nedjelja, 19.03.2006.
dan prije sutra
I tako... Polako završava još jedan dosadan vikend i u mislima prelazim preko svega onoga što sam trebala učiniti, ali nisam. Npr. trebala sam ponoviti latinski i barem taknuti knjigu iz geografije (ako ništa drugo), a meni se tako ništa nije dalo. Potpuno sam izgubila volju za sve. Pogotovo za školu. A to je normalno. Nije li?
Danas sam se probudila negdje oko 13.35, ali sam imala feeling kao da je 7.35. Bila sam totalno umorna. Ne, bila sam totalno iscrpljena. Ali zbog čega? Zbog neprestanog gubljenja vremena ili...?
Jedino što sam radila sa barem malo volje je bilo izležavanje i slušanje muzike, ali i to me ubrzo počelo zamarati. Jedva sam uspjela počistiti sobu od nepotrebnih papira i prastarih časopisa. To je nešto nevjerojatno kolike gluposti ljudi čuvaju. Naravno, pola tih papira i časopisa nisam bacila jer sam išla na foru "nikada ne znaš kada će ti možda zatrebati" pa mi se to sad čini djetinjasto. Sve sam ponovno bacila na mjesto gdje sam ih i našla. Možda je sad ljepša hrpica nego prije, ali bilo bi puno ljepše da sam je se jednostavno rješila.
Lagano me uhvatila depra kada sam prešla princa (prince of persia: the two thrones) jer je to bio zadnji dio, a jedino me princ, u zadnjih par mjeseci, zabavljao i kolko-tolko veselio. A sada je i tome došao kraj...
Trenutno raspoloženje mi je na nuli. Jednoj velikoj nuli. A možda je čak i ispod nule. Tko će znat? Cijelo vrijeme mi je u glavi ona pjesma "goodbye my lover". Prati me svugdje gdje idem. A isto tako me prati i lik osobe na koju me asocira pjesma. Nikako da to prestane. Baš sam jadna...
A ništa... Idem ubiti tugu u čokoladi i pokušati zaboraviti današnji dan. Sutra će biti puno bolji dan. Jer ipak, sutra je novi dan...
- 20:11 -