petak, 28.08.2009.
Divljina koju ne možemo izbjeći
Duboke džungle koje su danas već velika rijetkost,prava su ljepota prirode,prava divljina u kojoj malo tko može preživjeti jer osim mede kojeg možemo susresti ili pokoji čopor vukova,tamo postoje mnoge čestice s kojima se ne susrećemo svaki dan.Bez nezaustavljivog kretanja (koje je nemoguće izvesti pošto smo ljudska bića) možemo lako oboljeti i umrijeti.Ali pošto je naša majčica priroda ipak zaključila da je ona ta koja nas je stvorila,nije nam dopustila da baš sve preuzmemo u svoje ruke. Koliko god to izbjegavali,divljina nam je u prirodi,pa bez obzira što smo se mi civilizirali i odvojili od te divljine,ona se nije odvojila od nas.Danas će netko reći : „Postali smo civilizirana zajednica koja poštuje određene zakone i tako štiti ljudska prava jer svatko ima pravo biti slobodan i osiguran, bla,bla,bla….“
Tako bar naša zajednica izgleda izvana.No svi mi već jako dobro znamo da nije tako. Cilj svakog čovjeka u današnjici je preživljavanje.Ne život nego preživljavanje.Život se odigrava u kratkim trenucima sreće koje doživljavamo,a koji prolaze velikom brzinom,te se opet vraćamo na preživljavanje. Baš kao što Viktoria Faust (čije knjige čitam) kaže: „Život je partija pokera,a karte se nepravedno dijele…“
I tako,koliko god čovjek izbjegavao divljinu,ona će ga uvijek pratiti u njegovoj sjeni i smijati se njegovim bijednim postupcima da joj pobjegne.Zapravo,izašavši iz prave divljine čovjek je izgubio stabla,cvijeće i mnoge stare načine na koje su ljudi živjeli u miru i skladu,a ostala mu je sebičnost,pohlepa i još je uz to dobio stresa punu zdjelu(da ne budemo nepristojni).Ako je čovjek sve to uradio kako bi jednog dana mogao gledati Opru na TV-u ili igrati Warcraft na kompjuteru onda je izgubio više nego što je dobio.Što je nama falilo? Ljubavi? Nipošto! Sreće? Ne bih rekla. Moći? …..Možda….
Divljaci smo i to ćemo uvijek biti,na neki način će to uvijek izlaziti na vidjelo.Iskreno, meni je draže da me vide kako se derem i skačem od lijane do lijane nego da svoju divlju narav pokazujem mlateći nogom svog vršnjaka jer ima Tokio hotel majicu. Ali danas i ja moram preživljavati kao i svi ostali,a djeca u sve mlađoj dobi shvaćaju da svijet nije lunapark i da što prije moraju (psihički) odrasti.
http://www.youtube.com/watch?v=DHXpnZi9Hzs
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
- 14:05 -
ponedjeljak, 24.08.2009.
Oči su reflekcija našeg svijeta
Oči su ogledalo duše koja je nadahnuta svojom okolinom i koja se hrani podražajima iz okoline. To znači da okolina u kojoj se nalazimo utječe na našu dušu,a posljedice koje slijede izazvane su kada se duže vrijeme nalazimo u određenoj okolini.
Gledala sam njegove mračne oči koje su putovale po svijetu.Mrak i tama su u njima bili ucrtani.Ali onda sam shvatila da su njegove oči samo reflekcija ovoga svijeta.Da su njegove oči bile otrovne,mogao bi me usmrtiti jednim pogledom koji bi se mogao dogoditi samo kao slučajni susret na cesti sa neznancem.Crte njegovog lica su bile izražene i ozbiljne ali ništa nije bilo mračnije od njegovih dubokih tužnih očiju koje su mi pjevale himnu nesretne sudbine.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
- 13:41 -
