danas mi je jedna osoba rekla da sam pravo dijete ulice...purgersko dijete...ne znam odakle se to na meni vidi...

činjenica jest da volim gužvu...volim čekanje...volim stajati u redu...ne znam zašto...ali jednostavno volim biti među ljudima...

...volim pogledati osobu pokraj sebe i zamišljati njegovu ili njezinu životnu priču...volim zamišljati kakvo im je bilo djetinjstvo...gdje su odrastali...kako sada žive...što su doživjeli...

...volim tu tajnovitost na licima stranca...volim zamišljati život toga čovjeka...jer zamišljam da je vjerojatno prošao nešto puno gore od mene...ali ipak tu stoji...pored mene...čeka u redu...čeka tramvaj...jednostavno čeka...

jednom sam sanjao djevojčicu sa pjegicama...kada sam se probudio nije je bilo...

jednom sam sanjao dječaka sa plavom zvijezdom...kada sam se probudio nije ga bilo...

jednom sam sanjao starca sa srebrnim štapom...kada sam se probudio nije ga bilo...

jednom sam sanjao sebe kako živim...kada sam se probudio nije me bilo...

Jednom i zauvijek
Trajala je moja ljubav
Ko kap kiše na obrazu tekla je
Ko smijeh djeteta uzdignula me do neba.
Da zahvalim
Ili oprostim
Ili samo zaboravim na sve što učinila si
I ako povrijedila si me
Neću pitati zašto si otišla
Ali znaj da ne plačem od tuge
Već zato što si me ostavila bez oprosta.