::LUCY FAIR::

nedjelja, 22.05.2005.

ISPOVIJEST VARALICE MARKI

Kao i svake godine u ovo doba, moja se frendica Marki zaputila na tradicionalni proljetni lezbo party. Kako redovito sudjeluje u takvim događajima, bilo bi za očekivati da je glavna tamo, ali ona se, zapravo, u ženskom društvu drži veoma povučeno. Vuče se po kutevima, tražeći žrtvu, koja bi se dala odvući u dark-room. Prostoriju, u kojoj se ništa ne vidi i slabo čuje, pa se sva komunikacija odvija putem preostalih osjetila.
A osobito je važno šesto čulo, jer treba pogoditi koja je od prisutnih zelenih mladica zrela za berbu.
Dakako, u obzir dolaze samo one koje su u toku večeri obilno zalijevane, alkoholnim napicima. Ali, kako su lez-biljke sorta koja zahtijeva enormnu vlagu, a Marki nikad nije toliko pri lovi da osigura kontinuirano zalijevanje, nije čudo što u njezinom seksualnom životu vlada suša.
No, ove joj se godine napokon smiješi sreća!
Ima dogovor sa Malom Ćići, koja je, po vlastitom priznanju, grdno zagorjela. Samo, kako je sastrugati sa šanka, uz koji se prilijepila i prenijeti u dark-room?
Marki se odluči na emocionalni pristup: "Dozvoli mi da budem Sunce tvog života!¨"
"Može", reče Mala Ćići, "ako to podrazumijeva da se držiš na udaljenosti od 150 milijuna kilometara."
Očito, cura se baš nije ćutila ushićena Markinom pojavom, bit će da je očekivala nešto ljepše i mlađe. Ipak, i zrelost ima svoje prednosti. Koje Marki odluči demonstrirati, pa naruči najskuplji koktel i predstavi se kao poslovna žena, vlasnica prosperitetne tvrtke.
Odjednom zainteresirana, djevojka priupita za ime firme.
"Mendax!", ispali nadahnuto Marki.
"U, super ime!", zadivljeno će Mala Ćići, pokazujući da joj latinski izvrsno ide. Kroz jedno uho unutra, a kroz drugo van. Jer, 'mendax' znači: lažan, izmišljen, varljiv. U istom tonu Marki nastavi pripovijest o svojem poslovanju - da se bavi lovom na mlade talente.
Sva ozarena, Mala Ćići prisno se približi i otvori dušu: da često pjeva u osami, najradije u parku iza Centra za gluhe, a nedavno se okušala i u pisanju, na vratima školskog WC-a.
Marki je uze za ozbiljno, objema rukama, dok im je šankerica brzometno tocila pića, uz srdačne uzvike 'kuća časti'!
Uskoro se diljem cijelog šanka pročulo za Markinu novopečenu karijeru, pa se odjednom našla obasuta neočekivanim ljubaznostima - jedna od nazočnih ponudi joj ključeve vikendice za ljetovanje, druga besplatne taxi usluge, a treća - pozivnice za degustaciju jestivog donjeg rublja, u butiku Njami.
Dakako, Marki je pristojno prihvatila ponude i uzvratila naklonost. Svima je dala adresu svoje tvrtke i ime direktorice za kontakte.
"Naravno, jedina osoba za koju sam sigurna da je kadra zadovoljiti visoke zahtjeve rukovodeće funkcije - si ti, pa sam im dala tvoje ime. I adresu", iskreno mi sutradan priznade Marki.
Prešutjela sam svoje oduševljenje Markinim komplimentima. Ionako se ne bi moglo riječima iskazati, nego eventualno bejzbol palicom, koja mi tog trena nije bila pri ruci.
Stoga je samo zapitah:
"I? Jel' mala Ćići ušla u dark-room i okončala tvoj sušni period?"
"Oh, da", odgovori Marki, "bilo je veoma mokro. Čim smo ušle, egzotični kokteli pomiješani u njezinom želučiću navalili su da bi van. Izvela sam je van, gdje smo nastavile bljuvati zajedno, u kantu koju nam je uslužno podmetnula konobarica. A vozačica taxija nas je besplatno prebacila doma. Malu Ćići, mene i kantu, koja tijekom cijele vožnje bijaše u opticaju. Evo, ova!"
Izvuče Marki iza leđa veliku, ružičastu plastičnu kantu. Za smeće.
"Fuj! Kaj je vučeš okolo? Baci to!", rekoh s gađenjem.
"Šteta je baciti, trebat će ti! Bum je metnula ispod tvog minijaturnog poštanskog sandučića i napisala flomićem 'za poštu'. Uskoro će ti poštar često navraćati."
Dakle, drage svestrano nadarene blogerice, ukoliko ste neku večer bile u gejlezbo-discu i upoznale susretljivu vlasnicu agencije za mlade talente, sad znate gdje će završiti vaši promotivni materijali!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka