::LUCY FAIR::

četvrtak, 26.05.2005.

VLATI TRAVE

"Kak ste mi krasno narasle, lepe moje", obraća se susjeda Klopotec u dvorištu svojim najbližima. Bujnim vlatima engleske travice, koja raste tamo i ne može pobjeći od stare gnjavatorice.
A ne mogu ni ja, jer već me ugledala i namješta slušni aparat.
"Suseda, ste gledali na teveju kaj su oni teroristi spelali?"
"Ne znam, ne pratim politiku", izvlačim se i povlačim prema vratima.
"Su razbili jedanajst tramvaja, aha!"
"Mislite na maturante?"
"Je, oni! To bi trebalo najstrožije zabraniti!"
"Maturu ili norijadu?"
"Sve treba zabraniti! Tak da nemreju na cestu. A pogotovo na pijani. Zamislite, kak im samo dojde f glavu da se napiju?"
Stvarno, odakle mladima nadasve čudna i neviđena zamisao? Da konzumiraju neobične kemijske spojeve, koji dokazano štete zdravlju? Te ih stoga nitko normalan ne prozvodi, niti prodaje ili nudi drugima, a napuniti vlastiti želudac takvim smećem - bili bi kadri tek egzemplarni blesani, sa IQ-om na visini sobne temperature.
Jednostavno, u našem se visokociviliziranom društvu upotreba alkohola doživljava kao smiješno, jadno, luzersko ponašanje i znak nezrelosti. Pa eventualno i priliči samo adolescentima koji još nisu položili ispit zrelosti. A odraslima i pametnima - nikako!
"Ja nigdar nis pila alkohol", nastavlja Klopotecka, "nejde mi s tabljetama za živce."
Možda bi i maturantima trebalo podijeliti tabletice za dobro raspoloženje? Da ne kradu recepte roditeljima.
"Kak da se nemre slaviti bez alkohola", opet će stara tabletomanka, "pak ni vi ne pijete, suseda? Ni za svoju norijadu niste, kaj ne?"
Točno. Moja je generacija dobila od gradskih vlasti zabranu okupljanja u centru, pa smo se odlučili provesti izvan grada, u idiličnoj prirodi, daleko od urbanih poroka.
Pjevali smo i drndali gitare, brali cvijeće, valjali se u travi, pušili travu. I bilo je super.
Eto, ipak je Klopotecka u pravu - može se lijepo proslaviti bez pijančevanja, vandalizma i nasilja. Samo, treba pripaziti da ne naiđe policija.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka