ponedjeljak, 31.01.2005.
ŠTO DA SE RADI?
Jučer sam, za promjenu, svratila na jedan od foruma za poboljsanje kvalitete življenja. Uđem na chat, a tamo neiskusna osoba traži savjet.
ESMERALDA: Bog, ljudi! Sviđa mi se vaš forum. Imam jednu moralnu dilemu, pa bi molila da mi velite šta mislite. Prošli tjedan je šef rekao za reorganizacju poslovanja. Znaći, neki bi mogli odletit s posla. E sad, moje radno mjesto i nije baš skroz potrebno firmi. Te formulare bi mogla, uz svoj posao, ispunjavat i bilo koja kolegica s višom spremom. Osim toga, malo sam zeznula stvar kad sam odbila učit besplatni knjigovodstveni tečaj, jer mi se nije dalo ič. I tako, šef me zbiljam čudno gleda ovih dana.
Ali, danas sam se slućajno zatekla u firmi poslje savršetka radnog vremena. Zato jer sam kasnila ujutro nekih pol sata, pa sam čvarke, koje sam ponjela za gablec, na brzaka puknula u prvi prazni registrator. A kasnije je jedan kolega slavio rođenje klinca, pa je sve počastio s janjetinom, tak da sam se na čvarke prisjetila tek poslje, kad sam več bila na parkiralištu. A pošto bi mi dobro došli za većeru, vratim se ja gore po njih. I primjetim da kod pripravnice iz ekonomata gori svijetlo, pa se prišuljam da vidim koji je vrag. A unutra moj šef sa tom mladom kolegicom i oni vode ljubavne razgovore. Odma mi je bilo jasno da to ne bude ostalo samo na priči. Zato sam tiho pritrćala u svoj ured i brzo ukljućila comp, te sam ga namjestila za snimanje. Onda sam uzela u ruku digitalnu kamericu. Sa njom se inajće zabavljamo na poslu, da si skratimo tako vrjeme. Ljepo sam je ponjela u susjednu kancelariju, koja je od šefa i kamuflirala u lišče od fikusa u čošku. I baš sam namjestila pod poželjnim kutom, tak da snima šefovu sofu presvućenu sa kožom. Sva sreča šta je žica fina, tanka pa su se vrata između naše dvje kancelarije dala dobro zatvoriti. U taj moment su se začuli koraci na hodniku, pa sam se ćućnula ispod mojega radnog stola, da me nebi primjetili kroz staklenu pregradu s hodnika. Možda i nisam trebala, jer nisu ionak zamjećivali ništa, nego su se hitno bacili na sofu i 'na posao'. Ja sam prethodno dobro isoštrila kameru i sve se super snimilo, tako da bi šefova žena sa lakočom mogla vidjet i u detalje. I makar joj je nastradala dijoptrija, kad je nedavno imala infarkt. Onda, pošto je saznala da če njihova kčerka ostat paralizirana poslje saobračajke.
Nadam se da neče valjda bit potrebe da njoj pošaljem taj film, jer da če me šef ipak htjet zadržat na poslu, kad mu ja objasnim stvari. A ako nece, onda joj logicno saljem.
Ali, u svemu tome kopka me jedno pitanje, može se reč moralno. Jer, kad sam se ćućnula da bi se sakrila ispod svojeg stola, puknule su mi skroz hlače otraga na guzici. Te hlače nisu moje, nego sam njih posudila od cimerice. I sad ne znam i pitam se. Da li bi ih odnjela šnajderici i platila da zakrpa ili da njih samo vratim ovak kakve jesu? Jer, moja cimerica se več par mjeseci vozi sa menom na posao, pošto je njezina firma u istom kvartu gdje i ova moja. A još ni jedan put se nije ponudila da bi mi ona platila benzin. Pa sad stvarno ne znam...
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 20:40 - Komentari (14) - Isprintaj - #
ovo sam već prokomentirala pa se ne bi štela ponavljat. samo ću opet reć': svaka čast i hvala ti što me uvijek tako slatko uspiješ nasmijati. pozdrav:-) (freethinker 24.01.2005. 21:21)
da svaki put nesto dobro ovdje kod tebe, pozdrav (afrika 24.01.2005. 21:47)
e fakat si me nasmijala :) (vjeverica 24.01.2005. 22:25)
napokon:) (Kišobran 24.01.2005. 23:04)
dala si mi razmišljati, nisam se nikad bavila takvim moralnim temama, lol, jako dobro :) (FreeShampooSample 25.01.2005. 08:46)
Jučer ti nisam mogla ostaviti komentar (?!) Hehehh, odličan post ;)) (balkanbonton 25.01.2005. 09:35)
:)) zar stvarno postoje ovako glupe osobe, jaoooo :))) (hajdučica 25.01.2005. 12:44)
AJME... LOL!!!! Zakon si!!! (med i mlijeko 25.01.2005. 13:11)
ovi fehleri su tak dobri i precizni da sam se opet smijala, od pocetka do kraja... :-))) (nymphea 25.01.2005. 14:20)
...jos jednom;mislim da se netko dobro zaj*****...i kakva je to cimerica koja ne daje za benzin ;).... (van bitch 25.01.2005. 16:02)
super su mi ova tvoja "prisluškivanja" :)) (sanjin svijet 25.01.2005. 17:06)
heheh zanimljivo!:) i da sto rece sanja gore, prisluskivanja dobro zvuce. (pepeljara 25.01.2005. 18:33)
:) (ispovjednik 25.01.2005. 21:34)
Mislim da sam ti ovaj post komentirala prije remonta, u svakom slucaju je ODLICAN. Odvaljivala sam od smijeha na precizno rasporedjene greske, ma sve je odlicno! :-) Cekam novi. (kulerica 25.01.2005. 23:51)
- 17:01 - Dodaj komentar
(4) - Print
- #
petak, 14.01.2005.
RAZGOVOR UGODNI
Iz nepoznatih razloga danas sam malo prosurfala omladinskim forumima i posvjedočila nadasve zanimljivom chatu, koji je išao otprilike ovako:
BIBI: Bok, kaj radiš?
KIKI: Bok, soliram. Dragi mi šljaka noćnu, baš mi je dosadno. Idemo van?
BIBI: Ne znam. Ne bi na čagu, imam žulj od špičoke, u kinu - niš zanimljivo, u videotekama
sam sve pogledala.
KIKI: Da zapalimo u kazalište?
BIBI: Aha, na operu! Hihihi, si luda!
KIKI: Znam kaj ćemo. Idemo nekome na kavicu i trač-partiju. Znaš Tončicu s mojeg faksa?
BIBI: Ne, nisi nas upoznala.
KIKI: Kaj je to opičeno stvorenje! Idemo ti mi nekidan skupa po dućanima i upadnemo tam gde se prodaje veš, a Tončica ko fol traži roza tange, ali da imaju odnapred uzorak sa seksualnim pozama...i ono, uzme teku iz ruksaka i počne crtat prodavačici kak bi trebale zgledat te poze...ihihi, krepala sam...A tek na kozmetici - da hoćemo lak za nokte u boji...ohoho...o...ocvale magnolije, jebote! Ma, super je Tončica, buš vidla!
BIBI: Pa može. A koga sve ima tam, ono, živi sa starcima?
KIKI: Starci rade vani, solo je u stanu. Gajba ko gajba je ok, samo nemoj se iznenadit kad vidiš...
BIBI: Kaj?
KIKI: Malo je neuredno. Zapravo, puno. Mislim, Tončica je pravo srce, ono, sve za škvadru, posudi ti bilješke i lovu ak trebaš, ali s higijenom nema puno veze. Ono, prije spavanja skine robu, baci na pod i tak svaki dan hiće na hrpu i uzima s nje.
BIBI: A joj!
KIKI: Smrdljivih čarapa, tenki, cipela ima po svim ćoškovima, a i pod stolom.
BIBI: O jebote, fuj!
KIKI: Na stolu nered, ostaci ručka od prekjučer, a ni suđe baš ne pere kak spada...
BIBI: Brrrr...
KIKI: A čuj, doktori vele da je čistoća pola zdravlja, a zmazanoća druga polovica. Ono, ja uzmem kad me s nečim ponudi. Popijem i kavu iz skorene šalice, pa kaj? Jačam si imunitet...
BIBI: Blago tebi kad tak možeš, mene svaki virus ćopi, tak da ne znam baš...
KIKI: Kaj ne znaš? Daj nemoj dizat paniku bez veze. Kaj bu ti bilo od malo smrada? Smeta samo ispočetka, kad tek uđeš. Posle se nvikneš i nema frke, jedino mi ide na živce kad mi se žohari uspužu uz noge, još nekak da mi dva-tri pretrče prek cipele, al mi je malo zamorno stepat ih dole svaki čas...
BIBI: Čuj, ne bi ja išla tam, da još pokupim nekakvu šugu. Kak god da je ta Tončica dobra frendica, ali fala lepa!
KIKI: Koja te frendica spopala? Tončica je dečko, Toni!
BIBI: A? Frajer?
KIKI: I to da znaš kak zgodan...
BIBI: A ima curu?
KIKI: Nema. Pa sam mislila da bi bilo fora da vas upoznam. Baš šteta kaj nemaš volje...
BIBI: Ko veli da nemam volje? Evo, spremim se za 15 minuta!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 23:35 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
srijeda, 12.01.2005.
NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA ODUSTAJANJA
"Oh, kak su neke žene naporne", uzdahne Marki, gnijezdeći se ispred mojeg TV-a, "imaš još kikirikija?"
"Na!"
U toku je sučeljavanje predsjedničkih kandidata, a ona komentira, glasno mljacka i ispušta uzdahe neodobravanja.
"Kaj stenješ?", obrecnem se. "Jednostavno nemoj glasat za nju i gotovo."
"Ne mislim na nju. Nego na onu moju lezbo rospiju. Kad ih usporedim, ova na TV-u još je mila majka. Čak na mahove djeluje kao toplokrvno biće, skoro da bih joj dala svoj glas..."
"Si normalna? Pobornice konzervativne struje pljuju na feministički pokret, koji im je omogućio da uopće imaju pravo glasa. Dakle, rade u korist svoje štete. Znači, ili su glupe do besvijesti ili su pokvarene k'o pljesnjiva pašteta!"
"Ah, ljevica, liberalizam, feminizam, lijepo zvuči, ali meni dođe da od svega toga odustanem. I rospija je feministkinja, pa ne kuži osnovne stvari. Na primjer - da je pristojno odazvati se kad te neko zove. I da nije u redu kršiti dogovore."
"???"
"Zvala me moja bivša cura, Anđelka. Jasno da sam razgovarala s njom, ne bum joj valjda spustila slušalicu? Dogovorile smo se za kratak susret i kaj sam trebala - ne pojaviti se? Bile smo kod nje doma i malo smo zabrijale, pa kaj? I sad se rospija furi do neba."
"Razgovaraj s njom, Marki. Ispričaj se, pošalji joj cvijeće..."
"Kome? Nadurenoj vještici? Kajgod!"
"Da, baš se bez veze nadurila, umjesto da i ona odmah zabrije sa svojom bivšom, a onda s nekom trećom, pa s četvrtom i da tako širite valove sreće i ljubavi uzduž i poprijeko napaćenog čovječanstva..."
"Hm, tak je i napravila. Sutradan se opet skompala sa svojom bivšom, a sa mnom više neće imat posla. Ko je šiša, uostalom?"
"Ma, kaj te briga za tu furiju? Osim toga, nisi sama, opet imaš Anđelku."
"Nemam. Anđelka hoda sa svojom bivšom."
"Ali, ti si njezina bivša, ne?"
"Nisam jedina. Furala je paralelku, sa mnom i sa rospijom."
"I sad su njih dvije skupa? Marki, poduzmi nešto. Vrati Anđelku. Ili rospiju. Obadvije?"
"Nisu vrijedne truda. Zapravo, baš dobro da su zajedno, zaslužuju jedna drugu."
"Tak je, super da si ih se riješila. Brzo buš ti upoznala neku novu, dovoljno je da izađeš u gejlezbo disco i..."
"Nemam volje."
"Već ti je dosta ljubavnih zavrzlama? Onda se posveti poslu, zarađuj lovu."
"Dala sam otkaz."
"O, Điiizus! Pa zakaj?"
"Šef mi se popel na vrh glave, bilo mi je teško dizat se baš svako jutro i nisam više mogla zdurat onu nepodnošljivu nakupinu strejterica, njihove dosadne tračeve i naklapanja o frajerima, obleki i šminki. Ima žena koje su stvarno, realno i zbiljski naporne, kužiš?"
Da, samo to nije dovoljan razlog da se napusti posao, tako dobar posao! O kakvom mnogi sanjaju i bili bi presretni da ga dobiju. I ja bih, kao i bilo tko drugi, da sam na njezinom mjestu, sad trčala šefu i molila da me primi natrag, čak i pod cijenu pružanja ekstremnih seksualnih usluga. Ali, kako da joj objasnim, kako? Ne znam. Jednostavno ne znam. Odustajem.
"Da, Marki, kužim. Ima napornih žena, ima."
Lucy Fair, vasa dopisnica iz Zone sumraka
- 02:56 - Dodaj komentar
(24) - Print
- #
nedjelja, 09.01.2005.
ZANAT GOSPOĐE FAIR
Priča se da država namjerava uvesti red na područje tzv. alternative. Veoma pohvalno. Jer, nije pošteno da kojekakvi šarlatani varaju građane. Ne, odsad će to obavljati stručne osobe, koje su položile državni ispit iz bacanja graha.
Dakako, zlobne će cjepidlake primijetiti da vještine s rubnog područja znanosti, po samoj prirodi stvari, nisu podložne zanstvenoj procjeni. Inače bi bile dio znanosti.
No, nema sumnje da će se naši mudri državni službenici snaći i uspostaviti valjane kriterije. Predlažem da verifikaciju obave prema karakteru kandidata, a kao presudnu vrlinu uzmu spremnost za nesebično darivanje članova komisije.
U svakom slučaju, činjenica je da ima nešto u toj parapsihologiji. I mediji to potvrđuju.
Eto, nedavno je na TV-u planetarno poznati prorok autoritativno objavio da će ova godina donijeti značajne promjene na mnogim područjima. Aha, što ti je vidovitost! Da su mene pitali i ja bih rekla isto.
"Wow, mama! Striček na televiziji ima dar..."
"On vidi budućnost!"
"Ne, cure! Nego vidi da su mnogi ljudi bedasti, pa ih vuče za nos. Nitko ne može predvidjeti budućnost."
"A zašto ti, onda, gledaš u šalicu Dančikinoj mami?"
"Misliš da je bedasta, pa je vučeš za nos?"
"Aha...Ovaj, ne. Ja ne naplaćujem, nego gatam iz šalice, onako, za zabavu."
"Ali ona kaže da joj uvijek sve pogodiš..."
"Znači da ipak nešto vidiš?"
"Da, vidim figure u šalici i pričam o njima veoma opširno. Što više kažem, veća je šansa da će se nešto obistiniti. I kasnije, ona se sjeti samo točnih predviđanja. Ostalo, što se nije ostvarilo, to zaboravi. Kužite?"
"Ali i teta Klopotec gleda u šalicu..."
"I svašta priča, pa ništa ne ispadne točno. Kako to, mama?"
"Ne znam, cure. Valjda slučajno."
"Ali ona uvijek fula."
"A ti pogađaš. I Robijevoj mami si rekla za ono važno pismo..."
Da, naravno, Robijeva mama radi na sudu i svakog joj dana stižu važna pisma.
"Priznaj, mama!"
"Jelda da vidiš budućnost?"
"Tako je, cure! Mogu predvidjeti skoro sve, osim dobitne kombinacije na lotu. Eto, vaša mama je vidovita! Samo to ne smijete nikome reći, jer bi ljudi navalili i ne bismo imali mira u kući."
Što sam drugo mogla? Objašnjavati da sam, za razliku od priproste susjede Klopotec, polagala ispite iz nekih humanističkih disciplina, koje pružaju širi i dublji uvid u stvari? I u kombinaciji s bujnom maštom daju sposobnost zapanjujuće uvjerljivog muljanja? Što je, kad zrelo razmislim, itekakav dar. Koji bi zacjelo zaintrigirao članove državne komisije za provjeru parapsiholoških kandidata. Osobito kad bih ga potkrijepila spremnošću da diskretno financijski potpomognem rad jedne tako hvalevrijedne komisije...Ne sumnjam da bi mi se rečena investicija vratila već u toku prve godine rada. Tko ne bi posjetio vračaru, koja posjeduje državni certifikat za profesionalno šloganje?
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 20:26 - Dodaj komentar
(29) - Print
- #
četvrtak, 06.01.2005.
GRAĐANKA MARKI I NJEZINO PRAVO
"Kaj 'pssst'? Imam pravo reći svoje mišljenje", vrisne Marki usred prepunog kafića.
"Imaš, ali probaj tiše, probijaš mi uši. Osim toga, ljudima je neugodno", rekoh ja.
"Nek' im je", snizi Marki ton do podnošljivosti, "kad su bedaci indolentni! Pola od njih nije izašlo na izbore. Znaš kaj to znači? Ne samo da im se fućka tko će biti predsjednik, ne. Njima njihovo vlastito pravo glasa ne predstavlja ništa! Da sutra uleti neki kaplar, proglasi se imperatorom, a njih degradira u svoje kmetove, bilo bi im svejedno, eto!"
Markina retorika nije ostala nezapažena. Neki su kimali glavama u znak odobravanja, dok su drugi smrknuto, ispod oka pogledavali u našem smjeru. Dečko i cura za obližnjim stolom šutke su crvenjeli i gledali u pod.
"Nemoj tako, Marki", pokušah izgladiti situaciju, "ljudi su jednostavno bili preumorni, nakon burnog dočeka."
"Ma, preumorni su od nepismenosti", podrugljivo će Marki, "istraživanja pokazuju da većina izbornih apstinenata miče usnicama dok čita. Ne izlaze na izbore, jer se boje da neće shvatiti što piše na listiću - jel' treba zaokružiti, prekrižiti, potcrtati ili nacrtati željenog kandidata na poleđini?"
Tihi cerek ozario je mnoga lica. Dečko za obližnjim stolom nekontrolirano je trzao gornjom usnicom, a cura je spustila glavu i rukom prekrila oči.
"Dakako, nisu svi takvi", s uživanjem nastavi Marki, "izuzmemo li totalne kretene, koji nemaju pojma ni o čemu, preostaju oni nihilistički destruktivni. Njihova je deviza 'što gore - to bolje'. Često se okupljaju u umobolne, anarhoidne sekte i kompletno su nastrani, dao im bog da se zaljube u osobu istog spola i imaju seks s njom svakog dana, do kraja života, perverznjaci!"
"Ali, Marki, kaj to pričaš? Pa ti si gejlezbo!?!"
"Da. I?", hladnokrvno će Marki, uzme piće sa šanka i šepesajući, premjesti se za obližnji stol, koji je ostao slobodan, nakon što su dečko i cura navrat-nanos izjurili iz kafića. Istegnula je ligamente, plešući na dočeku u gejlezbo discu i sad je jedva dočekala da sjedne, pa nastavi u pomirljivijem tonu: "Kaj misliš s tim 'gejlezbo'? Moje je pravo da volim koga hoću."
"Da, jasno! Ali, čekaj malo, kaj nisi poslije dočeka otišla s curom, u njezin stan i tamo provela vikend? Na drugom kraju grada? Znači, ni ti nisi izašla na izbore?!?"
"Nisam, pa kaj? Kaj se dereš na mene? Ako hoću, mogu izaći na izbore, ako neću - ne moram. To je moje građansko pravo!"
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 16:46 - Dodaj komentar
(31) - Print
- #
nedjelja, 02.01.2005.
