One More Teenage Blog

petak, 14.12.2012.

Miris knjige

Rijetko koja osoba koju poznajem voli knjige koliko i ja.
Kad odlučim početi čitati neku knjigu, ne počnem odmah bjesomučno otvarati knjigu i vrtiti stranice. Prvo malo zastanem. Omirišem knjigu. Obožavam miris knjiga, naprosto ga obožavam. To je onaj posebni, starinski miris kojeg imaju SAMO knjige i ništa drugo. Malo provrtim knjigu u rukama. Pogledam naslovnicu, pročitam sadržaj s korica. Pročitam predgovor, ako ga ima. Tek onda osjećam da sam spremna početi čitati.
Volim knjige još otkad sam pročitala svoje prve riječi. I ne pamtim kada je to bilo.
Moja prva pročitana knjiga bila je Vlak u snijegu Mate Lovraka. Tu sam knjigu kasnije pročitala barem petnaest puta. Inače, sve do prije nekoliko godina imala sam naviku čitati iste knjige po deset puta. Kad bi mi nestalo novih knjiga, jednostavno bih otvorila staru. I nijednom mi nije bilo dosadno. Uvijek bih bila napeta do samog kraja, iako sam već znala točno što će se dogoditi i kako.
U zadnje vrijeme čitam krimiće. I one misteriozne knjige pune tajni, starih obiteljskih priča i mračne atmosfere. Volim kad me knjiga prestraši. Što ne znači da volim recimo R.L Stinea. Volim kad me knjiga zastraši samom svojom energijom i atmosferom. Osobito cijenim lijepo pisane knjige. Ono kad pisac ima dobar stil pisanja i osjećaj za stvaranje atmosfere. Također volim zanimljive likove. Ono što me najviše odbija od nekih knjiga jesu stereotipni likovi cmizdravih tinejdžerica koje nemaju ni ''o'' od osobnosti i stava, a kamoli duhovitosti ili bilo koje druge pozitivne karakteristike osim ljepote.
Vjerovali ili ne, moja majka ne podržava to što ja toliko čitam. Kaže da previše vremena provodim u nekom drugom svijetu. Ja joj na to uvijek odgovorim da bi trebala biti sretna što čitam jer čitanjem dobivam mnogo informacija, obogaćujem rječnik i sl. I obećam da ću ipak smanjiti. To obećanje nikad nisam održala. Nemoguće je odvojiti me od knjiga. To je jednostavno nešto što previše volim, nešto što me opušta, veseli i čini sretnom. I da, čitanjem se zaista dobiva mnogo informacija i obogaćuje se rječnik. U usporedbi s mojim vršnjakinjama koje ne čitaju, znam mnogo više riječi, mnogo bolje sastavljam rečenice i u stvari imam mnogo više znanja od njih.
Morala sam barem jedan post na svom blogu posvetiti čitanju. Jednostavno, knjige su to zaslužile, s obzorim na to koliko mi znače. Ima li ovdje još strastvenih čitalaca kao što sam ja?
Čitamo se uskoro,
Bye :*

Oznake: knjige, o meni

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.