Kada u zimsko doba nemate kamo zbog kratkog dana ili mogućeg lošeg vremena, ili ste dekintirani nakon blagdana, slobodno skoknete do obližnjeg Samoborskog gorja.
Još ako vas vrijeme posluži kao mene u nedjelju, 16.01. o.g. to može zaista biti jedan od izleta koji se pamti.


Staza od Lovačke kuće na Poljanicama do vrha Plešivice prekrivena je kukurijecima.


Piramida na vrhu obasjana suncem.

Varijantom preko Zuba i Popovog dola stižemo u Novo selo Okićko. Ispred crkve susrećemo nekoliko gospođa obučenih u nošnje. Bile su pri "meši", imale su koncert, a pripadaju KUD-u Okićka trešnja. Vrlo zanimljivo, ali "nema se vremena" pitati gospođe: zašto Okićka trešnja? Treba hitati dalje, kratak je dan. Obećavam si da ne smijem zaboraviti malo istražiti ime: tako obično, a ipak neobično!


Okićka trešnja

I saznah poslije. Trešnja okićka je autohtona vrsta voća samoborskog kraja, točnije Okića i njegove okolice. Važna je i poznata po tome što je nakon Drugoga svjetskog rata, kada su u tome području stradali vinogradi, pa je trešnja prehranila stanovništvo. I danas na zagrebačkim tržnicama čujemo stare gospođe gdje traže isključivo okićku trešnju, poludivlju vrstu sitnoga tamnoga ploda i prepoznatljiva okusa.
I nisam samo to našla. Nego saznah o tragediji Popovog dola 1911. godine kada su velike kiše prouzročile odrone i žitelje otjerale sa vlastitih ognjišta, nakon čega je nastalo Novo selo Okićko, saznah o najpoznatijem hrvatskom hajduku 19.stoljeća, Joci Udmaniću koji je bio strah i trepet bogatih trgovaca i gostioničara i miljenik puka koji je vjerovao da je on, kao i svi pravi hajduci, otimao od bogatih i silnih i davao siromašnima. O podvizima Joce Udmanića pričale su se priče, pjevale pjesme, pisali romani, kazališni komadi pa čak i glazbena djela. A time se promovirao ovaj prelijepi okićki kraj.


Pogled ispred crkve BD Marije Okićke na selo.



Nevjerovatno za ovo doba godine - maslačak. Bojim se da će jadan još požaliti što nije čekao ožujak.


Pogled kroz prozor planinarskog doma ispod Okića bio je dovoljan za ovaj put. Nikakve želje nije bilo da se popnemo na gradinu. Uživali smo prefinoj domaćoj kuhinji i čaši portugisca uz zvuke gitare prijatelja planinara.


U povratku još pogled na "beli Zagreb grad" prije uspona na Plešivicu. Obećanje da ću ponovno doći na Okić, možda na "kljukovsku nedelju", ali neću "plaziti" Dragojlinom stazom. Ne,ne..




Opet pogled na Vranov dol, Plešivicu, Jasku i pa-pa do slijedećg puta.

Pogled sa srednjovjekovne gradine Fortice na Omiš.



Jedan od vidika sa vrha Sv. Nikola na Hvaru.



Sa Sv. Ilije iznad Gradaca na Baćinska jezera.



Negdje sa Biokovske ceste na Makarsku.


Sa Omiške Dinare na Omiš.



Sa Vratarskog kuka Velebitom, pa dokle pogled seže.

Poštovani planinarski prijatelji,
Moje ime je Mira Valio. Vodič sam društvenih izleta u PD Dubovac od 2005. godine, ispit sam položila 24.04.2005. godine, značka broj 404.
I neke od Vas vodila sam na Vaše prve planinarske izlete, a neki od Vas su vodili mene, tako da se svi dobro poznajemo.




Namjera mi je organizirati izlete i voditi na terenu djecu do 7 godina starosti.



Zašto?
U članstvu našeg Društva imamo puno djece te životne dobi, puno mladih roditelja, baka i djedova koji sigurno žele da njihova djeca učestvuju na planinarskim izletima.
Baš dob te djece najčešća je prepreka sudjelovanju na društvenim izletima.

Tko?
Djeca do 7 godina starosti:
• djeca do 2 godine, isključivo u pratnji roditelja
• djeca od 3 – 7 godine u pratnji roditelja, baka, djedova, tj. osobe koju dijete dobro poznaje i u čijoj se blizini osjeća sigurno, kojoj vjeruje

Grupi se mogu pridružiti i djeca starije životne dobi, ali isključivo u pratnji starije odgovorne osobe.

Izlet se organizira samo za članove PD Dubovac Karlovac (za sada). Svi učesnici ne moraju biti i članovi Društva. Dovoljno je da netko iz obitelji bude član: otac, majka, baka, djed, brat, sestra.

Kamo?
Izlete ćemo organizirati u bližu i dalju okolicu Karlovca. Npr. do planinarskog doma na Kalvariji, do vrha i doma na Vinici, na Petrovu goru, Plješivicu, Japetić, Žumberačko (planinarski dom Vodice) i Samoborsko gorje, Klek.


Kada?
Izlete možemo organizirati nekoliko puta godišnje, ovisno o Vašem interesu. Izleti mogu biti organizirani tematski: npr. kestenijada na Kalvarija, branje jagoda na Japetiću, sanjkanje na Vinici i sl.
Ili prema godišnjim dobima. U hladnije vrijeme izlet u bližu okolicu, a ljeti možemo ići malo dalje od grada i na višu nadmorsku visinu, npr. Klek. Kombinacija ima puno i sve se to lako i brzo dogovorimo, ukoliko naravno postoji interes.
Izlete bih organizirala nedjeljom jer smatram da je tada većina roditelja slobodna i mogu nekoliko sati odvojiti za učestvovanje na izletu.
U slučaju lošeg vremena izlet se odgađa.
Kako?
Na izlete bi pohodili osobnim automobilima. Ukoliko se pokaže interes, a uzrast djeteta to dozvoljava, izlet se može organizirati i autobusom.
Izlet može trajati najviše 3 – 4 sata, uključujući i vrijeme za odmor. Način hodanja ne bi bio isključivo planinarski (ujednačenim tempom, brže od šetnje) jer se radi o djeci. Ako mislite da je vaše dijete premalo za izlet, nemojte odustati, jer ture će biti kratke i dijete možete nositi.
Oprema-za roditelje uobičajena planinarska koju Vi već svi imate, a za Vaše dijete najbolje ćete ocijeniti Vi sami.
Ukoliko netko od roditelja nije još bio na planinarskom izletu i nema opremu, to ga ne treba spriječiti da dođe sa svojim dijetetom. Teren, vremenski uvjeti i trajanje izleta su prilagođeni dijeci, tako da je za početak dovoljna obična sportska obuća (imati na umu da smo u šumi – blato!) i odjeća (nositi kabanice – ne kišobrane).
Hrana – sendvič, sok, voda, a za djecu prema Vašoj vlastitoj procijeni
Djetetu bi svakako bilo poželjno ponijeti omiljenu igračku.

Cilj:
Osim dobrog druženja, da u našoj djeci već od malih nogu potičemo ljubav prema ljepotama prirode, prema čovjeku i prema svojoj domovini, a što je uostalom i zadatak svakog pravog planinara.
Da stvaramo PD Dubovcu buduće alpiniste, speleologe, vodiče koji će njegovati i razvijati planinarske vještine.


Što imam ja od toga(sigurno se pitate)?
Radost, sreću i zadovoljstvo da sam bar dijelić svoje ljubavi prema planinama i planinarstvu uspjela prenijeti Vašoj djeci.
Ukoliko imate bilo kakvih nedoumica, nejasnoća, potrebe za razmjenom mišljenja, ideja, slobodno me kontaktirajte e-mailom ili na mob. 091/4550-241.

Izletu mogu sudjelovati i djeca starije životne dobi, ostali članovi Društva i svi ljudi dobre volje.
1. organizirani dječji izlet u planine ćemo održati 13. veljače, 2011. godine, a na planinarski dom Kalvarija.



Dragi roditelji i planinarski prijatelji, očekujem i nadam se da ćete se svakako odazvati ovoj mojoj inicijativi, jer ne zaboravite:

DJECA SU NAŠE NAJVEĆE BOGATSTVO!

S poštovanjem,

Vodič društvenih izleta:
Mira Valio