KARTOGRAFSKI PODACI


KARTA VELIKE SRBIJE - MEMORANDUM SANU 1986




KARTA ex. SFRJ I STANJE DO 2008

Ovaj post je pisan sa ciljem da se dobije širi uvid u međusobne odnose srba i hrvata i da to dovede do smanjenja mržnje i tenzija među ljudima a za više razumijevanja i međusobnih dobrih susjedsko-komšijskih odnosa.

Znanstvenim radom temeljenim na istraživanju gena a objavljen u časopisu European Journal of Human Genetics, na kojem su stručnjaci radili dvije i pol godine, odlučili su istražiti migracije u neolitiku.

Neolitik je počeo 9500 godina prije Krista i trajao je sve do brončanog doba. Jedno je to od najvažnijih razdoblja u povijesti čovjeka jer je upravo u tom vremenu čovjek počeo stvarati današnju civilizaciju.

Znanstvenici genetičari bavili su se upravo širenjima tih znanja i vještina iz središnje Azije prema Europi te su na temelju gena, kromosoma i biljega povjesničarima pružili odgovor na dvojbe koje postoje desetljećima.

Riječ je ujedno o nastavku priče iz 2000. godine kada je sadašnji naš minister Primorac sa skupinom autora u časopisu Science objavio analizu genske strukture 1007 rodbinski nepovezanih muškaraca s područja Europe.

Tadašnji rezultati potvrdili da su prvi muškarci tijekom paleolitika došli u Europu iz središnje Azije i to prije 35 do 40 tisuća godina.

Posljednje ledeno doba preživjeli su na području Hrvatske, BiH i šire regije Balkanskog poluotoka, Iberskom poluotoku i području današnje Ukrajine.

Tadašnje istraživanje pokazalo je također da je jedinstveni genski biljeg najučestaliji na području današnje Hrvatske te BiH. Kasnije se taj biljeg širio prema ostatku Europe.

Rezultati iz 2000. godine govorili su da je više od 80 posto ukupnog stanovništva (muškaraca) Europe naslijedilo Y kromosom od svojih paleolitskih predaka, te da je samo 20 posto muškaraca vezano za pretke iz doba neolitika.

Slične rezultate dobili su i znanstvenici jednog neovisnog istraživanja, . Oni su analizirali ženama svojstveni mtDNA.

Čak 73 posto genskih biljega staro je oko 20 tisuća godina i najučestaliji su kod bosanskih Hrvata, 48 posto kod Bošnjaka, 44,8 posto kod Hrvata iz Hrvatske, te 34 posto kod bosanskih Srba.

To je dokaz da su ta područja bila ona na kojima je preživio čovjek ledenog doba te da se odande dalje širio prema Europi.

Desetljećima su znanstvenici tražili odgovor na pitanje jesu li se u velikim migracijama ti ljudi, stočari i ratari s Bliskog istoka, preko šire balkanske regije proširili europskim tlom pokorivši i istrijebivši autohtono stanovništvo.
Istraživanje objavljeno u časopisu European Journal of Human Genetics na to pitanje konačno daje i odgovor.
Stav 18 autora rada je da nije bilo velikih migracija i osvajanja područja jugoistočne Europe.
Moj stav je da su starosjedioci jugoistočne Europe, pa time i prostora današnje Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Albanije, Grčke postupno, degradirali svoju izvornu kulturu sa izuzetkom Grčke kojoj su se zadržale neke karakteristike prijašnje visoko razvijene civilizacije.
Znanstveni rad skupine znanstvenika iz Italije, Sjedinjenih Američkih Država, Estonije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije i Hrvatske pokazuje i to da se u to vrijeme nisu događale velike migracije, odnosno neolitska doseljavanja i da nije bilo zamjene starosjedilaca došljacima. MNOGO TOGA JE SKRIVENO A VRLO ZNAČAJNO. TREBA IMATI NA UMU DA SE DANAS NAŽEŠĆI SUKOBI U SVIJETU VODE NA MJESTIMA POČETAKA CIVILIZACIJE, IRAK, BLISKI ISTOK, BALKAN, SALI SE ITKO ZAPITAO ZAŠTO.
O visoko razvijenoj kulturi na Balkanu u paleolitiku svjedoče i najnoviji materijalni dokazi, otkrivanje Bosanskih piramida sa mnoštvom artefekata.
Na mnogimartefektima pronađenim u i okolo piramida je i pismo po meni prvo poznato pismo u svijetu a to su RUNE.

Više o pismu rune
Sve runske abecede potječu iz najstarije - Starijeg Futharka. Riječ futhark, ili u nekim slučajevima futhorc, nastala je od glasova kojima se izgovara prvih šest runa, kao što su i alfabet, pa i hrvatska abeceda, nazvani prema prvim slovima. Na ovoj stranici se mogu pronaći jednostavne tablice najvažnijih futharka u povijesti. Počinjemo sa Starijim i Mlađim Futharkom, koji se najčešće koriste u divinaciji.


Rune su se počele širiti sa Balkana do nordijskih zemalja gdje su i najduže bile kolektivnoj memoriji naroda. Genski, praktično svi nordijski i germanski narodi potiječu ili su im preci sa Balkana, koji je de fakto i koljevka današnje europske civilizacije ( tu ne mislim samo na Grčku nego prije svega na takozvanu "Ilirsku" civilizaciju, koja je potpuno neistražena)