Poniznost je aktivno načelo, usmjereno ka sve većem poznavanju Božije veličine i ljubavi. Ona proizlazi iz shvaćanja Božije beskrajne sile i mudrosti. Veća spoznaja rađa veću poniznost. Ona nas poziva da volimo Boga kao Svemogućeg, a Ijude kao braću. Njene osbine jesu Ijubaznost i nježnost, otmjenost i suosjećajnost u saobraćanju sa ljudima. U poniznosti je sadržan pravi pristup Bogu i Ijudima. Njen poučavajući stav i molbeni duh traže rasvjetljenje i mudrost, i dobivaju ih. Vjernik otkriva poniznost izražavanjem Božije plemenitosti, spremnošću da pomogne, ljubaznošću u riječima i nesebičnošću u djelima.

Poniznost je put uspjeha, urednosti, neporočnosti i sigurnosti. Ona ne smanjuje napore za samoobrazovanjem i napretkom. Biti ponizan znači pobijediti sebe, svoju nepopustljivost, želju za važenjem i isticanjem svojih vrlina.

Jedan od najpoznatijih ljudi u povjesti koji se čvrsto držao načela poniznosti je Henok. Henokov život u prijateljstvu s Bogom nije bio život u nekom snoviđenju ili odsutnosti iz života, nego u neposrednom izvršavanju Božije volje u svakodnevnim obavezama. On se nije pretvorio u pustinjaka. Njegova služba Bogu ogledala se u nepokolebljivom ispunjavanju obaveza oca i muža, prijatelja i građanina.

Henokovo srce bilo je u suglasnosti s Božijom voljom. On je imao pred sobom vijekove života, ali je živio u takvoj ravnoteži s načelima Božije pravde kao da ima pred sobom još samo jedan dan života. Njegovo poznavanje Božije ljubavi raslo je sve više, a svijest o vlastitim dobrima postajala je sve manja. Njegova poniznost postajala je sve veća, ljubav sve toplija, posvećenje sve dublje.
Kako su stoljeća prolazila, Henok je produbljivao svoju spoznaju, jačao duhom i rastao u plemenitosti i svetosti. Bio je počašćen posebnom Božijom milošću: postao je prvi prorok na Zemlji. Mnogo dana provodio je u samoći, predan razmišljanju i molitvi. Daleko od ljudske vreve i bezakonja tražio je jasnije shvaćanje Božije volje da bi je primjenjivao u svom životu. Molitva je bila disanje njegove duše. Stalno u promatranju Neba, ispunio se osjećanjem božanske veličine i Božijeg savršenstva i postao jedan od najponiznijih ljudi koji su ikada živjeli na svijetu.