O posljedicama globalnog zagrijavanja pišem već duže vrijeme, zbog toga sam i otvorio blog (opstanak planeta) vjerujući da vremena za promjenu još uvijek ima.
Po saznanjima koje imam a rezultat su dugotrajnog skupljanja znanja i informacija imamo samo deset godina u kojima možemo nešto poduzeti kako bi izbjegli katastrofu koja će donijeti strahovite poplave, suše, epidemije i ubojite toplinske udare s kakvima se dosad nismo susretali. Ali svake godine šanse za preživljavanje su manje, šteta ne raste linearno nego geometrijski, tako da nam naša draga Zemlja biti mjesto našeg uništenja NE PODUZMU LI SE DRASIČNI KORACI ZA SMANJENJE ZAGAĐENJA.

Ekologija, novi način gledanja na okoliš, SADA najbitniji za preživljavanje, kod većine izazivaju najmanji interes, DOK NE BUDE KASNO, e onda bi se uključili. Pokvarenost, pohlepa, požuda, glupost i kratkovidnost većine ljudi je stvarni krivac za takvu situaciju na našem planetu a vlade koje takvi izabiru nisu ništa bolje od njih.

Prekrasan dan ovaj petak poslijepodne, temperatura zraka 17 stupnjeva, more 14 stupnjeva, sunčano bez vjetra. Tu u blizini stanujem, a ova ljepota me izvukla vani. Zahvaljujem Bogu na ovoj ljepoti, na prilici da sam se tu rodio, na 50 godina koliko pamtim i volim ovu rajsku ljepotu, bilo mi je lijepo kao djetetu, lijepo je i danas. Ovo odmara i krijepi dušu i tijelo.

Odletjela ptičica iz gnjezda, nisam je uspio snimiti

Ljudi pecaju

Familije šetaju a mala djeca uživaju

Svi zdravi ljudi, muškarci i žene, mladi i stari žive, fizički i duhovno proživljavaju svaki svoj dan a
u fizičkom životu čula govore o postojanju stvari; um otkriva stvarnost značenja; ali duhovno iskustvo čovjeku obznanjuje istinske vrijednosti življenja.

Ne možemo istinski voljeti svoje bližnje na osnovu pukog čina volje. Ljubav se rađa jedino iz potankog razumijevanja motiva i sentimenata drugih ljudi. Nije toliko bitno voljeti sve ljude danas koliko je bitno svaki dan naučiti voljeti još jedno ljudsko biće. Ako svaki dan ili svakih sedam dana steknemo razumijevanje novog poznanika i ako ovo predstavlja granicu naših mogućnosti, tada posve sigurno podruštvljujemo i produhovljujemo svoju ličnost. Ljubav je zarazna i kad je ljudska odanost inteligentna i mudra, ljubav je zaraznija od mržnje. Ali jedino iskrena i nesebična ljubav je istinski zarazna. Kad bi svaki čovjek postao fokusom dinamične ljubavi, ovaj bi dobroćudni virus ljubavi uskoro prožeo emocionalnu struju čovječanstva do takve mjere da bi čitava civilizacija bila opasana ljubavlju, i to bi predstavljalo ostvarenje bratstva ljudi i garantiranog opstanka civilizacije. Tko će o čemu nego ja o opstanku.

Kada čovjek kroz dugogodišnje iskustvo i učenje stekne određenu mudrost i prosvjetljenje to ne znači lakši život, naprotiv, sve je teže živjeti i svakodnevno djelovati.
Postići ravnotežu, meni osobno je nešto najteže sa čime se susrećem. Ideal kako biti potpuno uravnotežena osoba mi je Isus.

Isus je uvijek bio uravnotežena ličnost. Čak su mu i njegovi neprijatelji ukazivali poštovanje, strahujući od njegove prisutnosti. Isus se nikada nije bojao. Dok je bio prožet božanskim entuzijazmom, nikada nije bio fanatičan. Dok je bio emocionalno aktivan, nikada nije bio neuravnotežen. Dok je imao snažnu moć mašte, uvijek je bio praktičan. Dok se otvoreno suočavao sa životnim stvarnostima, nikada nije bio utučen ili prozaičan. Bio je hrabar, ali ne i nepromišljen; smotren, ali ne i kukavica. Suosjećajan, ali ne i sentimentalan; autentičan, ali ne i ekscentričan. Pobožan, ali nikad ne izigravajući pobožnost. I bio je tako uravnotežen jer je bio tako savršeno ujedinjen.

Gledajući svakodnevno ljude koji na probleme okoliša i u krajnoj liniji opstanka planeta (pa tako i svoje djece) sliježu ramenima sami sebe svrstavajući u “male ljude”napisao sam ovaj post da pokažem kolika je velika snaga svakog pojedinog normalnog “malog čovjeka” a zbog neznanja, neprihvaćanja odgovornosti, straha i kukavičluka i raznih pragmatičnih razloga ODBIJA DJELOVATI.


Naredivši da čovjek bude savršen kao što je on sam savršen, Bog se spustio svojim Fragmentom, postavši čovjekov iskustveni suradnik pri postignuću uzvišene sudbine koja se na ovaj način uspostavlja. Božji fragment koji živi u čovjekovom umu predstavlja apsolutnu i bezuvjetnu garanciju da čovjek može naći Boga ako pristane surađivati s božanskim Frgmentom koji je došao od Boga kako bi našao čovjeka i učinio ga svojim sinom čak i za života u tjelesnom obličju.

Božiji fragment je apsolutna bit beskonačnog bića zatvorena u umu konačnog stvorenog bića koja, ovisno o odlukama dotičnog smrtnika, vremenom može okonačati ovu privremenu zajednicu između Boga i čovjeka i uistinu proizvesti novu vrstu bića koja će biti posvećena vječnoj kozmičkoj službi. Božiji fragment je božanska stvarnost svemira koja obistinjuje istinu da je Bog čovjekov Otac. Božiji fragment je čovjekov pouzdani kozmički kompas koji uvijek nepogrešivo upućuje čovjekovu dušu prema Bogu.

Božiji fragmenti u čovjeku nisu stvorena bića duha, oni su fragmentirane jedinke koje predstavljaju istinsku prisutnost beskonačnog Boga. Zajedno sa svojim mnogobrojnim neobznanjenim suradnicima duha, Božiji fragmenti čovjeka su čista i nepatvorena božanstvenost, bezuvjetni i neublaženi dijelovi Božanstva; oni potječu od Boga i koliko bi mi trebali i bili u stanju stanju razmisliti, oni su Bog.

Stvarno porijeklo Božijeg fragmenta u čovjeka mora biti beskonačno i prethodno spoju s besmrtnom dušom ljudskih duša, njihova stvarnost mora graničiti s apsolutnošću. Božiji fragmenti u ljudi nisu apsolutni u univerzalnom smislu, onako kako je Božanstvo apsolutno, premda su vjerojatno istinski apsolutni u okviru potencijala svoje fragmentirane naravi. Premda izvjesni uvjeti graniče njihovu univerzalnost, ovo nije slučaj s njihovom naravi; premda su ograničeni u pogledu raspona, imaju apsolutnu snagu značenja, vrijednosti i činjenica, pa bi mogli nazvati božanske darove uvjetovano apsolutnim fragmentima Oca.

Tko može zbilja shvatiti što to znači da apsolutni fragment apsolutnog i beskonačog Božanstva, Oca Svih, živi u nama i da je spojen s našim konačnim smrtničkim naravima? Kad se smrtni čovjek spoji s istinskim fragmentom egzistencijalnog Uzroka cijelog kozmosa, ništa ne može ograničiti sudbinu tako neusporedive i nezamislive suradnje. Čovjek mora otkriti ne samo objektivno Božanstvo već i beskrajnu potencijalnost subjektivnog fragmenta istog ovog Boga.

Pored navodne umnosti, u Božanskom fragmentu čovjeka se nalaze i komponente čiste energije. Ako se sjetite da je Bog izvor čiste energije i čistog duha, lakše ćete shvatiti da i ovi fragmenti moraju predstavljati oboje.

Božanski dio čovjeka su fragmenti osobe koja je prethodila pojavi gravitacije, a ne osobe koja je iz nje proizašla; oni su segmentirani na kozmičkoj razini egzistencije koja je teoretski prethodila pojavi gravitacije.

Božanskim fragmentima ne treba energija kako bi se osvježili; oni su energija - energija najvišeg i najbožanstvenijeg reda.

Većina današnjih ljudi odbija prihvatiti objektivnu istinu jer živi u tami, istinskoj tami neznanja uvjetovanu i zarobljenu u gustoći ovog planeta, najgušćeg planeta za koji astronomija zna. Ovo govorim jer jer je naš okoliš, naš planet u opasnosti a potencijal za njezin spas leži u nama. Nije fizička snaga čovjeka velika, velika je umna snaga, snaga Božijeg fragmenta koji živi u ljudima. U Boga je doslovno sve moguće, ali moramo biti svijesni svoje naravi, svoje snage i PREUZETI ODGOVORNOST.

Odakle dolaze, kakvi su-tehnološki, moralno i fizički
Evo rasporeda najbližih zvijezdanih sustava udaljenih svega 20 svjetlosnih godina od nas




Kada spominjemo vibracije u svakodnevnom životu onda u pravilu pomišljamo na neke konkretne vibracije koje imaju određenu funkciju. Skloni smo sve vibracije podijeliti na dvije kategorije po principu crno-bijelo: dobre i loše, korisne i štetne, pozitivne i negativne. Sve te definicije i jesu točne i istovremeno ne kazuju same po sebi puno.
Zanimljivo je da je naš čitav život satkan od spleta najrazličitijih vibracija, a mi ipak nismo u stanju sasvim točno odrediti njihov stvarni karakter.
Dr. Stowell je konstruirao aparat koji može izmjeriti snagu dobrih i zlih misli od nula do plus odnosno minus petstotina! To ne samo da pokazuje da postoji paleta vibracija koja kreće i iz naše glave, već nesumnjivo pokazuje da je misao ta koja pokreće energiju.

Sva materija koju vidimo vibrira na nekoj frekvenciji, sva živa bića vibriraju na nekoj frekvenciji-zato ih i vidimo.

U ovom postu govorim o vibracijama živih inteligentnih stvorenja porijeklom izvan zemlje (izvanzemaljci) čija je frekvencija vibracije ista ili viša od naše, zato su za nas vidljivi ili nevidljivi.
Dokaza za njihovo postojanje je mnogo, a izvori informacija mogu se naći od Veda, Biblije, Kurana gnostičkim spisima itd. Problem je što su današnji ljudi preveliki materijalisti a većina i ne poznaje osnve fizike ili matematičke dimenzionalne modele pa ne može niti shvatiti višedimenzionalnu stvarnost.

DALI ĆEMO IMATI OVAKVU BUDUĆNOST

ILI ĆEMO SI DOZVOLITI DA IMAMO OVAKVU BUDUĆNOST

O NAMA ZAVISI

Poslije upropaštavanja više nisu važni novci, materijalna dobra jer više ništa za naše potomke (možda i za nas) neće biti važno ako si dozvolimo propast u koju sada idemo. TREBA DIĆI GLAS, A TREBA I DJELOVATI. Danas ima dovoljno dobara za sve ljude međutim pohlepa najbogatijih je nezamislivo velika i ne vodi nikakvom dobru niti za njih.

U prethodnom postu sam počeo razmišljati o uzrocima današnjih nesretnih događanja na našoj planeti. Noje mišljenje da je misao i misaoni obrasci pojedinca te prevladavajuće misli naroda-regije sa međupovezanim djelovanjem na cijelom planetu stvorili takvo stanje na Zemlji.

Zanima me odakle uzroci i poslijedice takvih misli koje su danas vladajuće na zemlji. Vede, Biblija, Kuran… su dobar izvor informacija iz kojih možemo nazrijeti korijene današnje preovladavajućeg stanja svijesti većine ljudi na Zemlji. Pokušavajući svojim skromnim znanjem postaviti pretpostavku da je misao pojedinca i grupe osnovni preduvijet i pokretač djelovanja svakog od nas pojeding kao i cijelog naroda i države te čovječanstva, potrebno je istražiti korijene takve današnje preovladavajuće misli a da bismo mogli djelovati za svoje najviše dobro, svojih porodica, naroda i cijele planete. Jedan tekst u Bibliji (poalanica Hebrejima st.7.) me potaknuo da post počinem sa Melkizedekovim učenjima u Salemu i njegovim učenicima koji su djelovali prije više od 4000 godina.

