"Trenutak istine je kratak,
i ne događa se često.
Zato zavali se,
opusti se,
pronađi neko mjesto,
jer ove riječi koje izričem su iskrene,
i u njima nema ništa osim istine..."

Neka završe tvoje usne,
Što anđeli su započeli,
Opet po sto vijeka,
Mojoj duši život okončali.



Nekako bez smisla
I bez ikakvoga reda,
Slažem riječi koje grade
Dušu od vrha do dna.

I isto tako pjesmom
Ispunjenom teškim riječima,
Izgovaram laži da gorim,
Samo da se svega riješim.

Da budem odabran
Za onaj svijetli trenutak,
Kada ću moći srušiti
Svaki, baš svaki skriveni kutak.



Sve što u životu trebam
Jest jedan zid, bijel il' crven,
Samo da je dovoljno čvrst,
Da o njega glavom lupam.



"život nije fer, svi su plastični ko cher..."