Dok šivam poderano more,
Razmišljam može li biti imalo gore?



Dok skupljam oblake razbacane,
Gledam stare zidove popucane.

Dok lijepim nebo polomljeno,
Razmišljam o svemu što je ostavljeno.




Dok režem višak zraka,
Osjećam kako na mene djeluje ta sila mraka.

Dok podižem porušena stabla,
Gledam grad što mu ime daje mala žuta tabla.




Odlazim iz ove luke,
Da pobjegnem od strašne muke,
Što mi uzrokuju njene ruke,
Dok moje snove s poda kupe.