Salemski učitelji su bitno doprinijeli pročišćenju i uzvišenju mezopotamijskih religija, oni nisu uspjeli navesti različite narode ovog podneblja na trajno prihvaćanje jednog Boga. Popularnost jednobožačkih učenja raste tijekom više od stotinu pedeset godina, nakon čega postupno gubi na snazi pod utjecajem starijih mnogobožačkih vjerovanja.

Salemski učitelji su umanjili brojnost mezopotamijskih bogova koje su u jednom razdoblju uspjeli svesti na sedam glavnih božanstava; bili su to: Bel, Samas, Nabu, Anu, Ea, Marduk i Sin. Uoči samog vrhunca ovih novih učenja, salemski učitelji su postavili tri boga iznad svih ostalih; tako je nastala babilonska trojka--Bel, Ea i Anu--bogovi zemlje, mora i neba. U drugim oblastima su se javile druge trojke, uveliko nalik anditskim i sumerskim učenjima o trojstvu, utemeljene na salemitskom vjerovanju u melkizedeški simbol triju koncentričnih kružnica.

Salemska učenja nikad nisu posve nadišla popularnost Ištara, majke bogova i duha spolne plodnosti. Dok su bitno doprinijeli pročišćenju obožavateljskog procesa ove boginje, babilonjali i njihovu susjedi nikad nisu u cjelosti prevazišli zamaskirane oblike obožavanja spolnosti. Širom cijele Mezopotamije je vladao običaj da se svaka djevojka najmanje jednom prilikom prepusti naručju nepoznatog muškarca; ljudi su vjerovali da je ova odanost bila nešto što je od njih zahtijevala boginja Ištar i da je na ovom spolnom žrtvovanju počivala njihova plodnost.

Rani napredak Melkizedekovih učenja je bio jako povoljan sve dok nisu odlučili poduzeti organiziran napad na široko rasprostranjeni običaj hramskog bludništva. Ali Salemski misionari nisu uspjeli postići društvenu preobarazbu i prilikom ovog neuspjeha i poraza, izgubljena su sva njihova bitnija duhovna i filozofska učenja.

Neposredno za ovoim porazom Salemskog evanđelja slijedi uvećanje popularnosti ištarskog kulta, rituala koji se već proširio Palestinom kao Astora, Egiptom kao Izida, Grčkom kao Afrodita i sjevernim plemenima kao Astarta. I upravo u vezi s ovim buđenjem obožavanja Ištara, Babilonski svećenici nanovo posvećuju pažnju promatranju zvijezda; astrologija doživljava svoj posljednji veliki procvat u Mezopotamiji, gatanje poprima na popularnosti, dok naredna stoljeća svjedoče sve veću deterioraciju svećenstva.

Melkizedek je upozorio svoje učenike da šire učenje o jednom Bogu, univerzalnom Ocu i Stvoritelju, i da poučavaju evanđelje o postignuću božanske naklonosti jedino putem vjere. Ali učitelji nove istine često griješe nastojeći postići previše, nastojeći postaviti ubrzano otkrivenje na mjesto usporene evolucije. U Mezopotamiji malkizedeški misionari podižu moralni standard na razinu koja je bila neprihvatljiva ondašnjem svijetu; oni pokušavaju postići previše i njihove plemenite namjere doživljavaju poraz. Dok su prema uputi trebali širiti jasno i jednostavno evanđelje, proglasiti istinitost stvarnosti Oca Svih, oni su upuštaju u naočigled vrijedne pokušaje reformacije društvenih običaja, mijenjajući smijer misije i susrećući frustraciju i zaborav.

Nije trebalo više od jedne generacije da se ukine salemsko sjedište u Kišu i da se doslovce okonča vjerovanje u jednog Boga širom cijele Mezopotamije. Ali pri tome nisu uništeni ostaci salemskih škola. I dalje postoje manje raštrkane grupe koje vjeruju u jednog Stvoritelja protiveći se idolopoklonstvu i nemoralnosti mezopotamijskih svećenika.

