okrutnastvarnost
04.05.2007., petak
|
Iz dana u dan je sve teze i teze, a ni ova kisa ne pridonosi raspolozenju. Nikako da se smirim i da se pocnem ponasat u skladu sa svojim godinama. Ponasam se kao neka klika koja ne zna sto zeli, a sto ne. Stalo pricam i mislim kao nesto triban prominit u svom zivotu, kako npr. tribam odrasti. Svaki dan mi je postao isti, od 07:00 do 15:00 h radim i uredu di moram biti ozbiljna, fina i uvik nasmjesena, moram biti ono sto nisam. Navecer i vikendom radim u kaficu tako da mi skoro svaki dan na kraju zavrsi pijastvom i s puno toga jos. Postala sam uzasna osoba, hladna bez osjecaja, kuja bez duse. Vec misecima nism dobila dobru vjest, redaju se losa za losom i kako onda da budem normalna, kako nakon svega da se dobro osjecam. Dolazi vikend mozda se dogodi nesto dobro, mozda upoznam nekoga ko ce me spasit od sebe same. Haha koga ja to zavaravam meni nema spasa. |
