"Oh, kak su neke žene naporne", uzdahne Marki, gnijezdeći se ispred mojeg TV-a, "imaš još kikirikija?"
"Na!"
U toku je sučeljavanje predsjedničkih kandidata, a ona komentira, glasno mljacka i ispušta uzdahe neodobravanja.
"Kaj stenješ?", obrecnem se. "Jednostavno nemoj glasat za nju i gotovo."
"Ne mislim na nju. Nego na onu moju lezbo rospiju. Kad ih usporedim, ova na TV-u još je mila majka. Čak na mahove djeluje kao toplokrvno biće, skoro da bih joj dala svoj glas..."
"Si normalna? Pobornice konzervativne struje pljuju na feministički pokret, koji im je omogućio da uopće imaju pravo glasa. Dakle, rade u korist svoje štete. Znači, ili su glupe do besvijesti ili su pokvarene k'o pljesnjiva pašteta!"
"Ah, ljevica, liberalizam, feminizam, lijepo zvuči, ali meni dođe da od svega toga odustanem. I rospija je feministkinja, pa ne kuži osnovne stvari. Na primjer - da je pristojno odazvati se kad te neko zove. I da nije u redu kršiti dogovore."
"???"
"Zvala me moja bivša cura, Anđelka. Jasno da sam razgovarala s njom, ne bum joj valjda spustila slušalicu? Dogovorile smo se za kratak susret i kaj sam trebala - ne pojaviti se? Bile smo kod nje doma i malo smo zabrijale, pa kaj? I sad se rospija furi do neba."
"Razgovaraj s njom, Marki. Ispričaj se, pošalji joj cvijeće..."
"Kome? Nadurenoj vještici? Kajgod!"
"Da, baš se bez veze nadurila, umjesto da i ona odmah zabrije sa svojom bivšom, a onda s nekom trećom, pa s četvrtom i da tako širite valove sreće i ljubavi uzduž i poprijeko napaćenog čovječanstva..."
"Hm, tak je i napravila. Sutradan se opet skompala sa svojom bivšom, a sa mnom više neće imat posla. Ko je šiša, uostalom?"
"Ma, kaj te briga za tu furiju? Osim toga, nisi sama, opet imaš Anđelku."
"Nemam. Anđelka hoda sa svojom bivšom."
"Ali, ti si njezina bivša, ne?"
"Nisam jedina. Furala je paralelku, sa mnom i sa rospijom."
"I sad su njih dvije skupa? Marki, poduzmi nešto. Vrati Anđelku. Ili rospiju. Obadvije?"
"Nisu vrijedne truda. Zapravo, baš dobro da su zajedno, zaslužuju jedna drugu."
"Tak je, super da si ih se riješila. Brzo buš ti upoznala neku novu, dovoljno je da izađeš u gejlezbo disco i..."
"Nemam volje."
"Već ti je dosta ljubavnih zavrzlama? Onda se posveti poslu, zarađuj lovu."
"Dala sam otkaz."
"O, Điiizus! Pa zakaj?"
"Šef mi se popel na vrh glave, bilo mi je teško dizat se baš svako jutro i nisam više mogla zdurat onu nepodnošljivu nakupinu strejterica, njihove dosadne tračeve i naklapanja o frajerima, obleki i šminki. Ima žena koje su stvarno, realno i zbiljski naporne, kužiš?"
Da, samo to nije dovoljan razlog da se napusti posao, tako dobar posao! O kakvom mnogi sanjaju i bili bi presretni da ga dobiju. I ja bih, kao i bilo tko drugi, da sam na njezinom mjestu, sad trčala šefu i molila da me primi natrag, čak i pod cijenu pružanja ekstremnih seksualnih usluga. Ali, kako da joj objasnim, kako? Ne znam. Jednostavno ne znam. Odustajem.
"Da, Marki, kužim. Ima napornih žena, ima."
Lucy Fair, vasa dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 12.01.2005. u 02:56 sati.