Opera house

Umro Claudio Monteverdi

Nazvana po skladatelju Vatroslavu Lisinskom (Zagreb, 1819-1854), autoru prve hrvatske opere Ljubav i zloba (1846) otvorena je 1973. godine. Od trenutka otvaranja, to je istinski hram glazbe. Izvanredno estetski i akustički oblikovana Velika koncertna dvorana, okrilje je znamenitim simfonijskim orkestrima, poznatim dirigentima i solistima, mjesto izvođenja velebnih oratorija, simfonija, orguljaških, komornih i solističkih koncerata, te mnogim međunarodnim skupovima, kongresima i simpozijima. Smještena u neposrednoj blizini hotela Esplanade i Internationala, kao glazbeno kongresni centar godišnje ugošćuje više od 760000 posjetitelja. Na raspolaganju su Velika dvorana, Mala dvorana, četiri salona za sastanke i veliko funkcionalno predvorje (izložbena površina oko 1888 kvadratnih metara horizontalno i oko 3000 vertikalno) s tri snack bara. U prizemlju Dvorane ugodan boravak pružit će Vam kavana Lisinski.

Rođen: 31. siječnja 1797. u Lichenthalu kraj Beča
Umro: 19. studenoga 1828. u Beču

Austrijski skladatelj Franz Schubert rođen je 31. siječnja 1797. u Lichenthalu kraj Beča.
U obiteljskoj kronici, koju je vodio njegov otac, zapisano je da je Franz s osam godina, prema riječima voditelja mjesnog pjevačkog zbora, već znao sve što god ga je želio novo naučiti.
Dječak je tako lijepo pjevao da je bio primljen u zbor bečke Dvorske kapele. Tu je, među ostalim, učio harmoniju kod dvorskog kapelnika Salierija. Sa 17 godina postao je pomoćni učitelj i napisao svoju prvu majstorsku solo-pjesmu: Greta za preslicom.
Godina 1815., bila je najplodnija u njegovu životu. Napisao je tada 4 opere, 144 solo-pjesme, među kojima su znamenite Bauk i Divlja ružica, zatim dvije simfonije, dvije mise, gudački kvartet, dvije klavirske sonate i niz crkvenih skladbi. Schubert se gotovo nikad nije uspio domoći stalnog namještenja. Bezbroj puta natjecao se za malobrojna upražnjena mjesta kazališnih dirigenata, ali nije uspijevao, najčešće zbog spletki.
No uz sve poteškoće, neprestano stvara nova djela, čak i u bolnici kamo je dospio zbog slaba zdravlja i neuredna života. U tome razdoblju napisao je i 15 gudačkih kvarteta – najpoznatiji je Smrt i djevojka, devet simfonija, osma je nedovršena – i brojna klavirska djela, ali svoje majstorstvo pokazao je u solo- pjesmama kojih je skladao više od šest stotina. Sjetimo se ciklusa Lijepa mlinarica i Zimsko putovanje.
Prema njegovim melodijama Heinrich Berthe napisao je operetu Tri djevojčice, pronijevši njome svoje i Schubertovo ime gotovo svim svjetskim glazbenim pozornicama.
Schubert je navršio tek 31. godinu kad ga je u stanu njegova brata Ferdinanda u Beču pokosio trbušni tifus. Bilo je to 19. studenoga 1828. Pokopan je nedaleko od Beethovenova groba.
Premda vrijeme rađa toliko mnoštvo ljepota, ono nikada više neće donijeti jednoga Schuberta- rekao je Robert Schumann u povodu smrti jednog od najvećih majstora solo-pjesme svih vremena.

