::LUCY FAIR::

subota, 04.06.2005.

LJUDI DOBRE VOLJE

Kao što znamo, pušenje je nezdravo i riskantno, izaziva bolesti i opasne napade nepušača. I zaista ne mogu shvatiti zašto ljudi, usprkos svemu tome, guraju u usta nekakav kužni, smrdljivi smotak, lošeg okusa? Ja ne bih nikad, pušim samo Ronhill Menthol, kojem je okus fantastičan. I miriši po mentolu. Svima, osim bivšim pušačima.
Kad bi cigarete imale miris Chanela, ovi bi ubrzo ustvrdili da parfem vrijedan 100 eura zapravo smrdi. Možda i nisu daleko od istine - pripadnicima primitivnih plemena, na primjer, sva naša kozmetička sredstva strahovito zaudaraju - od sapuna i dezodoransa do parfema.
Neiskvareno prirodno biće naviklo na prirodne mirise - jedan Kunta Kinte ili direktor svinjogojske farme - pada u nesvjest od prodorne arome kemijskih proizvoda koje mi, civilizirani, trpamo na sebe. Ne obazirući se na mogućnost da mnogi sadrže i štetne supstance, koje izazivaju kožne bolesti, kao što kažu neki eksperti.
A i ti eksperti! Danas kažu jedno, sutra drugo. Prije 30 godina pušenje je bilo ok, a prije 300 bilo je savršeno normalno, zdravo i poželjno širiti oko sebe prodoran miris parfema 'Don't-wash-just-go'.
Kad smo već kod toga, čula sam da u kineskim zahodima nema papira za brisanje, ni vode za pranje i da je potpuno nejasno kako oni...znate već što hoću reći, ne?
"Da, znam", reče moja frendica Marki, "radi se o različitim kulturama. Ljudi bi morali naučiti da toleriraju i uvažavaju različitosti. Između istoka i zapada, sjevera i juga. A naročito između hetero i homoseksualaca", započne svoju omiljenu temu gejlezbo, granično transrodna osoba Marki.
"Da, naravno! I između pušača i nepušača", ne mogu a da ne dodam.
"Hm da, ono što se nama čini odurno pa čak i štetno, nekome je možda normalno, lijepo i ugodno", nastavi bivša pušačica Marki, prečuvši moju upadicu.
"Kao pušenje, na primjer..."
"Daj ne vuci me za jezik, budi sretna što te trpim i šuti!", razgoropadi se ona.
Da zaista, iako je zadrta protivnica pušenja, znade provesti sate ispred mojeg TV-a, osobito kad je njezin u kvaru. I dok gricka moje grickalice, izležava se na mojem kauči, služi se mojim kompjutorom i čita moje knjige, ne pada joj na pamet da me mlatne za uho kad posegnem za cigaretom. Čak niti ne drekne da ugasim taj smrad! Eto, što je benevolencija!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka