Otac moga prijatelja, iz gimnazijske klupe, već je davno navršio 80 godina.
No nikad nije kasno da se crta strasno.
Ja slabo poznati osnivač mladog umjetničkog projekta SUH u svojim aktivnostima radim i grafite. Aktivisti ovog projekta pokušavaju svojim radom probuditi kod ljudi želju za izgradnjom, ako ne boljeg, onda barem ljepšeg životnog prostora.
Npr. Na jednom zidu koji mi je svakog jutra pri pogledu kroz prozor upadao u oko je vrištao grafit JEBEŠ TORCIDU. Tik uz takav natpis na zidu nalazilo se igralište za malu djecu. Nisam to mogao podnositi (iako ne navijam za Hajduka). Jednostavno sam to prekrio crno-bijelom grafitom (dimezija 240 x 150), po motivima stripa Danijela Žeželja BOLIVIJSKA CRNA. Nacrtao sam jednu tablu stripa bez teksta, te tako prekrio tu ružnu i prostu poruku.
Kako sam se dobro osjećao kad sam drugo jutro pogledao kroz prozor samo je meni znano, no da sam dobro uradio pokazale su naredne godine. Moj grafit i danas nakon četiri godine od nastanka još uvijek nedirnut uljepšava prostor razigranoj djeci u obližnjem parkiću.
I tako ove godine pokraj našeg stola na Cvjetnom, prolazio je otac mog prijatelja sa nekoliko knjiga na slovenskom. Da moj prijatelj je Slovenac baš po svom ocu umirovljenom profesoru matematike koji je svoj radni vijek proveo u školama Hrvatske. No jezik matematike razumiju svi narodi, samo ga rijetko tko voli i zna govoriti. Pozvao sam dobro držećeg umirovljenika na kavicu.
Radostan što me vidi uskliknu je : Baš sam tebe tražio, kako znam da radiš grafite molim za malu pomoć.
I priča je krenula.
Znaš na zidu kraj igrališta za mališane kraj moje zgrade se nalazi jedan veliki grafit koji gledamo godinama i ne možemo to više podnositi. Velikim slovima veličine preko metar, svako slovo, piše jedna gadarija i nikome ništa, svi prolaze i prave se da je to normalno.
Dakle molim malu poduku gdje da kupim boju kojom bi tu sramotu prekrio.
Ponudio sam se, obzirom na godine mog sugovornika, da mi samo pokaže zid i ja ču ga uljepšati.
Usprotivio se. Ne to moramo napraviti mi koji tu živimo i svakodnevno prolazimo ispod tog grafita, konačno ja ne želim precrtati grafit nego samo na njemu intervenirati sitnim prepravkama.
Dobro, od novopečenog grafitera u dobi preko 80 godina, sve njegove želje su za mene zakon, zato sam ga uputio do prve prodavaonice boja.
Na rastanku sam ga upitao: Profesore a što bi vi to napisali na tom vašem zidu?
Dragi moj ja ču samo dopisati jedno veliko slovo.
A to je ???
To je veliko slovo Lj , uzviknuo mi je na odlasku u obližnji Slovenski dom.
No profesore još samo nešto. Što piše na tom vašem zidu?
Iz daljine mi je doviknuo: Na zidu piše UBI SRBINA.
P.S.
Kako je rekao tako je i uradio, saznao sam nakon nekoliko dana iz telefonskog poziva (iz Ljubljane).
Što si mi uradio od oca stari ?!? Sa 80 i kusur godina počeo je pisati graffite po gradskim zidovima.
No tako je to uživotu, dok većina gleda, vidi, misli si svoje i šuti, netko mora ……