Nakon što je svijet odbacio njihova učenja, salemski misionari iz ovog razdoblja pišu mnogobrojne psalme iz Starog Zavjeta koje su kasniji porobljeni židovski svećenici imali prilike otkriti urezane u kamen i uključiti u sastav zbirke pjesama koje navodno imaju židovsko porijeklo. Ovi lijepi psalmi iz Babilona nisu bili napisani u hramovima Bel-Marduka; oni predstavljaju djela ranijih salemskih misionara, uveliko se razlikujući od magičnih zbirki koje su pisali babilonski svećenici. Knjiga o Jobu predstavlja prilično vjeran odraz salemskih učenja koja su prevladavala u kiškoj školi kao i širom cijele Mezopotamije.

Velik dio mezopotamijske religiozne kulture prodire u židovsku književnost i liturgiju putem Egipta i radom Amenotepa i Iknatona. Egipćani odlično uspijevaju očuvati učenja o društvenim obvezama koja vuku porijeklo od ranijih anditskih žitelja Mezopotamije i koja se najvećim dijelom gube u učenjima kasnijih babilonskih okupatora eufratske doline.
Izvorna Melkizedekova učenja ustvari pružaju najdublje korijene u Egiptu, odakle su se zatim šire cijelom Evropom. Evolutivna religija koja je postojala u dolini Nila s vremenom postaje uzvišena s dolaskom nadmoćnih loza noditskih, adamitskih te nešto kasnije anditskih naroda u dolinu Eufrata. Sumeri s vremena na vrijeme djeluju u ulozi više egipatskih civilnih administratora. Jednako kao što Indija u ovo doba predstavlja najveću mješavinu ljudskih rasa, Egipat tako nosi najveću mješavinu religiozne filozofije koja postoji na Zemlji i koja se širi iz doline Nila mnogim drugim dijelovima svijeta. Židovi su primili većinu svojih ideja o postanku svijeta od Babilonaca, dok su od Egipćana primili koncept božanske Providencije.

Političke i moralne, a ne filozofske ili religiozne tendencije predstavljaju to što čini Egipat pogodnijim za salemska učenja od Mezopotamije. Čim se domogao prijestolja, svaki plemenski vođa Egipta je nastojao ovjekovječiti svoju vlast postavkom svog plemenskog boga za izvorno božanstvo i stvoritelja svih drugih bogova. Egipćani su se tako s vremenom navikli na ideju o postojanju nadboga koja je poslužila kao osnova kasnijoj doktrini univerzalnog stvaralačkog Božanstva. Tijekom mnogih stoljeća, jednobožačka shvaćanja Egipta su primala i gubila snagu; unatoč svom neprestanom napretku, vjerovanje u jednog Boga nikad nije uspjelo posve nadvladati evolutivne mnogobožačke ideje.

Proučavajući historiju a pokušavajući shvatiti bar dio uzroka današnjih sukoba na Bliskom istoku najbolja dostupna literatura su mi religijske knjige (Biblija, Kuran...) koje su pune informacija koje samo treba istražiti i možda baciti novo svjetlo na te informacije i dolazi se do nekih odgovora. Tako sam našao zanimljivo poglavlje u Bibliji - poslanica Hebrejima, gdje se spominje Melkisedek.
Biblija (Poslanica Hebrejima) st.7.

Religija je uveliko obnovljena naporima onih učitelja koje je odaslao Makiventa Melkizedek koji je živio i učio u Salemu skoro dvije tisuće godina prije Krista. Ovi misionari su proglasili vjeru kao cijenu Božje naklonosti i unatoč tome što njihova učenja nisu urodila neposrednim formiranjem novih religija, ona su svejedno položila temelje na kojima su kasniji učitelji istine izgradili religije na Zemlji.

Hebrejstvo obuhvaća filozofski prijelaz od višeboštva u jednoboštvo; ono predstavlja evolucijsku sponu između religija evolucije i religija otkrivenja. Židovi su bili jedini zapadni narod koji je izravno slijedio svoje rane evolucijske bogove sve do Boga otkrivenja. Ali ova istina nikada nije postala široko prihvaćena sve do doba Izaije, koji je iznova propovijedao spojenu ideju rasnog božanstva i Univerzalnog Stvoritelja: "O Gospodine nad vojskama, Bože Izraelov, ti si Bog jedini; ti si stvorio nebo i zemlju." U izvjesnom povijesnom razdoblju, nada u opstanak Zapadne civilizacije je počivala u uzvišenim hebrejskim konceptima dobrote i naprednim helenističkim predodžbama ljepote.

Kršćanska religije je religija o životu i učenjima Krista koja se temelji na teologiji Judaizma i koja je dalje izmijenjena usvajanjem izvjesnih učenja Zaratustre kao i Grčke filozofije, a koju su prvenstveno formirali Filo, Petar i Pavle. Od Pavlovog doba, kršćanstvo je prošlo kroz mnoge faze evolucije toliko poprimivši zapadnjačka svojstva da mnogi neevropski narodi vrlo prirodno promatraju kršćanstvo čudnim i stranim otkrivenjem čudnog Boga koji je jedino za strance.

Islam je religijsko-kulturna spona koja povezuje sjevernu Afriku, Levant i jugoistočnu Aziju. Islam je jednobožačka vjera zahvaljujući utjecaju Jevrejske teologije i kasnijih kršćanskih učenja. Sljedbenici Muhameda su se spotakli o napredna učenja o Trojstvu; nisu mogli shvatiti doktrinu triju božanskih ličnosti i jednog Božanstva. Uvijek je bilo teško u kratkom vremenskom razdoblju navesti evolucijske umove da prihvate istinu otkrivenja. Čovjek je evolucijsko stvoreno biće i kao takav najvećim dijelom mora primiti svoju religiju evolucijskim metodama.

Sve je nakon poslijemelkizedešku ere počelo u starom Egiptu:Premda su u ovom razdoblju djelovali i Amenofis i Ehnaton, najistaknutiji religiozni genij poslijemelkizedeške ere je bio vođa levantinskih beduina i osnivač židovske religije--Mojsije. Mojsije je propovijedao jednoboštvo. Rekao je: "čuj, Izraele! Gopsodin je Bog naš, Gospodin jedini." "Gospod je Bog. Nema drugog osim njega." Iz svog je naroda ustrajno nastojao iskorijeniti ostatke kulta duhova, čak dosuđujući njegovim sljedbenicima smrtnu kaznu. Mojsijevi učenici su iskrivili njegovo jednoboštvo, premda su se u kasnijim vremenima vratili mnogim njegovim učenjima. Mojsijeva veličina počiva u njegovoj mudrosti i pronicljivosti. I drugi su ljudi imali jednako velike koncepte Boga, ali nikad ni jedan čovjek nije bio u stanju navesti tako velik broj ljudi da prihvate njegova napredna vjerovanja.

Šesto stoljeće prije Krista. Mnogi ljudi su se podigli da objave istinu u ovom, jednom od najvećih stoljeća religioznog preporoda koji je ikad nastupio na Zemlji. Među njima treba pomenuti Gvatamu, Konfucija, Lao-Cea, Zaratustru, te učitelje džinizma. Gvatamina učenja su se proširila po Aziji, gdje ga milijuni poštuju kao Budu. Konfucije igra u kineskoj moralnosti ulogu koju Plato igra u grčkoj filozofiji i dok su učenja oba ova čovjeka stvorila izjesne religiozne odjeke, strogo rečeno, ni jedan nije bio religiozni učitelj; Lao-Ce je predočio više Boga u Tau nego je Konfucije uspio predočiti u humanosti ili Plato u idealizmu. Premda je bio pod snažnim utjecajem koncepta dualnog spiritizma--dobrog i lošeg--Zaratustra je istodobno nesumnjivo uzvisio ideju jednog vječnog Božanstva i konačne pobjede svjetla nad tamom.

Prvo stoljeće poslije Krista. Kao relgiozni učitelj, Isus od Nazareta je započeo djelovati uporedo s kultom koji je utemeljio Ivan Krstitelj, vremenom se udaljivši koliko god je to bilo moguće od posta i formalnosti. Pored Isusa, Pavao iz Tarsusa i Filo iz Aleksandrije su bili najveći učitelji ove ere. Njihove koncepcije religije su igrale značajnu ulogu u evoluciji vjere koja nosi Kristovo ime.

Šesto stoljeće poslije Krista. Muhamed je osnovao religiju koja je bila nadmoćnija od mnogih vjerovanja njegovog vremena. On se pobunio protiv društvenih zahtijeva stranih vjera i protiv nesklada religioznog života njegovog naroda.

Petnaesto stoljeće poslije Krista. Ovaj period je svjedočio dva religiozna pokreta: poremećaj u jedinstvu kršćanstva na Zapadu i sintezu nove religije na Istoku. U Evropi, institucionalizirano kršćanstvo je dostiglo stupanj neelastičnosti koji je zahtijevao bilo raspad ili razvoj. Na Istoku, Nanak i njegovi sljedbenici su ujedinili spojena učenja islama, hinduizma i budizma u sikizam, jednu od najnaprednijih religija Azije.

U dvadesetprvom stoljeću, nova nacionalistička religija obožavanja heroja postoji u različitim radikalnim i nacionalističkim svjetovnim pokretima koji obilježavaju mnoge zapadne nacije i rase. Isti ovaj stav uveliko vlada na velikim sveučilištima i u većim industrijskim zajednicama engleskog govornog područja. Ove se predodžbe neznatno razlikuju od ideje da religija ne predstavlja ništa drugo nego "zajednički zahtijev za boljim životom". "Nacionalne religije" znače povratak ranom rimskom obožavanju imperatora i šintoizmu--obožavanju države u vidu vladarske obitelji. a svedoci smo koju su nesreću prouzročile u I i II svetskom ratu te kasnijim sukobima do današnjih dana ta iskrivljena shvaćanja.

Kvaliteta mnogobrojnih religija koje danas postoje na Zemlji ovisi o tome u kolikoj mjeri vode čovjeka Bogu i u kolikoj mjeri ljudima donose spoznaju Oca. Greška je kad bilo koja grupa proglasi svoje vjerovanje jedinom Istinom; takvi stavovi prije označavaju teološku aroganciju, MALOVJERLJE I FANATIZAM, nego čvrstinu vjere. Ne postoji religija koja ne bi izvukla korist iz proučavanja i usvajanja najviše istine bilo koje druge vjere, kako sve sadrže bit istine. Religioznim ljudima bi bilo bolje posuditi najbolje aspekte živuće duhovne vjere svojih susjeda nego optuživati najgore aspekte njihovih zaostalih predrasuda i zastarjelih rituala a žalosno je da to proizvodi nove sukobe i ratove što je u ovo vrijeme vrlo opasno po OPSTANAK ZEMLJE.

Poslije susreta sa jednim našim emigrantom, visoko obrazovanim hrvatom u USA moram napisati ovaj post.

Skoro je cijela naša zemlja podijeljena i zaokupljena neprogresivnim poštovanjem tradicije nasuprot galopirajuće globalizacije. Ali kako je ovo vrijeme tehnološkog napretka, blagotvorno dijelovanje novog znanja nema pravog efekta. Državna uprava je poremećena-neprilagođena novim uvijetima , većina naših ljudi se nikada nije posve oslobodila robovanja običaju, žalosno je vidjeti kakve sve društvene norme još uvijek dominiraju.
Naš priprosti puk je odlazio u svijet ne kako bi zamijenio svoje društvene običaje za novije i bolje, već kako bi unaprijedio vlastiti život i običaje kontaktom s višom kulturom i naprednijim umovima. Proces je bio spor ali djelotvoran ali ti ljudi koji se vraćaju onemogućeni su u implementaciji svojeg znanja u RH, barem u većini slučajeva.
Oni nisu izobličili naše društvo, premda su ubrzali njegovu normalnu i prirodnu evoluciju kao moderne države i civilizacije.
Kada se dođe u kontakt sa ljudima nazadnih shvaćanja, trebamo se voditi prema motivu napretka putem evolucije, a ne revolucije putem otkrivenja novih znanja.