ponedjeljak, 10.08.2015.
Odlazak...
Kada budem daleko, ne slijedi moje korake...
Oprosti mi što te nisam pogledala zadnji put,
u tvoje oči,
pune nade...
Sada sve što imaš,
samo je jedna suza,
koja klizi niz tvoje lice...
Zamišljaš moj vječni sanjarski pogled,
nemirno srce,
i romantičnu dušu...
Sve što smo prošli skupa,
sada su samo lijepe uspomene,
koje će te pratiti poput mojih koraka,
izmamiti ti osmijeh na lice,
i sjetu oko srca...
Katkad ćeš osjetiti miris mog parfema,
koji će te podsjetiti na čar jednog trenutka...
Posebnih trenutaka kada su se tvoje usne veselo smijale,
a srce ti odavalo tajne svake sjajne zvijezdice na nebu...
Tvoje srce...
Bilo je poput safira...
Njegov sjaj mogao se vidjeti preko tvojih očiju...
Želim da znaš, da nisu nisu svi jednako sretni niti tužni...
Nekima je sreća manje sklona...
Oprosti mi, što sam noćas bila tako živa u tvome sjećanju,
a što sam morala umrijeti za djelić trenutka koji miriše na najljepšu bajku...
Oprosti što sam morala umrijeti da bih mogla opet vidjeti tvoje oči....
Zato te i nisam mogla pogledati u njih kad sam odlazila...
Da ne uništim taj trenutak protkan čarolijom, kada sam kroz njih vidjela samo tvoje srce...
I jednu suzu,
koja je pala na moj dlan...
.
- 15:35 -