Rođen: 18. studenoga 1786. u Eutinu u Oldenburgu
Umro: 5. lipnja 1826. u Londonu

Njemački skladatelj Carl Maria Friedrich Ernst von Weber rođen je 18. studenoga 1786. u Eutinu u Oldenburgu, a umro je u Londonu 5. lipnja 1826., iscrpljen teškim pokusima za izvedbu svoje opere Oberon. Kad je umro nije navršio ni 40 godina.
Uz operna, pisao je klavirska i instrumentalna djela, pjesme, mise i zborove. Njegova izvanredna skladba Poziv na ples otvorila je put modernom valceru i Johanu Straussu. Na početku svoga puta Weber je poput svoga oca, rođaka Mozartove žene Constanze, provodio buran život siromašnog plemića - skorojevića i avanturista, često mijenjajući zanimanja i gradove. Ali on je sinu dao prvu temeljnu glazbenu poduku. Poslije Carl uči kod Michaela Haydna i drugih poznatih teoretičara i izvođača.
Napredovao je tako brzo da je početkom 19. stoljeća sa 17 godina bio jedan od najslavnijih virtuoza glasovira. Weber je usavršio sviranje, revolucionirao klavirsku tehniku klasičara i najavio pojavu niza slavnih pijanista poput Thalberga, Liszta i Chopina. Zaslužan je i za nov odnos prema dirigentskom umijeću. Kao direktor opere u Breslauu (kasnijem Wroclavu) Weber ubjedinjuje sve pojedinosti predstave, postiže jedinstvo dramsko-scenske i glazbene radnje te ga smatraju prvim modernim opernim dirigentom. Velike dirigentske uspjehe postigao je u Pragu gdje organizira njemačku operu i često ravna u Dresdenu, odakle se glas o njemu širi Europom.
Osim Oberona, od jedanaest njegovih scenskih djela najčešće se izvodi opera/ulomak iz opere Strijelac vilenjak.

Kao autor koji je stvorio njemačku romantičnu operu i time pridonio cjelokupnom razvoju operne umjetnosti, Weber bi sigurno da je imao više sreće s tekstovima na tom području ostavio i važnija ostvarenja.

Građena je pod patronatom Vlade NSW i njenu izgradnju od početka su pratile komplikacije: novac za izgradnju nikako se nije mogao prikupiti, pa je uveden Opera house loto. Za arhitektonsko rješenje bio je raspisan međunarodni natječaj.

Izgradnja je započela u ožujku 1959., dovršenu zgradu službeno je otvorila kraljica Elizabeta II. 20. listopada 1973., s time da je investicija bila isplaćena tek 1975.g. Mjesto izgradnje poznato je pod imenom Bennelong Point, po prvom Aboridžinu rođenom na tome mjestu koji je govorio engleski. Ovdje se svake godine održi 3000 priredbi s 2000000 posjetitelja, a godišnje se zabilježi i 200000 turističkih posjeta (uz vodiča). Sama zgrada ima 1000 prostorija, 4 restorana, a potrošena

struja bila bi dovoljna za rasvjetu grada od 25000 stanovnika.
Kada vam govore o ovoj zgradi, govore samo u superlativima: ovdje se nalaze najveće mehaničke orgulje na svijetu, s 10500 tuba, najneobičnija operna dvorana, obojena u crno, pa zavjesa zvana Zavjesa sunca, i još mnogo toga.

Gustav Mahler (Kalischt, Češka, 7. srpnja 1860. - Beč, 18. svibnja 1911.), austrijski skladatelj i dirigent
Tvorac je devet iznimnih simfonija i nekoliko ciklusa pjesama. Stanovito je vrijeme direktor Dvorske opere u Beču, a od 1907. do 1910. bio je na velikim turnejama po Europi i Americi. U kompoziciji Mahler je neoromantičar, nadovezuje se neposredno na Anton Brucknera i Beethovena kao simfoničar, a na Schuberta kao vokalni lirik, pa na taj način nastavlja bečku glazbenu tradiciju. Reorganizirao je rad na opernoj sceni, među ostalim uveo je pokuse solista, te se proslavio uzornim interpretacijama djela Wagnera, Brucknera, Webera i Mozarta.

Jacques Offenbach (Köln, 20. lipnja 1819. - Pariz, 5. listopada 1880.), njemački skladatelj

Svojim velikim, parodističkim operetama, prožetim neodoljivo privlačnom melodikom i poletnom ritmikom kankana, galopa, kadrile i valcera, izgradio je prototip francuske operete. Skladao je sto i dva scenska djela, ističu se operete "Orfej u podzemlju", "Lijepa Helena" i "Pariški život", te romantička fantastična opera "Hoffmannove priče".

Rođen: 10. lipnja 1796. u Zagrebu
Umro: 14. studenoga 1861. u Novim Dvorima nedaleko od Klanjca
Ime Antuna Mihanovića postalo je simbolom nacionalnog ponosa Hrvata. Tu je neprolaznu slavu stekao znamenitim stihovima o ljepotama svoje domovine. To je hrvatska himna Lijepa naša domovino, koju je uglazbio časnik u Glini Josip Runjanin.
Mihanović je rođen 10. lipnja 1796. u Zagrebu. Tu je svršio pučku školu, gimnaziju i filozofiju. U Beču je slušao pravo. Poslije studija vratio se u Zagreb, a potom pošao u vojnu službu u Veneciju i Padovu. Izdržao je nekoliko godina, pa u Budimu i Rijeci te ponovno u inozemstvu. Nakon povratka stupio je u političku službu kao gubernijski tajnik u Rijeci. Godine 1827. zastupnik je Rijeke na Požunskom saboru, ali je ubrzo opozvan zbog liberalnog držanja. Godine 1836. bio je u Beogradu prvi austrijski konzul.
U istom svojstvu nekoliko godina boravi u Solunu, poslije toga u Trapezuntu, Smirni, Carigradu i Bukureštu. Budući da je Mihanović studirao pravo u Beču u doba kad se tu razvijala filologija, djelovao Jernej Kopitar i neki drugi, i sam se Mihanović počeo zanimati za filologiju. Tada je više počeo cijeniti svoj jezik, pa je zato i napisao brošuru Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku. U tom važnom spisu, koji se pojavio prije Ilirskog preporoda, Mihanović za hrvatski jezik traži mjesto koje su svojim jezicima dali drugi narodi. To je bio prosvjed protiv latinskog jezika, jer je smatrao da se narodnim jezikom najbolje može iskazati što se želi. Samo se na njemu može stvarati narodna kultura. Slava što ju je Mihanović stekao pjesmom Hrvatska domovina, odnosno Lijepa naša domovino, čini se još većom i zaslužnijom imamo li na umu da je svoje djelo stvorio u vrijeme kad je Hrvatska ležala u dubokom snu i kad je Gaj na sve strane tražio među malobrojnim hrvatskim piscima suradnike za svoju Danicu. Mihanović je u to doba živio u Rijeci i njegova Lijepa naša bila je jedan od prvih priloga domoljubnim nastojanjima Ljudevita Gaja, koji je pjesmu objavio u Danici 14. ožujka 1835.
Antun Mihanović umro je 14. studenoga 1861. u Novim Dvorima nedaleko od Klanjca.

11. studenoga - Na malu željezničku postaju Compiegne u Francuskoj stiglo je 11. studenoga 1918. izaslanstvo njemačke vojske i potpisalo kapitulaciju, kao poražena sila u Prvome svjetskom ratu. Time su prestala neprijateljstva centralnih sila i sila Antante te je završen Prvi svjetski rat, koji je trajao pune četiri godine.

Nakon atentata na austrijskoga nadvojvodu Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. u Sarajevu mjesec su dana poduzimani napori kako bi se izbjegao sukob. Međutim, kad je Austrija objavila rat Srbiji, u borbu su uvučene mnoge europske i izvaneuropske države. Rusija je priskočila u pomoć svojem savezniku Srbiji, a austrijski saveznik, Njemačka, objavio je rat Rusiji i njezinu savezniku, Francuskoj. Budući da su njemačke čete prešle granice neutralnih država Belgije i Luksemburga, Velika Britanija, jamac te neutralnosti, također je ušla u rat. Italija je odbila svoje ugovorne obveze prema centralnim silama i poslije, kad joj se učinilo da bi se mogla okoristiti i zadovoljiti svoje težnje na Jadranu, prešla u drugi tabor. Ali sukob se nije zadržao u granicama Europe. Velika Britanija je od svog saveznika Japana zatražila da stupi u rat, pa se u manje od mjesec dana od početka neprijateljstva u Europi poprište rata proširilo do Tihog oceana.
Planovi svih vojnih stožera temeljili su se na kratkom ratu, ali nova su oružja učinila obranu odviše jakom da se mogla izvojevati nagla pobjeda. U rat se potom umiješao i SAD i odlučno pridonio pobjedi zapadnih saveznika. Blokada Njemačke, posebno njezinih luka, oslabila je njemačko gospodarstvo, uskraćujući joj vrlo važne materijale. U međuvremenu su golemi gubici pokolebali vjeru u pobjedu. Do završetka rata, u kojem je sudjelovalo 36 država, poginulo je gotovo 10 milijuna ljudi, oko 20 milijuna je ranjeno, 10 milijuna umrlo je od gladi i bolesti, a materijalna šteta bila je golema.
Mirovni ugovori sklopljeni nakon Prvoga svjetskog rata izmijenili su zemljovid Europe. Osim promjena u granicama pojedinih država, sankcionirali su i stvaranje novih nacionalnih država koje su nastale nakon raspada Austro-Ugarske i sloma carske Rusije. Njemačkoj su oduzeta njezina šleska nalazišta ugljena, a smanjena istočna Pruska odrezana je od glavnog tijela carstva koridorom poljskog podučja koji je vodio do internacionalizirane luke Gdanjsk.
Povijesno carstvo Habsburgovaca raskomadano je te je udovoljeno zahtjevima naroda, njemu podčinjenih, za nezavisnost. Stvorena je Čehoslovačka i Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavija, u koju su se ujedinile Srbija, Crna Gora, bivši dijelovi Austro-Ugarske, Hrvatska i Slovenija. Austrija i Mađarska postale su odvojene države. Turska je smanjena na Anadoliju i europski dio s Carigradom. Poljska je uspostavljena od onih njezinih dijelova što su ih u 18. stoljeću sebi priključile Rusija, Pruska i Austrija. Nastale su tri baltičke države - Estonija, Litva i Letonija te Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika.
Ali mir poslije Prvoga svjetskog rata nije mogao biti trajan. Starim proturječnostima pridružile su se i mnoge nove, što je potaknulo klice sukoba koje su došle do izražaja u Drugome svjetskom ratu.

Ni ovo nema veze s operom!

9. studenoga - Zid će stajati tu stotinu godina, on našu Republiku štiti od razbojnika i fašista - izjavio je Erich Honeckar godine 1989. Dvije godine nakon toga zida više nije bilo.

Nakon proslave 750. obljetnice grada Berlina i zbog vala demokratizacije u istočnoj Europi pala je istočnonjemačka komunistička vlada. Napokon, za većinu posve neočekivano, 9. studenoga 1989. pao je i zid. U noći s 9. na 10. studenoga u Berlinu se nije spavalo. Tisuće ljudi našle su se s obje strane zida i još iste noći prešle na suprotnu stranu grada. Obitelji koje se nisu vidjele trideset godina ponovno su se našle, a i potpuni stranci grlili su se radosni. Na raznim mjestima duž zida ljudi su s različitim alatima od čekića do pijuka razbijali prolaze. Malo tko nije ponio i komadić zida za uspomenu.
Izgradnji Berlinskoga zida prethodila je sve veća napetost sovjetskih okupacijskih vlasti na jednoj i zapadnih savezničkih snaga na drugoj strani. U godinama između 1949. i 1961. oko dva i pol milijuna Nijemaca prebjeglo je iz Istočne u Zapadnu Njemačku. Već je gotovo cijela granica bila zatvorena kada su u rano nedjeljno jutro 13. kolovoza 1961. policija i vojska Njemačke Demokratske Republike stale na demarkacijsku liniju dok su radnici postavljali zapreke i bodljikavu žicu.
Unatoč zapadnim prosvjedima počela je izgradnja zida. Izgrađeno je 45 kilometara zida kroz grad, a sa zapadne i južne strane zatvaralo ga je još 120 kilometara, odvajajući ga od istočne Njemačke. Tijekom trideset godina pet tisuća uspjelo je prijeći zid, ali ih je isto toliko i uhvaćeno, a 191 osoba je ubijena u pokušaju prelaska. Berlinskog zida danas više nema. Ušao je u povijest kao simbol hladnog rata, podijeljene Njemačke i Europe. Njegov pad za mnoge je europske narode značio prolaz u slobodu i demokraciju

