Pokušavajući vratiti stare uspomene,
shvaćam da su one odavno zamotane
u nepovratni titraj prošlosti...
Shvaćam da je nemoguće vratiti odsvirane note
na klaviru naših srca...
Postoji glazba koja je uvijek živa...
Koja nadilazi sve prepreke vremena...
To je ona glazba iz koje se ponovno rađamo...
U čijem odjekivanju najljepših melodija,
kristalni snovi otkrivaju najdivniju notu
srca,
notu beskraja,
vjere u vječno proljeće
i ples ptica...
Tihi zvuk nedočarane ljepote
smiruje sve strahove i strepnje
ustreptalih i uplašenih srca...
Tu glazbu želim slušati zauvijek...
Snaga skrivena u skladbama neuništivih otkucaja
novih nadanja,
nikada ne može uništiti jedan ton veselih srca
koja me svojim tragovima odvode
u neki novi smiraj
gdje sve biva prošarano pastelnim bojama
bajki novoga doba,
ne dozvoljavajući
ijednom sivom oblaku
da pokvari ples anđela
bezvremenskih pahuljastih trenutaka
magičnih ritmova harfi....