okrutnastvarnost
11.06.2007., ponedjeljak
leptirici, ah ti leptirici!!!!
|
Ne mogu virovati da su se opet pojavili nakon toliko vrimena, nakon sto sam ih svom silom negdi duboko zakljucala i kljuc bacila u provaliju da ga vise nikad nitko ne nadje. Kako i zasto ga je nasa kad to nisam tila, kako se samo sudbina igra i slaze kockice kako ona zeli, a ne mi smrtnici koji zele u miru ziviti. Svi govore kako je nesto najlipse biti zaljubljen, mozda ako ste sretno zaljubljeni, ali ako znate da necete biti sretni onda to posto poto zelite izbjeci. Kod mene je takav slucaj nikada nisam imala srice u ljubavi tako da sam odustala od nje i ne zelim je, jer ne zelim opet patiti, dosta mi je toga u zivotu. Obecala sam sama sebi da vise nitko nece dirniti moje srce i dusu, a onda se on pojavio nekako tiho i neprimjetno se uvukao di nije smio, nasao kljuc i pustio leptirice da polete koje toliko mrzim. Mrzim ih jer mi izazivaju nemir kad ga vidim, a kad nije uz mene gone me da ga nadjem tako da oni mogu vladati. Ma mozda bi to i bilo sve super da gospodar mojih leptirica nema curu, ali i usprkos njoj mogla sam biti s njim u petak medjutim nisam i uzasno mi je za zbog toga. Tako mi i triba kad gledam prije na druge nego na sebe, stvar je u tome sta bi mi prijateljice s kojima sam izasla ostale bez prijevoza da sam ostala s njim. Zato sam otisla s njima premda znam da su one bile na mom mistu nebi me ni pogledale vec bi samo rekle ........ snadji se. Ovo je sve apsurdo i nesto na sto nisam spremna i za sto nemam snage zato cu kako bilo povatati te vrazije leptirice, opet ih zatvoriti i jos bolje i sigurnije zakljucati! |