;-) nema baš veze s operom al vrijedno je spomena!

Rođen: 7. svibnja 1840. u Kamsko-Votkinsku
Umro: 6. studenoga 1893. u Petrogradu

U Petrogradu je 6. studenoga 1893. umro od kolere slavni ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski. Ostavio je bogat opus danas glasovitih opera, baleta, simfonija, komornih djela.

Čajkovski je rođen 7. svibnja 1840. u uralskom mjestašcu Kamsko-Votkinsku, gdje se od djetinjstva nadahnjivao izvorima lijepe ruske narodne glazbe. Nezainteresiran za činovnički poziv, koji su mu namijenili roditelji, u dvadeset drugoj godini postaje učenik Antona Rubinštajna na petrogradskom konzervatoriju, a zatim predavač u Moskvi.


Čajkovski nije bio sretan čovjek. Bio je rastrzan između intimnih razočaranja i bolesne osjetljivosti. U operama Pikova dama i Evgenij Onjegin nastojao je ocrtati psihološke sukobe i opisati tragedije koje u intimnom životu pojedinca uzrokuje nesmiljenost sudbine. I upravo su zbog toga i današnjem gledatelju bliske.

Baleti Labuđe jezero, Trnoružica i Ščelkunčik puni su ljupkosti i draži, lagane melodike, gibljiva ritma i savršene instrumentacije. Pružaju mogućnost izvanredno velike plesačke virtuoznosti pa je vjerojatno i to razlog što ne silaze s pozornice.
Narušena zdravlja, iscrpljen od naporna rada, Čajkovski je odlazio na putovanja po Europi, gdje se upoznao s novim glazbenim dostignućima.
U svakoj od njegovih simfonija izražena je tragična čovjekova borba sa sudbinom pred kojom nema spasa. Motivi neminovnog usuda očituju se u četvrtoj i petoj simfoniji, dok je u šestoj, patetičnoj, ocrtao tragiku svojega nesretnog života: neodoljivu čežnju za smirenjem i srećom, dramski sukob sa životnom zbiljom, topao lirski osjećaj i neispunjene nade.

4. studenoga - Velikoj turskoj vojsci pod zapovjedništvom sultana Sulejmana Veličanstvenog i vezira Mehmeda Sokolovića, koja se ljeti 1566. kretala prema još neosvojenom dijelu Ugarske, ispriječila se na putu mala tvrđava Siget i nevelika skupina hrabrih ljudi. Upornom obranom, pod zapovjedništvom hrvatskoga bana Nikole Zrinjskog, zadržana je turska vojska u opsadi mnogo duže nego je to itko mogao očekivati. I nakon nestanka svake nade u pomoć carskih bečkih trupa, posada Sigeta i dalje je branila grad i napokon gotovo sva izginula u posljednjem jurišu u rujnu 1566.

