I gle na što smo sada spali.
Okrećem glavu za strancem u ovoj gužvi,
Onim što ni ne zna da postojim.

I tisuću milja na kraj svijeta,
Obećavao sam da nikada
Neću tebe kriviti.

Znaš da sve je ovo zbog tebe,
Svaka riječ ove pjesme,
I svaki cvijet što u vazi vene.




Za svaki san što mi je jedino preostao,
Za svaki tren koji je bio meni poseban.

Ne brini se što sam daleko,
Jer kamo sreće da ne znaš da postojim,
A kamoli da te volim.

Znaš li,
Možda ipak postoji dan kada ćemo se sresti,
Kada ću bez daha ostati.




Možda ću izokrenuti san u javu.
Ali obećajem ti, ako sve bude isto,
Neću tebe kriviti.

Ne brini se što sam daleko,
Jer kamo sreće da ne znaš da postojim,
A kamoli da te volim.



Kako je malo.