Nešto mi se uvijek nađe na putu,
Pa završim u kutu.
Sviđa li ti se to?
Pita me to malo zlo,
Ta zraka tuge,
Što nikada nije vidjela boje duge.
Al' se ne dam,
Pokušavam u sebi bar da pjevam,
Sve da zadržim u oku,
Tu malu, sitnu točku.
Tu vatru i more,
I ne dopuštam da bude gore.
Uzimam njen dnevnik i listam stranice
Čitam kako opisuje sebe ispod žute kabanice.
Sada znam da je i nju strah,
I odlučujem da neću više biti plah.
Taj suzin dnevnik,
Taj tužni podsjetnik.
I ta sreća i bol puta sto,
Sviđa li ti se to?
