okouhonos

Otac moga prijatelja, iz gimnazijske klupe, već je davno navršio 80 godina.

No nikad nije kasno da se crta strasno.

Ja slabo poznati osnivač mladog umjetničkog projekta SUH u svojim aktivnostima radim i grafite. Aktivisti ovog projekta pokušavaju svojim radom probuditi kod ljudi želju za izgradnjom, ako ne boljeg, onda barem ljepšeg životnog prostora.

Npr. Na jednom zidu koji mi je svakog jutra pri pogledu kroz prozor upadao u oko je vrištao grafit JEBEŠ TORCIDU. Tik uz takav natpis na zidu nalazilo se igralište za malu djecu. Nisam to mogao podnositi (iako ne navijam za Hajduka). Jednostavno sam to prekrio crno-bijelom grafitom (dimezija 240 x 150), po motivima stripa Danijela Žeželja BOLIVIJSKA CRNA. Nacrtao sam jednu tablu stripa bez teksta, te tako prekrio tu ružnu i prostu poruku.
Kako sam se dobro osjećao kad sam drugo jutro pogledao kroz prozor samo je meni znano, no da sam dobro uradio pokazale su naredne godine. Moj grafit i danas nakon četiri godine od nastanka još uvijek nedirnut uljepšava prostor razigranoj djeci u obližnjem parkiću.
I tako ove godine pokraj našeg stola na Cvjetnom, prolazio je otac mog prijatelja sa nekoliko knjiga na slovenskom. Da moj prijatelj je Slovenac baš po svom ocu umirovljenom profesoru matematike koji je svoj radni vijek proveo u školama Hrvatske. No jezik matematike razumiju svi narodi, samo ga rijetko tko voli i zna govoriti. Pozvao sam dobro držećeg umirovljenika na kavicu.
Radostan što me vidi uskliknu je : Baš sam tebe tražio, kako znam da radiš grafite molim za malu pomoć.

I priča je krenula.
Znaš na zidu kraj igrališta za mališane kraj moje zgrade se nalazi jedan veliki grafit koji gledamo godinama i ne možemo to više podnositi. Velikim slovima veličine preko metar, svako slovo, piše jedna gadarija i nikome ništa, svi prolaze i prave se da je to normalno.
Dakle molim malu poduku gdje da kupim boju kojom bi tu sramotu prekrio.
Ponudio sam se, obzirom na godine mog sugovornika, da mi samo pokaže zid i ja ču ga uljepšati.
Usprotivio se. Ne to moramo napraviti mi koji tu živimo i svakodnevno prolazimo ispod tog grafita, konačno ja ne želim precrtati grafit nego samo na njemu intervenirati sitnim prepravkama.
Dobro, od novopečenog grafitera u dobi preko 80 godina, sve njegove želje su za mene zakon, zato sam ga uputio do prve prodavaonice boja.

Na rastanku sam ga upitao: Profesore a što bi vi to napisali na tom vašem zidu?
Dragi moj ja ču samo dopisati jedno veliko slovo.
A to je ???
To je veliko slovo Lj , uzviknuo mi je na odlasku u obližnji Slovenski dom.

No profesore još samo nešto. Što piše na tom vašem zidu?

Iz daljine mi je doviknuo: Na zidu piše UBI SRBINA.

P.S.
Kako je rekao tako je i uradio, saznao sam nakon nekoliko dana iz telefonskog poziva (iz Ljubljane).
Što si mi uradio od oca stari ?!? Sa 80 i kusur godina počeo je pisati graffite po gradskim zidovima.
No tako je to uživotu, dok većina gleda, vidi, misli si svoje i šuti, netko mora ……

23. Studeni 2006. Zagreb
kišovito, sa suncem popodne.

Danas je ponovo Zagreb bio izložen djelovanju gospodina Green-a.
Dva su pala.
Posadio je dva stabla japanske trešnje, jednu žalosnu i jednu veselu.

Zašto japansko drvo u hrvatsku zemlju ?
Zar mu nije dosta jedno ?

Što mu znači ta simbolika jednu žalosnu, jednu veselu.
Odgovori na ovakve aktivnosti, koje su ponovo zadesile Zagreb,
stižu u proljeće 2007.

Živi spomenici djelovanja umjetnika skrivenog pod pseudonimom Green Laden su dobili dva nova (ne)djela.

Gosp. Green nam je (samo za vas) dao izjavu:
Gledajte problem su dvije fizikalije, iskopati rupu i dotegliti skulpturu iz rasadnika kako bi je utaknuo u tu rupu.

Kako je to interesantno, kako je to neobično, kakav je to slučaj.

Sigurno se pitate koja je to zemlja, gdje je ta tajanstvena zemlja Čudesa?

E pa kazati ću vam. To je zemlja u kojoj i najviši časnici (generali) čine nečasna dijela, u kojoj se osuđenici za ratni zločin (izvršioci istih) drže nacionalnim herojima, da ponoriš načisto.

U toj zemlji od oko 4,5 miliona stanovnika živi gotovo jedan milion umirovljenika, od kojih 80% ima mirovinu manju od 250 eura, a znano je da minimalna potrošačka košarica potrebna za dostojanstveno preživljavanje mjesec dana, u toj zemlji čudesa, je 700 eura. U toj zemlji životinjari više od dvjesto tisuća nezaposlenih građana. Ljudi s visokom stručnom spremnom ima svega 3%, a građani nakon 40 godina radnog staža su prisiljeni u "kupovinu" na tržnicu odlaziti po njihovom zatvaranju.
Moj favorit među čudima je za sada bilo postojanje bez-kamatnih i bez-povratnih kredita za odabrane. I tek što pomisliš kako je čudesa ponestalo, nova čudesa iznenade te na svakom koraku. Zadnje iz bogatog spektra čuda lijepe naše događa se ovih dana.
U našem najvećem i glavnom gradu imaju problema sa "svojom" imovinom. Oko 1800 stanova koriste tzv bespravni korisnici i grad ih kao deklarirani legalista sudskim putem pokušava iseliti iz svojih stanova, a to traje traje 5, 10 pa čak i preko 15 godina. I ništa se ne događa. Oni stanuju, grad se duri, svi mi plaćamo. No kolosalno rješenje je na pomolu, ono što ne možemo riješiti prodajmo kažu naši gradski čelnici. Narodski rečeno prijeđi brigo na drugoga, u ovom slučaju briga je vlasništvo sa kojim grad ne zna gospodariti. Jednu istinu sigurno znam 90% bespravni korisnika su dobili ključeve stana koji koriste i slobodno su uselili u stan, nitko nije provaljivao. Kako su to postigli, nije znano. Snimljen je film " Mito i korupcija", ali nitko u ovoj zemlji čudesa ne zna o čemu se tu radi. Sad bi grad priznao svoju nesposobnost i nemoć, te po drugi put nagradio "bespravne korisnike" i kaznio ih tako da bi im prodao stanove koje su navodno oni sami sebi uzeli.
Nekad je bila krilatica - Imaš kuću, vrati stan. Danas lansiramo novu - Imaš kuću, kupi i stan. No ima tu još po neka budala koja kuću nije prepisala na dijete ili fiktivno rastavljenu bračnu družicu, te će imati manjih poteškoća oko legalnosti (ne) djela. Kako reče glumac u filmu Bande New Yorka , radimo sve po zakon, a posebno pazimo na to kad ga kršimo. To nema veze s nama, jer zna se, mi nemamo bande mi imamo Bandića. Sve je bilo po zakonu – oslobađa od bilo kakve odgovornosti. A kakvi su to dobri zakoni u zemlji čudesa, pravo čudo od zakona.
I sad još malo cinizma gradske uprave, stanove će prodavati po tržišnim uvjetima, možeš misliti. Nije mi jasno zašto bespravni korisnik koji ima novaca da kupi stan po tržišnim uvjetima stan ne kupi na tržištu. Ako nemamo Robin Hooda, tu je sigurno na djelu Superhick, a zna se on uzima od siromašnih i daje bogatima.
U toj zemlji čudesa branitelj nije učesnik u obrani zemlje nego osoba koja ima status branitelja, silovatelj nije osoba koja siluje nego osoba kojoj se dokaže na sudu da siluje, a sud radi za ne vjerovati, te suđenje traje dok ti želiš. Tu kod nas je jedino moguće pregaziti tatinim autom dvije djevojke i biti slobodan jer si iz ugledne obitelji. Tu je moguće u tridesetoj (svojim najboljim godinama) nekažnjeno ubiti starca od sedamdeset godina sa dva metka u tijelo i jednim u glavu, u samoobrani. Tu možeš ženu i djecu tući nesmetano, godinama, a ako te slučajno ikada i osude za takvo djelovanje znaš da si žrtva skorog ulaska u Europu.
I na kraju u toj se zemlji čudesa može čuti raznih narodnih umotvorina. Nema ptice do prasice, doći će gica na kolica, kad volim volim kad ne volim ja zakoljem, možeš me jebat ili ne bu mene nitko jebal, a ekonomski razvoj zemlje se gradi na krilatici : Ne možeš ti mene tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi.

Money is the root of all evil *
Money isn’t good or evil. It’s a tool like a hammer or a saw. You can create with it or destroy with it. People use it to build infrastructure, to build research facilities, to find cleaner sources of energy, and to create timeless art and literature. If you use your money to create value for yourself and others, your money will grow – and you will have all the money you’ll ever need. However, if you hoard money selfishly or spend it frivolously, you will never have enough. Don’t you think you could contribute more to society, the world, and other people if you had great wealth? So what’s wrong with intending to be wealthy? Do you believe you have the capacity to create value in other people’s lives? Those that think and act create wealth, so if you intend to become wealthy, don’t wait around for a government grant or the winning lotto numbers, get out there and start creating value for other people today.

