"Teško teče dan kad je čovjek sasvim sam
Možda istina to nije
Jer još uvijek moje srce bije.

Makar boja zvuk više ne čujem,
Makar svijetlost Sunca više ne mirišem,
Makar svijet je zauvijek stao,
Na tren sam i ja zasjao.

Misli svojih ne čujem više zvuk,
Ostaje mi samo taj grozni muk,
Možda sve se promijeni,
Ili ipak ostaje na meni.
Ne želim tugovati više,

Samo da moja duša mirno diše."

Sječaš li se kada sam to napisao? Pisao sam to tebi. Možda ti o tome ne razmišljaš...možda si se ipak promijenila, a ne ja...

možda je opravadno što me odbijaš...ali ne radi to bez riječi...od svega, samo ne budi sebična...molim te...

krivi mene, mrzi mene, ali ne bez riječi...