NAUK O SPISATELJSKOM UMIJEĆU
Sretna vam 2005! Usput, jeste li znali da je netom pristigla godina, po hazarskom horoskopu, nadasve pogodna za laži i prijevare? Ako niste, sad znate. No usprkos tome, nadam se da ste je dočekali srdačno i urnebesno veselo. Moram priznati da sam se i sama prilično dobro provela, u krugu šire obitelji i prijatelja. Samo oni, za razliku od mojih najbližih, nisu navikli da ih nemilice tračaju na netu, pa radije ne bih o dočeku. Nego ću par riječi o tzv. novogodišnjim odlukama. Primjećujem da ove mnogi ljudi, iz godine u godinu, uporno donose, ne dopuštajući da ih pokolebaju raniji neuspjesi. Jer, neuspjeh je samo još jedna stepenica prema uspjehu, kažu mudri ljudi koji su se obogatili na self-help priručnicima.
Zašto se ne bih i ja?
Stoga, odlučila sam unaprijediti svoje spisateljske dosege.
Tražit ću poduku od majstora.
Ferića? Jergovića? Tomića? Ne, nikako! Oni su, bez sumnje, dobri pisci. I nimalo se ne slažem s malicioznim kritičarima, koji tvrde da bez agresivne reklame nitko ne bi čuo za njih, niti došao u iskušenje da ih čita. I da su se veoma pronicljivo nazvali FAK-ovcima, jer je cjelokupno njihovo pisanje za k***c.
Nisko podmetanje, zar ne? Kad to čujem dođe mi da, za inat, upišem tečaj kod Ferića. Ali neću!
Umjesto toga, riješila sam naukovati kod gospođe Lisec. Koja se godinama bavila kreativnim pisanjem, te s vremenom postigla virtuoznost. I premda javnost nije upoznata s njezinim radovima, požnjela je znatne uspjehe na financijskom planu. Zahvaljujući užoj specijalizaciji. Umjesto da piše sve i svašta, ona se mudro koncentirala na samo jedno literarno područje, znalcima poznato kao 'epistolarna književnost'. Dolazi od grčkog 'epistole', što znači - pismo.
Dakle, gđa Lisec svakodnevno se dopisivala, preko neta. Sa dobrostojećom starijom gospodom iz dijaspore. Predstavljala se kao uboga studentica koja, mučena od zle maćehe, jedva spaja kraj s krajem. A veoma cijeni zrele i iskusne muškarce i rado bi se udala za takvog. Dakako, slala je i fotografije. Svoje mlade, prilično atraktivne nećakinje.
Ali, mislim da je presudnu ulogu ipak odigralo njezino literarno umijeće. Jer, nakon izvjesnog perioda intenzivnog dopisivanja, nemali su novčani prilozi sjedali na naznačene žiro-račune.
Eto, to ja zovem spisateljskom uvjerljivošću!
Vrhunskom vještinom, o kojoj govori Aristotel u 'Nauku o pjesničkom umijeću', glava 35: "i Homer je najvećma naučio ostale pjesnike izricati laž kako treba".
U tome je, uglavnom, sva čarolija kreativnog pisanja - u uspješnom obmanjivanju. Koje se, kao što filozof tvrdi, može naučiti od stručnjaka.
Samo, Homer je odavno mrtav, a Ferić poduku debelo naplaćuje. No zato je tu gđa Lisec. Naime, jedan od spomenute zaljubljene gospode, očajan što mu se mlađahna simpatija više ne javlja tako redovito, angažirao je privatnog detektiva. Koji je izvrsno obavio posao, tako revno da će spisateljica Lisec provesti izvjesno vrijeme u ženskom zatvoru. I sumnjam da će tražiti da joj platim tečaj kreativnog pisanja. Naprotiv, bit će sretna što je netko posjećuje i donosi joj domaće kolače. A zauzvrat će mi rado otkriti svoje trikove. Ako bude u mogućnosti, u što sumnjam. Jer, ima jedna znatna poteškoća koje je priječi da razveže jezik. Ona, naime, ne postoji. Izmislila sam je.
Stoga, želim vam puno sreće u 2005, godini varalica i opsjenara! Po hazarskom horoskopu. Koji također ne postoji.
Živjeli!
Lucy Fair, vasa dopisnica iz Zone sumraka
- 23:57 - Dodaj komentar
(26) - Print
- #
|
|
|