School is the best place for kids to learn
It’s probably the worst place for kids to learn. I wrote this in my last blog post:Bob Proctor said that the problem with education is that it teaches us what to think, not how to think. Bob is wrong. It’s much worse than that. Our schools teach us to think destructive thoughts, which produce negative results in our lives and in the world. I know this sounds crazy and defies conventional wisdom, but it isn’t an attack on teachers or intellectuals. They are victims of the same monolithic government system as the students. Most teachers know intuitively how screwed up the system is and they know they are powerless to change it. So instead of explaining my position, I’ll let the New York State Teacher of the Year John Taylor Gatto make the argument in his essay The Seven Lesson School Teacher and his interview in Fast Company.

Your doctor is the best source of medical or psychiatric information
Medical information is expanding so rapidly doctors are increasingly using Google to diagnose patients. According to studies, 30% of patients are misdiagnosed and treated for a condition they do not have. Obviously, if you have a medical or psychiatric problem you should see a doctor, but question what they tell you. Don’t accept it on blind faith. Use your critical thinking. Ask difficult questions. Many people are afraid to question their doctor. Don’t be afraid! I believe questioning my doctor saved my life (I plan to do a post on that experience). Do research online about your condition and you may find that you know more about the condition than your doctor. If that happens, it may be time to find a new doctor. Remember there is nothing special or magical about doctors, they’re people just like you and me. Many of them are extremely busy, and they make mistakes – lots of mistakes. So be your own advocate. See your doctor, but do your own research in the library and online. And if you need to make a big medical decision, get a second, third, or fourth opinion. Your health is in your hands. You make the final decision.


(by Steve Olson : False Belief )

Sve su posvađali
Penzionere stare i nove
Borce i dragovoljce
Invalide civilne i ratne
Nogometne navijače
Muževe i žene
Djecu i roditelje
Gimnastičare, seljake, novinare

Stare i mlade
Homo i hetero seksualce
Policajce
Generale
Ribare
Kupce i trgovce
Slovence i Hrvate
Braču i sestre
Mrtvace
Sve baš sve su posvađali

Noćas sam sanjao cijelu noć Frank Zappu.
Došao je u razred gdje se mi školujemo za dostojanstveno umiranje, kako bi razgovarao sa nama. Ja sam očekivao da će nam nešto odsvirati, kad ono Frank (u svom najboljem izdanju) sjeda sa svakim učenikom u klupu i razgovara u četiri oka (tzv individualni pristup) sa svakim polaznikom škole laganog umiranja, jedinom školom u životu koju svaki učenik uspješno završi.
U pola našeg razgovora čula se buka iz hodnika. U razred je tada teturajući vidno alkoholiziran ušao Goran Bare i tresnuo odmah na pod. Svima nam je bilo neugodno.
Frank je to komentirao grimasom, plaženjem jezika i odmahivanjem rukom, uz blagi ukor : No, no no to delat, previše sam takvog za života vidio, djeco to nije dobro sebi raditi.
Goran se nije dao, brzo se ustao i odjurio iz razreda pjevajući stihove svoje pjesme: Biram život. Meni je bilo neugodno jer svi u razredu su znali da smo mi (Goran i ja) iz Vinkovaca..
Samo jedno me je čudilo Frank Zappa je govorio književni hrvatski sa besprijekornom dikcijom, upitao sam ga kako to da govori moj materinji jezik bolje od mene samoga. Duhovito je odgovorio: To nije teško, prvo zato jer ti govoriš nepravilno, sa izrazito prisutnim slavonskim naglaskom, a uskoro ćeš se uvjeriti da ovdje barijera jezika nestaje i svi slobodno govorite svojim jezikom, no novost je da svi čujete (svakog sugovornika iz našeg svijeta mrtvih) na svom jeziku kao i ti mene sada na hrvatskom, iako ja govorim engleski ..........................
Dok je Zappa razgovarao sa mojim prijateljem sa posla Ratkom A. koji se tresao od neugode jer je kao mlad slušao The Spooky Toouth a ne The Mothers of Invention, ja sam se najednom dosjetio kako je naš učitelj Frank Zappa umro prije nekoliko godina od raka grla u pedesetdrugoj godini života, a meni je 52.
Ta misao, ili ženina ruka koja me je lagano lupkala po ramenu, prekinula je čaroliju razreda smrti.
Zeleni diži se vrijeme je da posjetimo groblje i položimo cvijeće za sve voljene koji nisu više sa nama..


P.S.
Ove godine ču posebno položiti jedan bijeli cvijetak za dragog učitelja iz mog novog razreda, razreda smrti, u koji sam se nedvojbeno ovih dana upisao, kako mi san reče, a zna se snovi nikad ne lažu.