petak, 17.03.2006.
markiranje (prvi dio)
Danas sam odlučila ne otići u školu. Frendica Ira je došla na genijalnu ideju da danas "preskočimo" školu i meni se to jako svidjelo. Dogovorile smo se da ćemo se naći u 13.45 na trgu pa se budemo dogovorile kuda ćemo otići da skratimo vrijeme. Nije me strah da ću požaliti zbog ne odlaska u školu jer s Irom nikada nije dosadno. Ona mi je naj frendica i super se slažemo. Nikada, baš nikada mi nije dosadno s njom. Mislila sam otići samo na hrvatski da vidim kolko sam dobila iz testa, ali onda sam saznala da nemamo hrvatski pa zašto onda da uopće idem u školu. Bolje da sam negdje na kavi sa Irom nego da me danas još dignu geografiju i biologiju. Još mi samo fali da dobijem oskara iz geo i bio.
Anyway, upravo me nazvao stari i rekao mi je da ima upalu pluća. Super... A baš sam se veselila subotnjem izlasku u kino s njim. A ništa... Bude bilo drugih subota, ali baš sam htjela da to bude ova subota.
Upravo mi se dogodilo ono što nisam htjela da mi se dogodi--- priznala sam samoj sebi da mi fali tata. Zašto mi je tako dugo trebalo? Zašto mi uvijek dugo treba da priznam samoj sebi što osjećam prema nekome?
No, došlo je vrijeme da se spremim i krenem prema trgu. Ira ne voli kada me mora čekati. Ne bi voljela da zbog mene bude živčana. Idem sad pa se javim navečer sa zanimljivostima koje su mi se dogodile sa Irom dok smo markirale.
- 12:31 -