ponedjeljak, 10.08.2015.
Lagano se spuštaju zastori
nad preostalim svjetlima
pozornice života...
Stvaraju se boje nade koje će
osvjetljavati puteve na samom ulasku
zaspalih srca koji će jednom ponovno
poželjeti putovati vlakovima
iznova probuđenih radosti...
Na peronima vječne sreće usplahirenih srca
čut će se samo zvuk smijeha kao podsjetnik
na sve radosti i pobjede...
- 16:07 -
U zrcaljenju novog svitanja,
promatrah odsjaj
zagrljenih anđeoskih sjena,
osjećajući toplinu postojanja
tisuća čarolija buđenja
koje mi liječe dušu...
Shvatih da osjećam spokoj,
kojeg mi narušiti ne može niti sjeta
moćnih osjećaja
dolječući iz daljine
lahorske bezbrižnosti...
Osjetih slobodu,
koja proizlazi iz lakoće leta
galebovog krila,
vinući se u nebeske visine
nezaustavljivih puteva...
Čini mi se,
kao da se sva ljepota vremena,
pretočila u ovaj trenutak...
- 16:03 -
Pokušavajući vratiti stare uspomene,
shvaćam da su one odavno zamotane
u nepovratni titraj prošlosti...
Shvaćam da je nemoguće vratiti odsvirane note
na klaviru naših srca...
Postoji glazba koja je uvijek živa...
Koja nadilazi sve prepreke vremena...
To je ona glazba iz koje se ponovno rađamo...
U čijem odjekivanju najljepših melodija,
kristalni snovi otkrivaju najdivniju notu
srca,
notu beskraja,
vjere u vječno proljeće
i ples ptica...
Tihi zvuk nedočarane ljepote
smiruje sve strahove i strepnje
ustreptalih i uplašenih srca...
Tu glazbu želim slušati zauvijek...
Snaga skrivena u skladbama neuništivih otkucaja
novih nadanja,
nikada ne može uništiti jedan ton veselih srca
koja me svojim tragovima odvode
u neki novi smiraj
gdje sve biva prošarano pastelnim bojama
bajki novoga doba,
ne dozvoljavajući
ijednom sivom oblaku
da pokvari ples anđela
bezvremenskih pahuljastih trenutaka
magičnih ritmova harfi....
- 15:54 -
Kada bi se svi snovi pretočili u beskrajne boje nebeskog plavetnila,
bi li tada nestala sva njihova magija,
ili bi postala još jača...
Kada bi svaka naša misao
imala jednu
nepobjedivu snagu,
sva naša moć bila bi u tome...
Kada bi nam put
bio posut cvijećem,
pogazili bi sve latice,
zar bi nas tada i dalje oduševljavao miris
prvih ruža u rano proljeće?
- 15:36 -
Odlazak...
Kada budem daleko, ne slijedi moje korake...
Oprosti mi što te nisam pogledala zadnji put,
u tvoje oči,
pune nade...
Sada sve što imaš,
samo je jedna suza,
koja klizi niz tvoje lice...
Zamišljaš moj vječni sanjarski pogled,
nemirno srce,
i romantičnu dušu...
Sve što smo prošli skupa,
sada su samo lijepe uspomene,
koje će te pratiti poput mojih koraka,
izmamiti ti osmijeh na lice,
i sjetu oko srca...
Katkad ćeš osjetiti miris mog parfema,
koji će te podsjetiti na čar jednog trenutka...
Posebnih trenutaka kada su se tvoje usne veselo smijale,
a srce ti odavalo tajne svake sjajne zvijezdice na nebu...
Tvoje srce...
Bilo je poput safira...
Njegov sjaj mogao se vidjeti preko tvojih očiju...
Želim da znaš, da nisu nisu svi jednako sretni niti tužni...
Nekima je sreća manje sklona...
Oprosti mi, što sam noćas bila tako živa u tvome sjećanju,
a što sam morala umrijeti za djelić trenutka koji miriše na najljepšu bajku...
Oprosti što sam morala umrijeti da bih mogla opet vidjeti tvoje oči....
Zato te i nisam mogla pogledati u njih kad sam odlazila...
Da ne uništim taj trenutak protkan čarolijom, kada sam kroz njih vidjela samo tvoje srce...
I jednu suzu,
koja je pala na moj dlan...
.
- 15:35 -
Vječni sanjar
I ovoga puta, uspio me očarati ples leptira...
Na oslikanom platnu života,
prosiplju se snovi otvarajući se iznova
jednakom ljepotom kojom noć
razodjeva dan, te daje novu priliku
zori da zasja kako samo ona to zna
pregrštom neponovljivih jeinstvenih boja
već odavno otplesanih plesova
dobro znanog scenarija...
Promatrajući buđenje novoga dana,
zastanem i shvatim
kako ova magija
nikada neće proći
i kako bih voljela postati dio njene vječnosti....
Da otplovim na jedrima sreće
ondje gdje krila leptira bez straha
slete na moj dlan....
.....
- 14:43 -
Glazba srca
Koja glazba li je najljepša...
Kojom melodijom mogu natjerati sebe
da se sve ove misli raspu i da odlete
dovoljno daleko
kako bi čule šapat
pjesme najveselijih srca
melodijom razigranih tonova...
Melodija srca
jest ona koja nas vodi kroz život...
Niti jedan ton ne može nadmašiti
ovu skladbu emocija...
Niti jedan otkucaj nije toliko snažan
kao onaj čiji odjek pruža takav osjećaj mira
i neuništive snage ne obazirući se na taštinu
koja postoji kako bi zaštitila te najljepše glasove
kojima srce pokušava izreći ono što mi sami
nikada ne bismo shvatili...
Glazba srca nalik je najdivnijoj pjesmi
anđela, od koje su samo anđeoska krila blještavija...
- 14:29 -
- 14:28 -
Povratak
Očistit ću dušu od svih onih strahova i nemira koji su me gušili godinama...
Dopustit ću zvijezdama da me povedu nebeskim prostranstvima
i pokažu put na kojem i najtužnija lica uspijevaju vratiti svoj davno zaboravljeni osmijeh...
Dozvolit ću snovima da me ponovno obaspu svojom čarolijom ukrašene bajkovite ljubavi koja ne prestaje sjajiti iznova svakoga jutra..
Dopustit ću srcu da odluta na ona mjesta gdje je nekada bilo najsretnije
te da ponovno proživi sreću i sjetu u isto vrijeme odlazeći za tihom rosom
gotovo nečujnim koracima pozlaćenim novim tragovima starih uspomena....
Tamo gdje se spajaju davne uspomene i uvijek iste nepromijenjene želje,
kao da se u mislima vraća onaj veseli smijeh
pri kojem srce uvijek brže zatitra
ne mareći za ništa drugo osim svoga postojanja...
- 14:17 -
utorak, 07.10.2014.
- 14:28 -
