Rekla mi je mama da su to sve bajke.
Da zatvorim oči
I snivam uz uspavanke.

Tko je onaj čovjek sijedi,
Što odlučuje koja pjesma,
Svira u pozadini mojih snova?

Neprobojna stakla oko moje glave,
I zaštita visoke trave,
Samo da pobjegnem od svijeta.



Rekla mi je mama da su to sve puste priče,
Da samo pjevam,
I gledam zora kako sviče.

Kada čovjek ovaj svijet napusti,
Kamo ide onaj anđeo,
Što je morao njegovu dušu čuvati?

Mumljam sebi u bradu,
Stihove što meni si nekoć pjevala,
Da budem uvijek uz tebe,
Da me ne bi zaboravila.



Jeste li za jedan let,
za jedan ples oko planeta,
za večeru na mjesecu,
i ljubav ispod zvijezda?