petak, 10.07.2009.
Ja sam tu negdje
U trenucima kada odlutamo u najdublje misli i zaboravimo gdje smo zapravo,možda i nismo tamo gdje smo zaboravili da jesmo.Odnosno isključimo li tjelesnu masu koja nas sputava da prijeđemo i jedan najobičniji kamenčić,a da se ne popiknemo i razbijemo,u najboljem slučaju samo koljena,bili bismo tamo gdje su i naši umovi.Dakle ako smo u našim najljepšim snovima sanjali o tome da bismo jednom mogli otputovati na Mars ili Mjesec ili barem na mjesta koja si jednostavno ne možemo priuštiti novčano kao Amerika,bilo bi potrebno samo da si vizualiziramo sliku u našim mislima kako bi se našli upravo tamo.Jer gdje je naš um tamo smo i mi.A kada bi se vratili na mjesto gdje smo ostavili našu tjelesnu masu,vratili bi se sa svim tim čudnim sjećanjima na doživljaje koje svojim tijelom nikada nismo doživjeli,ali ona su tu,čvrsto se drže za nas i uporno nas uvjeravaju da smo malo prije udisali zrak potpuno drugog prostora,a možda čak i vremena.Kada bi se u taj svijet umom mogli vraćati kada zaželimo i promatrati ga,i doživjeti slike u kojima bi bili uključeni i usputni prolaznici na nekoj tržnici,ili možda ljudi s kojima se srećemo svaki put kada koraknemo u taj klub kojeg smo uvijek htjeli posjetiti (a tjelesno to nije moguće),kako bismo mogli objasniti ili utvrditi,ili biti potpuno uvjereni da ti ljudi ne postoje i da su oni samo plod naše velike mašte?Ne možemo dokazati da su stvarni fizički jer smo ih našli na mjestima koje fizički ne možemo posjetiti,ali ipak oni su tu,mi ih osjetimo umom,mi stvaramo sliku njih odnosno kako bi oni možda izgledali.Ako ih fizički ne možemo osjetiti,a opet naš um šalje signale koji nam govore da oni moraju postojati kada ih vidimo bar na neki način,kako onda možemo biti sigurni da se to netko ne šali s nama i dok ne opažamo,ubacuje nam slike osoba u glavu koje stvarno negdje daleko,daleko postoje?Previše je pitanja,a premalo odgovora ali teško je pojmiti da nešto na što ljudski mozak pomisli uopće ne postoji.Ipak,kako pomisliti na ono što ne postoji?Nije li sve na što pomislimo zato što smo to barem u podsvijesti zapamtili nakon susreta s time?
Alice in Wonderland: "If I had a world of my own,everything would be nonsense.Nothing would be what it is because everything would be what it isn't.And contrary wise what it is,it wouldn't be.And what it wouldn't be,it would.You see?
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
- 16:22 -
