::LUCY FAIR::

nedjelja, 15.05.2005.

NE MOŽE SE NA SVE MISLITI

Otkako je opet nezaposlena, moja frendica Marki napokon ima vremena za razmišljanje. O uštedi vremena. Zadnji puta kad je bila zaposlena, primijetila je da ljudi gube mnogo vremena i energije uzalud. S krajnje neizvjesnim rezultatima.
"Kako gubljenje vremena usmjeriti u svrhovitom pravcu?", zapitala se Marki. I našla rješenje.
"Znam, osnovat ću agenciju!", objavila je nedavno.
"Za dangubljenje?"
"Za dangube i nesposobnjakoviće, koji se ne znaju snaći u životu..."
"Psihološko savjetovalište ili pružanje konkretnih usluga?"
"Ovo drugo, naravno. Tko bi plaćao diplomirane psihologe?", s visoka će Marki, tonom koji pokazuje da je očito na sve mislila.
"Sve sam osmislila. Počevši od imena: Ured za medijacijske intervencije, skraćeno - UZMI. Dobro zvuči, ha?"
"Izvrsno! Medijacijske intervencije ili u prijevodu - posrednička posredovanja, zar ne?"
"Tako je", potvrdi Marki, "okupim nekoliko okretnih osoba, koje će za razumnu naknadu pomagati nesposobnim sugrađanima, prilikom rješavanja životnih problema. U svim oblastima: zdravstvu, pravosuđu, školstvu, izgradnji, zapošljavanju, napredovanju u karijeri, mirovinskom i ostalima."
"Moram priznati", rekoh zbunjeno, "da se čini veoma komplicirano. Kako je moguće pokriti sva navedena područja?"
"Veoma lako. Sve institucije funkcioniraju na principu hijerarhije. Treba se obratiti samo onim dužnosnicima, koji imaju najveće ovlasti. Agenti Ureda pregovarali bi s njima u korist naših klijenata. Na odgovarajućoj komunikacijskoj razini - služeći se biranim riječima, uz dužno poštovanje, te izraze zahvalnosti i pažnje, priložene u bijeloj kuverti."
"Dakle, Marki! Ti želiš otvoriti agenciju za posredovanje u podmićivanju?!?"
"Hm...da, prostački rečeno. U stvari, činjenica je da mnogi ljudi imaju nemalih teškoća u tom segmentu međuljudskih odnosa. Neugodno im je, pa ne znaju što bi rekli, kome bi dali svoje kuvertirane znakove pažnje, kako, kada i koliko? I povrh svega, pribojavaju se - što ako dotična osoba odbije?"
"Da, stvarno! Premda zvuči krajnje nerealno, što ako netko ipak odbije i optuži agenta za pokušaj podmićivanja?", uskliknuh, uvjerena da sam našla rupu u Markinom planu.
"Zaista me potcjenjuješ", prijekorno će Marki, "rekoh ti već da sam na sve mislila. Ukoliko dužnosnik, nekim nevjerojatnim slučajem, ostane konsterniran, agent se stane ispričavati i tvrdi da je došlo do zabune. Da je nehotice pomiješao kuverte.I odmah iz drugog džepa vadi pismo, koje mi sastavljamo u klijentovo ime, gdje se srceparajućim stilom opisuje teška situacija dotičnog i njegove obitelji, te usrdno preklinje dužnosnika da pruži pomoć..."
"Veoma lukavo! I? Jesi li pokrenula službeni postupak za otvaranje agencije?"
"O da", reče Marki, "razradila sam elaborat, ispunila i predala formulare, zahtjeve, molbe i prijavnice...ali, teško da će biti rezultata. Tamo ima toliko činovnika, sa raznoraznim naslovima, da uopće ne mogu procijeniti koji su glavni, niti imam pojma koliko primaju. Moj predmet mogao bi se riješiti samo uz usluge agencije UZMI. Koja još ne postoji, jer je tek u procesu osnivanja. Eto, tu je kvaka. Na koju nisam mislila..."

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka