danas mi je jedna osoba rekla da sam pravo dijete ulice...purgersko dijete...ne znam odakle se to na meni vidi...
činjenica jest da volim gužvu...volim čekanje...volim stajati u redu...ne znam zašto...ali jednostavno volim biti među ljudima...
...volim pogledati osobu pokraj sebe i zamišljati njegovu ili njezinu životnu priču...volim zamišljati kakvo im je bilo djetinjstvo...gdje su odrastali...kako sada žive...što su doživjeli...
...volim tu tajnovitost na licima stranca...volim zamišljati život toga čovjeka...jer zamišljam da je vjerojatno prošao nešto puno gore od mene...ali ipak tu stoji...pored mene...čeka u redu...čeka tramvaj...jednostavno čeka...
jednom sam sanjao djevojčicu sa pjegicama...kada sam se probudio nije je bilo...
jednom sam sanjao dječaka sa plavom zvijezdom...kada sam se probudio nije ga bilo...
jednom sam sanjao starca sa srebrnim štapom...kada sam se probudio nije ga bilo...
jednom sam sanjao sebe kako živim...kada sam se probudio nije me bilo...
Post je objavljen 30.12.2006. u 12:23 sati.