Taj događaj potaknuo je mnoge stvaraoce da pokušaju scenski prikazati zbivanja u Sigetu. Prvi je to učinio njemački dramatičar Teodor Kerner, čijom je dramom Niklas graf von Zriny otvorena 4. listopada 1834. prva kazališna zgrada u Zagrebu - Stankovićev gornjogradski teatar.
Međutim, najznačajnije djelo na tu temu sigetskog boja stvorio je skladatelj Ivan Zajc. Njegova opera Nikola Šubić Zrinjski skladana na libreto Huge Badalića, prvi je put izvedena u Zagrebu 4. studenoga 1876.
To je djelo zrela majstora, nadahnuto nacionalnim osjećajem, za ono doba znalački pisana opera, dramaturški cjelovita i s odlično postavljenim skupnim prizorima, osobito u završnim zborovima. Vođenje i razvijanje pjevačke linije temelji se na talijanskom belkantu, ali se ipak osjeća i prizvuk hrvatske melodike. Umjetničke značajke Nikole Šubića Zrinjskog svrstavaju to djelo u red najboljih hrvatskih opernih ostvarenja

Rođen: 1. studenoga 1909. u Trstu
Umro: 3. rujna 1992. u Zagrebu

Malo je skladatelja u XX. stoljeću s tako raznolikim i bogatim glazbenim opusom kakav je ostvario hrvatski skladatelj Bruno Bjelinski.
U ranom stvaralačkom razdoblju Bjelinski se zanima isključivo za glasovir i komornu glazbu, da bi kasnije napisao golem broj orkestralnih djela, od koncerata za glazbalo i orkestar, petnaest simfonija i sinfonieta, više opera, nekoliko dječjih scensko-glazbenih djela i baleta do velikog broja drugih glazbenih ostvarenja. Nema gotovo niti jednog glazbala kojemu Bjelinski nije posvetio barem jedan koncert. Jednako je važan opus njegovih pjesama, dua, tria, kvarteta i kvinteta posvećenih gudačkim, puhačkim i kombiniranim komornim sastavima.
Bruno Bjelinski rođen je 1. studenoga 1909. u Trstu. U Zagrebu je završio studij prava s doktoratom, te radi kao sudski i odvjetnički pripravnik. Međutim, od građanski uglednoga i poželjnog zanimanja pravnika i odvjetnika Bjelinskom je važnija glazba pa tijekom studija upisuje i Glazbenu akademiju, gdje će učiti u klasi poznatih pedagoga i umjetnika Blagoja Berse i Franje Dugana. Zatim počinje bogat skladateljski rad. Bjelinski je još kao dječak svirao violinu, potom i glasovir, pa je bilježio i glazbene teme, koje poslije koristi u svojim prvim skladateljskim ostvarenjima. Nastaje niz sonata, tokata i suita, no stvaralački rad prekinuo je svjetski rat tijekom kojeg je Bjelinski interniran na Vis.
Poslije Drugoga svjetskog rata Bjelinski predaje kontrapunkt i polifoniju u splitskim i zagrebačkim školama, a potom i na Glazbenoj akademiji u Zagrebu. U to doba nastaju velika djela poput Koncerta za klarinet, Koncerta za flautu, Serenade za trublju, klavir, gudače i udaraljke i Koncertne simfonije za klavir. Pedesetih godina Bjelinski također stvara velik opus za djecu u kojem se ističu Sedam bagatela za klavir, opere Pčelica Maja, Heraklo i Ružno pače, te baleti Pinokio, Petar Pan i Mačak u čizmama. U svom kasnom stvaralačkom razdoblju Bjelinski sklada operu Orfej XX. stoljeća, Koncert za Romea i Juliju te nekoliko simfonija.

Umro je u Zagrebu 3. rujna 1992. Stalna osobina u opusu Brune Bjelinskog je neoklasicistička forma i glazbeni izraz. Bjelinski se kreće u granicama tonalnosti i nije sklon avangardnom eksperimentiranju. Njegova je glazba pjevna, ritmički raznolika i polifona, a u najvećem broju njegovih djela prepoznaje se mediteranska vedrina i otvorenost.