::LUCY FAIR::

subota, 25.06.2005.

MARKINI UNIVERZITETI

Svašta se može reći o mojoj frendici Marki, ali jedno je nesumnjivo - njezin naglašeni intelektualizam. Svako malo upiše neki faks, a ponekad cak i iziđe na pokoji ispit.
Inače, ne pati ona od treme, ni od manjka samopouzdanja, samo je nervira što se na ispitima postavljaju pitanja. Jer, ruku na srce, nije lako postaviti pravo pitanje. A ispitivači su samo ljudi. Nesavršena bića, puna mana. S druge strane, Marki je žena superiornog duha i veoma nadarena. Za uočavanje tuđih mana.
I unaprijed se grozi tog starog, ispijenog sipljivca kojem izlazi na ispit. Štoviše, smatra da bi trebalo platiti naknadu za pretrpljene duševne boli svakome tko je prisiljen gledati njegovu kiselu, zgužvanu facu bivšeg marksista. Na kojoj se osim dijagnoze 'kronični gastritis' čita kako je nekad, pod vodstvom partije, sve bilo bolje, a danas ništa ne valja, pa ni studenti. I da se bar samo zaustavi na gadljivim grimasama, nego svakome udijeli i poneku otrovnu primjedbu.
Marki će zacjelo dobiti opasku na račun već zrele dobi. I spolne netransparentnosti kojom se, kao gejlezbo transrodna osoba, nadasve odlikuje. Fino! A zatim će smjesta odjuriti dekanu, rektoru, portiru, pučkom pravobranitelju i svakome tko želi slušati. Tužbu za neprikladno komentiranje vanjštine, odnosno prekršaj koji se u civiliziranom svijetu, gdje ne vrijedi sud partije, naziva 'sexual harassment'.
I zaista, čim je ugledao ženu u Martensicama i kožnim hlačama, stari je složio facu 'upravo sam zagrizao posmrtne ostatke tvora koji je preminuo od crijevnih konvulzija'. A kad je zamijetio izbrijanu glavu i zapah after-shavea, radilo se o 'crijevnim konvulzijama uzrokovanim epilepsijom uslijed ucrvanja mozga'.
Što li će samo izvaliti naglas?
"Recite mi nešto o Francuskoj revoluciji!"
"Što biste da vam kažem? Široka tema", izazivački će Marki, zavalivši se u stolac poput Johna Waynea u saloonu.
"Da, široka je. Ali, vi skratite. Na rečenicu-dvije."
"Ha! Revolucija k'o revolucija! Sjaši Kurta da uzjaši Murta!"
"Tako je! Dajte sad o misliocima revolucije. Oni su..."
"Se trudili da to što uzjaši Murta prikažu kao dobru i pravednu stvar."
"Jasno, što bi drugo? Saint-Just, tko je on bio?"
"Revolucionar, francuski."
"Točno. Hm...Oprostite, imate li možda Gastal?"
"Ne."
"Bilo što protiv želučane kiseline?"
"Nemam, ali ima preko - u apoteci."
"Da, samo što zatvaraju za deset minuta. Hajdemo, dakle, požuriti. Kakve je pozitivne pomake predvidio spomenuti Saint-Just u Fragments des Institutions? Na socijalnom planu? U smislu da građani ne budu nezaštićeni i bespomoćni?"
"Socijalnu zaštitu! I pomoć!"
"Bravo! Kolegice? Jer, vi ste bar po imenu, ipak kolegica. Dakle, veoma sam zadovoljan! Vrlo dobar! Doviđenja! Žurim!"

"Zamisli! Dao mi je četvorku, a točno sam odgovorila na sva pitanja!", požali mi se sutradan Marki, "i komentirao je moju transrodnost. Koji homofob!"
"Pokreni tužbu! Imat će grdnih problema. A ocjena se poništava i dekan ti upisuje..."
"Peticu?"
"Ne, nego rješenje za ponovni ispit, pred komisijom."
"A tako! Da. Samo, s druge strane, kad pomislim kak je jadan i bolestan...Sažalim se i nemam srca da ga tužim."

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka