::LUCY FAIR::

četvrtak, 03.02.2005.

TEATAR OKRUTNOSTI

"Svatko je odgovoran za vlastiti život i zdravlje. Bolesnici su ljudi koji se zločinački odnose prema sebi, krivi su i ne zaslužuju milost, kao ni okorjeli kriminalci."
Moram priznati, ima nekog smisla. Čudnog i sumnjivog. Samo, u čemu je catch? Otkad Marki navija za oficijelnu medicinu? I to na mojem kompiću, jer se njezin iznenada razbolio. Vjerojatno svojom krivicom. Ali, ja mu rado opraštam, jer mi time omogućuje da virkam preko Markinog ramena i čitam daljnji chat sa osobom pod maštovitim nickom Penicilin. Koja se žali kako je maltretiraju njezini glupi pacijenti. Umjesto da zahvali sudbini na milosti. Jer, kako bi tek prošla da su, kojim slučajem, pametni?
I Marki joj uporno daje za pravo. Marki, kojoj su liječnici, ne tako davno, htjeli sprašiti u venu kanister ženskih hormona. A odustali su tek kad je homoseksualnost službeno prekrižena na spisku boleština. I umjesto da bude osvetoljubiva kučka, kao što joj i priliči, ona tjera vodu na njihov mlin.
"Da sam na tvom mjestu, ja bih za početak izbacila iz ordinacije sve pušače i alkose. Mrš na odvikavanje! Zatim, lijene mrcine koje život provode u sjedećem položaju i žderu, kao da su plaćeni za uništavanje štetne hrane. A skupa s njima izbacila bih i živčane luđakinje, koje histeriziraju sa dijetama. Nakon njih, otkantala bih žrtve profesionalnih oboljenja. Što oni hoće? Umjesto da promijene posao, gnjave liječnika. Htio bi imati menadžerska primanja, a kuka zbog stresa? Nek se prekvalificira u smetlara, pa će mu sve biti ravno. I uštedjet će zdravstvu dva-tri bypassa. A tek blesani koji pokupe zaraze! Što ne paze gdje se smucaju, ccc... Iskreno, divim ti se kako izdrzis s takvom stokom!!!"
O, da nas bar službeno proglase za stoku, mislim ja. Onda bismo imali pravo na veterinarsku zaštitu. Što je daleko povoljnije. Jer, još nisam čula da je ijedan veterinar grubo vrijeđao svoju pacijenticu i nazivao je kravom, čak ni gospođu Šarulju kad se neoprezno najede djeteline u poodmakloj trudnoći. I sumnjam da postoji veterinar koji ima srca izdirati se na bolesnu svinju - da nije čudo što ima crijevne parazite, kad svašta trpa u gubicu i živi u svinjcu!
Ne, takve svinjarije rezervirane su samo za ljudske uši!
Stoga stvarno namjeravam pozvati Marki na red! Zna dobro da ne trpim okrutnosti, a volim snimati njezine razgovore. I onda mi ovako nateže živce.
"Marki, kak se osjećaš, kako zdravlje, mozak i ostale drangulije?", priupitah, kad se konačno odlijepila od monitora.
"Super! Kaj pitaš?"
"Vidim da visiš na medicinskom chatu, ne?"
"Ne! Bila sam na svojem chatu, regularnom..."
"Gejlezbo?"
"Aha! Ova Penicilinka je komad i pol. Malo je zamorna, puna je sebe i svoje profesije, treba joj laskat i izvodit predstave, ali vrijedilo je truda. Dala mi je broj mobitela!"
A tako! U tom slučaju, Marki, opraštam ti. U ljubavi i ratu - sve je dozvoljeno!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka