Istine znanosti, filozofije i duhovnog iskustva, kao i ljepote fizičke tvorevine, privlačnosti intelektualne umjetnosti i veličanstvenosti istinskog karaktera postojanja natjerale su me da napišem ovaj post. Ovaj kratki tekst možda može dati samo naznaku onoga što bih htio reći.
Za iznijeti cijelu ideju realiteta bilo bi potrebno ispisati stotinjak stranica teksta.

Tijekom svojeg postojanja vrijedniji cilj ne može biti dostignut nego da se dođe do razumijevanja života onoliko koliko je moguće u današnjim uvijetima velike i olakšane dostupnosti informacija i fizičke stvarnosti življenja na Zemlji.

Naše viđenje Realnosti, naizgled moderno i sofisticirano, ispunjeno je starim, na mitovima baziranim nesporazumima. Odrastajući kroz djetinjstvo, naučili smo taj pristup od kulturnog okruženja. Upili smo ta pogrešna uvjerenja i neprirodne pretpostavke prezentirane kao činjenice. Učili su nas da prihvaćamo uvjerenja koja podučavaju o Realnosti, a zapravo iskrivljuju našu percepciju Realnosti. Naučivši te lekcije dobro, unijeli smo u sebe unutarnji sukob, sumnju u sebe, strahove i bol svojstvenu starim načinima razmišljanja.

U osnovi, ne namjeravam definirati, nego opisivati. Ne predlažem ovdje novu filozofsku strukturu s elokventnim argumentima i dokazima koji ih potvrđuju. Prije bih rekao da, što mi riječi jasnije dozvoljavaju da prenesem svoje misli, opisujem kako funkcionira Realitet kada je viđen jasno - bez filozofske strukture koja se upliće i iskrivljuje tumačenja. Drugim riječima, ovim i prethodnim postovima ne želim izgrađivati nova uvjerenja, nego porušiti stara tako da se može vidjeti Realitet jasnije.

U povijesti je bilo nekoliko osoba (Isus, Buda...)koje su došle do stupnja jasnog viđenja Reliteta. Ali njihove poruke, izrečene govorom nekog drugog doba i neke druge kulture bile su nepromjenjivo iskrivljene tijekom vremena i uslijed prevođenja. I te poruke nude duboku i smislenu perspektivu, ali ako ih se iskaže jasnije nekim fleksibilnijim modernim jezikom i u kulturno otvorenijem okruženju.
Iza pojave svijeta objekata i sila, Realitet funkcionira kao kohezivno, među djelujuće Jedinstvo.

U realnosti koju susrećemo dnevno, koja se odvija u našem iskustvu, uvijek je Sada. Sjećanja koja donose slike prošlosti, zamišljanja koja opisuju potencijalnu budućnost, sve postoji u umu, Sada. U stvari, neopoziva bit nas i našeg postojanja je u ovom sadašnjem, uvijek mijenjajućem trenutku.

Zbilja ako se krene od sebe, ove planete na kojoj živimo, našeg sunčevog sustava, naše i ostalih galaksija, što imamo, što vidimo ili znamo? Samo u našoj galaksiji (Mlječna staza) imamo oko 200 milijardi zvijezda od kojih mnoge imaju planetarne sustave, a po procijeni znanstvenika imamo oko 150 milijardi galaksija. Nezamislivo veliki broj zvijezda, više zvijezda u svemiru nego zrnca pijeska na cijeloj planeti Zemlji ( a koliko zrnca pjeska ima samo u pustinji Sahari)
Ako pretpostavimo da je cijeli svemir organiziran u devet metagalaksija (jedna metagalaksija bi bila nakupina 10-15 milijardi galaksija) time bih bar okvirno mogao predstaviti fizički dio Realnosti, nešto što je najlakše shvatiti, vidi se. Ovo govorim jer u stvarnosti je svemir beskonačan. Ogromna većina ljudi ne shvaća beskonačnost cijelokupne tvorevine. Ono što je puno teže shvatiti je nevidljivi dio realnosti, prazan međuzvijezdani prostor za koga nova fizika tvrdi da je kotao kipuće energije. A što je sa Dušom, mislima i umom te iste duše za koju također nova fizika dokazuje da je ljudska misao sposobna upravljati energijom-materijom, doduše u ograničenom obimu i snazi ali može.
Kakvu percepciju Realnosti većina ljudi na Zemlji ima i zbog čega je to tako?
Rekao bih prevladava materijalistička percepcija ograničena sa naših pet čula, tj. ono što vidim, čujem, opipam, namirišem i okusim to je istina. Istina je i eksperimentalni dokaz, analitičko udubljivanje postalo je prevladavajući način otkrivanja realiteta. Analitički i cjelovit uvid su dvije suprotnosti, dva načina razmišljanja, dvije vrste doživljaja. Do problema dolazi kada je jedna od njih suviše izražen, a danas analitički pol prevladava. Grubo rečeno „od drveća ne vidimo šumu“.

Ljudi imaju još jedno ograničenje, a to je gustoća planete Zemlje na kojoj žive, najgušće planete u svemiru do sada otkrivenih. Naš najbliži planet Mars ima 1/3 gustoće Zemlje. Što to nači?
Ljudi umom označavaju prisutnost-djelovanje žive osobe koja je povezana s različitim energetskim sistemima, i ovo važi na svim razinama inteligencije. U ličnosti, um uvijek posreduje između duha i materije, Realitet je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha. Ali zbog gustoće ovog planeta Zemlje ljudi žive u potpunoj tami, ne vide stvarnost onakva kakva je, tj. materijalno prevladava.

Danas ljudi nisu skloni holističkom načinu razmišljanja, holizam je 'istina uvijek samo u cjelini (grčki 'holon')', istinitost pojedinačnih iskaza proizlazi iz cjeline. Cjelina se ne može svesti na sastavne dijelove. S druge strane, imamo stajalište koje se naziva atomističkim. cjelina je tek skup pojedinačnih 'nedjeljivih' činjenica ili cjelina je zbroj svojih dijelova, koje po mom mišljenju danas prevladavajući stav većine ljudi, a rezultat toga je u nerazumjevanju Realiteta što pogubno dijeluje na sve ljude čime se stvara domino efekt na samu egzistenciju i opstanak ljudi i ovog planeta. Ljudi ne vide kuda vodi ovaj pretežno materijalistički put, ne vide opsanost u bliskoj budućnosti za sebe, svoju djecu i širu društvenu zajednicu pa i cijeli planet. U pitanju je goli opstanak. Većina ljudi zaboravlja da i poslije fizičke smrti svakog od nas ne prestaje odgovornost za učinjeno ili neučinjeno.

U čemu je problem? U zapažanju Realiteta. Posuditi ću tekst Thomasa Daniel Nehrera