srijeda, 29.03.2006.
hello again
Hello!
Evo da se napokon javim. Prošla dva dana nisam imala volje pisati postove, a ni sad mi se baš ne da, ali baš zato što mi se ne da ću napisati.
U pon me digla geografiju... Nisam ništa znala... Dobila sam jedan... A mama sutra dolazi u školu...
I pon i ut i danas su mi tako čudni dani. Promijenila sam raspoloženje barem 100 puta. Od bezvoljnosti pa sve do neobjašnjivog osjećaja zadovoljstva. U ovom trenutku, dakle dok ovo pišem, sam pomalo živčana sa primjesama bezvoljnosti, ali i umora i nezadovoljstva. Ne, ne puca me depra. Samo trebam time out da se saberem i skupim snagu za nadolazeće dane. Jedan topli kakao bi mi bio od velike pomoći :-)
Mislila sam gledati utakmicu, ali ni za to nemam volje pa zato sad tipkam a da ni ne znam šta pišem. Pišem bezveze... Tek toliko da se pojavljuju neki crni znakovi na bijeloj podlozi. Pišem tek toliko da napravim nešto sa sobom jer bi u protivnom totalno poludila. Baš mi se sviđa pomisao da ljudi ovo čitaju i da ih ja davim svojim beskorisnim riječima napisanim tek toliko da se vidi da sam tu- da postojim...
No, dosta te dubokoumnosti. Danas neću pisati šta mi se dogodilo u školi jer mi se ne da. Neću pisati o odlasku na kavu sa frendicama jer mi se ne da. Neću zato jer mi se ne da. Ništa mi se ne da. Da budem iskrena, ne sjećam se šta je uopće bilo u školi niti o čemu sam pričala sa frendicama na kavi. Ajme, bit će da me puca amnezija! Ma kakva amnezija, samo mi se ništa ne da i to je to. Big deal...
Ajde idem sad gnjaviti nekog drugog. Mislim da bi pukla ako bi nastavila ovim tonom. Previše dubokoumnih misli za jedan dan, previše...
- 21:10 -
nedjelja, 26.03.2006.
osvrt na tjedan
Hello ljudovi!
Totalno sam poludila... Danas sam se digla prije 9 i odvela sam psa van i otišla sam u pekaru! Inače to nikada ne radim. Obično se dignem poslje 12 i cijeli dan nigdje ne idem van. Šta se to sa mnom događa?! Ne znam da li je to zbog proljeća ili posljedica količine alkohola od sinoć. Hm... Možda je ipak samo dobro raspoloženje :-)
Jučer sam se našla sa nekim frendicama iz osnovnjaka i zbog njih sam čak išla u špansko ( sad 100% znate da sam skroz poludila ), ali sve u svemu bilo je super. Tako smo se napričale da me još uvijek boli jezik. Čula sam i neke nove tračeve i tako.
Na putu do doma srela sam starog frenda pa, kad me već lijepo pozvao na kavu, otišli smo u obližnji kafić i opet sam se napričala. Saznala sam da je osnovao bend i obećao mi je da će mi dati cd da preslušam njihove stvari. Jedva čekam!
U petak mi je raska zvala doma, a kako mama nije bila doma zamolila me da joj poručim kako obavezno u četvrtak mora dođi na informacije. Baš me zanima da li će doć :-) ( naravno da neće kada joj neću ni reć) he he he
Ne da mi se više tipkati, a i ne znam o čemu da više pišem pa se javim sljedeći tjedan.
- 11:09 -
četvrtak, 23.03.2006.
kao i obično
Baš kao što i piše u naslovu, kao i obično nije mi se dalo jučer pisati post pa sam to ostavila za danas.
Moram se pohvaliti da sam bez problema dobila mamin potpis na ispričnicu jer žena nije ni pogledala što potpisuje. Jučer nisam ništa posebno radila jer mi je kiša pokvarila cijeli dan. Cijeli dan sam bila doma i gledala telku. Da, to je jako zanimljivo (moš si mislit).
Danas sam se opet, kao i svaki dan kad imam školu, probudila u 6.30 i tako mi se nije dalo ići u školu. Već sam si počela razmišljati šta da kažem mami da ne popizdi jer nisam u školi. Kako nisam ništa pametno smislila, ipak sam otišla u školu. Na trg sam došla točno u 7.30 da me Ira ne mora dugo čekati. Dok sam čekala Iru, došla je Nina i ja sam joj se počela jadati jer je Ira puno kasnila, a ja sam se smrzavala. Već je prošlo 7.50, a Ira još nije došla. Skoro sam poludila. Kad je napokon došla, prigovorila sam joj zbog kašnjenja, a i Nina je nadodala neki komentar, i Ira se RASPLAKALA i pokupila u školu bez mene. Tek sam onda postala vjesna šta sam joj rekla. Stvarno sam grozna... Najgore mi je to što se nikada s njom nisam svađala i prepucavala. Uvijek smo si bile dobre. Na koncu, ipak mi je ona best frendica. Kad sam došla u razred, odmah sam joj se ispričala i rekla da mi je žao. Ona je rekla da je sve ok, ali znala sam da nije. Koja sam ja glupača! Bezveze sam povrijedila best frendicu, samo zato jer sam bila živčana.
Saznala sam da sutra idemo (razred) u kazalište sa raskom! Razred- nula bodova, kazalište- nula bodova, raska- nula bodova. S Ivanom sam razmišljala o tome da ne idemo i baš u tom trenutku je raska rekla da svi MORAJU ići. Petak navečer, s razredom u kazalištu i raska s nama- minus sto bodova!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Opet sam, kao i obično, poslje škole otišla do "zvuka" na kavu i bilo mi je super. Ful sam se opustila tako da sam zaboravila koliko je sati i skoro sam zakasila na dejt. Na sreću, nisam zakasnila i ve je bilo ok.
Posljepodne ću provesti u razmišljanju kako da se izvučem od odlaska u kazalište pa ako imate kakvu dobru ideju obavezno mi javite.
P.S.: Da, idem u zvuk i ja sam jedina tamo koja ima plave pumice pa ako me jednom sretneš pozdravi me :-)
- 14:36 -
srijeda, 22.03.2006.
ljenost je vrlina
Nije mi se dalo pisati post jučer i prekjučer poslje "učenja" tako da ću sad napisati doživljaje od ta dva dana.
Kao što sam mogla i predpostaviti, nisam učila jer mi se nijela dalo,a i telka mi je bila puno zanimljivija. A i uopće mi nije jasno zašto se non-stop forsam sa učenjem kada znam da uvijek učim dan prije testa. Jučer mi je bio najluđi dan u školi ikad. Nismo imali hrvatski pa su nas pustili da radimo šta hoćemo, a kako smo poslje imali etiku, sa fredicom Ivanom sam se dogovorila da ćemo na kavu u "zvuk" i da ćemo "preskočit" etiku. Nadale smo se da nas neće zapisati da nas nema. U "zvuku" smo naletjele na ekipu iz osnovnjaka tako da nam je bilo super. Čak smo razmišljale i o tome da se ne vratimo u školu, ali kako smo ostavile stvari u razredu, ta ideja je pala u vodu. Zar smo baš morali imati engleski zadnji sat? Da sve bude još gore, pisali smo nenajavljeni test iz engleskog. Naravno, dobila sam 5, ali bilo bi mi draže da sam bila u "zvuku" za to vrijeme. Zaboravila sam reći da sam upoznala slatkog dečka u "zvuku". Sada vam je jasno zašto mi je tako teško pao odlazak u školu na engleski.
Poslje škole sam se zaletila kod doktorice na srednjacima. Prije mene je bilo samo dvoje ljudi, a ja sam svejedno čekala punih 45 minuta da dođem na red. Ne moram ni govoriti da sam poludila od tolikog čekanja. Kad sam napokon bila primljena kod doktorice, odmah sam požalila što sam uopće došla. Zbrijala sam joj pričicu kako sam imala jake bolove u trbuhu i kako mi je bilo užasno zlo i žena je popušila priču. Pokopala sam se kada sam rekla da nisam išla u školu u pon i petak zbog toga. Žena mi je počela brijati da mi ona nije socijalna služba i kako ja ne mogu birati koje dane ću ići u školu, a koje ne. Na kraju mi je još rekla da mi je ovo zadnji put da mi daje zbog "gluposti" ispričnicu. Ma ko je je**. Bitno da sam dobila ispričnicu. Sada je jedino problem kako da dobijem mamin potpis, a da ne skuži koje dane nisam bila u školi. Ma snaći ću se ja već nekako. Ići ću na šemu da sam zakasnila na prvi sat, a ne želim dobiti neopravdani.
Danas nije bilo ničeg zanimljivog u školi, osim što se napokon vratila Nina. Nije je bilo 2 tjedna. Navodno je imala gripu.
A ništa, to je to za sad pa se javim još danas navečer ili sutra u isto vrijeme.
Pozdrav od Onxy
By the way, thanks plavo-oka :-)
- 14:45 -
ponedjeljak, 20.03.2006.
dan poslje jučer
Kako je danas divan dan! Probudila sam se sa neopisovo dobrim osjećajem da mi se čak nije bilo teško ustati i otići u školu. Probudilo se proljeće u meni :-)
Jedino što je malo pokvarilo moje raspoloženje je test iz matke. Nisam ništa znala, ali to me i nije baš previše bediralo jer sam danas predobre volje. Izgleda da je ono jučr bila samo jednodnevna faza. Ajde hvala bogu da je.
U školi sam si već napravila plan učenja za danas koji, sve mi se više čini, nikada neće oživiti jer sam preljena. Mislila sam se malo primiti knjige i ušminkat ocjene prije nego što mama dođe na informacije.
Malo me brine kako ću nažicat sutra doktoricu da mi da ispričnicu za petak kad sam markirala. Obično mi uvijek nešto brije, ali nije se još dogodilo da mi nije htjela dat ispričnicu. Baš mi se i ne slušaju njene brije, ali bolje to nego da dobijem neopravdane pa da mi i raska i stara nešto briju.
A išta, idem sad "učiti" pa se javim još. Možda...
- 14:32 -
nedjelja, 19.03.2006.
dan prije sutra
I tako... Polako završava još jedan dosadan vikend i u mislima prelazim preko svega onoga što sam trebala učiniti, ali nisam. Npr. trebala sam ponoviti latinski i barem taknuti knjigu iz geografije (ako ništa drugo), a meni se tako ništa nije dalo. Potpuno sam izgubila volju za sve. Pogotovo za školu. A to je normalno. Nije li?
Danas sam se probudila negdje oko 13.35, ali sam imala feeling kao da je 7.35. Bila sam totalno umorna. Ne, bila sam totalno iscrpljena. Ali zbog čega? Zbog neprestanog gubljenja vremena ili...?
Jedino što sam radila sa barem malo volje je bilo izležavanje i slušanje muzike, ali i to me ubrzo počelo zamarati. Jedva sam uspjela počistiti sobu od nepotrebnih papira i prastarih časopisa. To je nešto nevjerojatno kolike gluposti ljudi čuvaju. Naravno, pola tih papira i časopisa nisam bacila jer sam išla na foru "nikada ne znaš kada će ti možda zatrebati" pa mi se to sad čini djetinjasto. Sve sam ponovno bacila na mjesto gdje sam ih i našla. Možda je sad ljepša hrpica nego prije, ali bilo bi puno ljepše da sam je se jednostavno rješila.
Lagano me uhvatila depra kada sam prešla princa (prince of persia: the two thrones) jer je to bio zadnji dio, a jedino me princ, u zadnjih par mjeseci, zabavljao i kolko-tolko veselio. A sada je i tome došao kraj...
Trenutno raspoloženje mi je na nuli. Jednoj velikoj nuli. A možda je čak i ispod nule. Tko će znat? Cijelo vrijeme mi je u glavi ona pjesma "goodbye my lover". Prati me svugdje gdje idem. A isto tako me prati i lik osobe na koju me asocira pjesma. Nikako da to prestane. Baš sam jadna...
A ništa... Idem ubiti tugu u čokoladi i pokušati zaboraviti današnji dan. Sutra će biti puno bolji dan. Jer ipak, sutra je novi dan...
- 20:11 -
subota, 18.03.2006.
Goodbye My Lover
Goodbye My Lover
Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges
frown?
'cause i saw the end before we'd bugun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had
won.
So I took what's mine by eternal
right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your head.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.
Goodbye my lover
Goodbye my friend
You have been the one
You have been the one for me
I am a dreamer but when I wake,
You can't break my spirit- it's my
dreams you take
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile
I've watched you sleeping for a while
I'd be the father of your child
I'd spend a lifetime with you
I know your fears and you know mine
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true
I cannot live without you
Goodbye my lover
Goodbye my friend
You have been the one
You have been the one for me
And I still hold your hand in mine
In mine when I'm asleep
And I will bear my soul in time,
When I'm kneeling at your feet
Goodbye my lover
Goodbye my friend
You have been the one
You have been the one for me
I'm so hollow, baby, I'm so hollow
I'm so, I'm so, I'm so hollow
- 23:08 -
petak, 17.03.2006.
markiranje (drugi dio)
I tako... Nađem se ja sa Irom u 13.45 na trgu, tj. u 13.47 (da, ipak sam malo kasnila, ali se nije ljutila) i prvo smo otišle u Algoritam. Tamo smo malo ubijale vrijeme listajući časopise i dogovaranjem gdje ćemo poslje otići. Nakon toga, odlučile smo da ćemo otići na kavu u Hard Rock te smo to i učinile. Bile smo tamo gotovo 3 sata, ali imala sam feeling kao da smo bile samo pola sata. Potpuno sam izgubila pojam o vremenu. Skužila sam koliko je sati tek kada nam je konobarica prišla i lijepo, ali stvarno lijepo, nas je zamolila da platimo jer joj je smjena završila. Kada malo bolje razmislim, u tih 3 sata nismo ništa pametno napravile. Jedino što smo radile je bilo zivkanje i dosađivanje Irinim "frendovima" iz Varaždina. Ne kažem da mi nije bilo zabavno i da se nisam super zabavila, ali ipak mi je malo glupo što sam potrošila skoro cijeli bon na to. Nakon nekog vremena, pridružio nam se moj prijatelj Ajvan zbog kojeg smo prestale sa glupim zivkanjem i dosađivanjem. Čim je on došao, totalno smo se skulirale. Nešto kasnije smo otišle malo do Kaptol Centra da vidimo šta ima novo, ali smo se razočarale kada smo vidjele da nema ničeg novog i da je sve po starom. Nije prošlo dugo kad smo skužile da smo gladne. Odmah smo se dogovorile da ćemo do Megića pa smo to i napravile. Otišle smo u Megić i kada smo bile site svaka je otišla na svoju stranu. Ira je otišla u katedralu (najozbiljnije), a ja sam se zaputila prema doma. Dok sam šetala ulicom bilo mi je žao što nisam otišla sa Irom u katedralu jer me, prije nego što smo se razišle, pola sata molila da pođem s njom. Tada sam odlučila da neću više biti tako "mekana" i da više neću žaliti zbog takvih stvari. Baš me zanima koliko će to dugo trajati... Vjerojatno će biti kratkog trajanja kao i sve moje odluke, ali nešto mi govori da će ovaj put biti drugačije... Može li uopće biti drugačije?
- 22:45 -
markiranje (prvi dio)
Danas sam odlučila ne otići u školu. Frendica Ira je došla na genijalnu ideju da danas "preskočimo" školu i meni se to jako svidjelo. Dogovorile smo se da ćemo se naći u 13.45 na trgu pa se budemo dogovorile kuda ćemo otići da skratimo vrijeme. Nije me strah da ću požaliti zbog ne odlaska u školu jer s Irom nikada nije dosadno. Ona mi je naj frendica i super se slažemo. Nikada, baš nikada mi nije dosadno s njom. Mislila sam otići samo na hrvatski da vidim kolko sam dobila iz testa, ali onda sam saznala da nemamo hrvatski pa zašto onda da uopće idem u školu. Bolje da sam negdje na kavi sa Irom nego da me danas još dignu geografiju i biologiju. Još mi samo fali da dobijem oskara iz geo i bio.
Anyway, upravo me nazvao stari i rekao mi je da ima upalu pluća. Super... A baš sam se veselila subotnjem izlasku u kino s njim. A ništa... Bude bilo drugih subota, ali baš sam htjela da to bude ova subota.
Upravo mi se dogodilo ono što nisam htjela da mi se dogodi--- priznala sam samoj sebi da mi fali tata. Zašto mi je tako dugo trebalo? Zašto mi uvijek dugo treba da priznam samoj sebi što osjećam prema nekome?
No, došlo je vrijeme da se spremim i krenem prema trgu. Ira ne voli kada me mora čekati. Ne bi voljela da zbog mene bude živčana. Idem sad pa se javim navečer sa zanimljivostima koje su mi se dogodile sa Irom dok smo markirale.
- 12:31 -