Lagano se spuštaju zastori
nad preostalim svjetlima
pozornice života...
Stvaraju se boje nade koje će
osvjetljavati puteve na samom ulasku
zaspalih srca koji će jednom ponovno
poželjeti putovati vlakovima
iznova probuđenih radosti...
Na peronima vječne sreće usplahirenih srca
čut će se samo zvuk smijeha kao podsjetnik
na sve radosti i pobjede...
Post je objavljen 10.08.2015. u 16:07 sati.