Sigurno se pitate koja je to zemlja, gdje je ta tajanstvena zemlja Čudesa?
E pa kazati ću vam. To je zemlja u kojoj i najviši časnici (generali) čine nečasna dijela, u kojoj se osuđenici za ratni zločin (izvršioci istih) drže nacionalnim herojima, da ponoriš načisto.
U toj zemlji od oko 4,5 miliona stanovnika živi gotovo jedan milion umirovljenika, od kojih 80% ima mirovinu manju od 250 eura, a znano je da minimalna potrošačka košarica potrebna za dostojanstveno preživljavanje mjesec dana, u toj zemlji čudesa, je 700 eura. U toj zemlji životinjari više od dvjesto tisuća nezaposlenih građana. Ljudi s visokom stručnom spremnom ima svega 3%, a građani nakon 40 godina radnog staža su prisiljeni u "kupovinu" na tržnicu odlaziti po njihovom zatvaranju.
Moj favorit među čudima je za sada bilo postojanje bez-kamatnih i bez-povratnih kredita za odabrane. I tek što pomisliš kako je čudesa ponestalo, nova čudesa iznenade te na svakom koraku. Zadnje iz bogatog spektra čuda lijepe naše događa se ovih dana.
U našem najvećem i glavnom gradu imaju problema sa "svojom" imovinom. Oko 1800 stanova koriste tzv bespravni korisnici i grad ih kao deklarirani legalista sudskim putem pokušava iseliti iz svojih stanova, a to traje traje 5, 10 pa čak i preko 15 godina. I ništa se ne događa. Oni stanuju, grad se duri, svi mi plaćamo. No kolosalno rješenje je na pomolu, ono što ne možemo riješiti prodajmo kažu naši gradski čelnici. Narodski rečeno prijeđi brigo na drugoga, u ovom slučaju briga je vlasništvo sa kojim grad ne zna gospodariti. Jednu istinu sigurno znam 90% bespravni korisnika su dobili ključeve stana koji koriste i slobodno su uselili u stan, nitko nije provaljivao. Kako su to postigli, nije znano. Snimljen je film " Mito i korupcija", ali nitko u ovoj zemlji čudesa ne zna o čemu se tu radi. Sad bi grad priznao svoju nesposobnost i nemoć, te po drugi put nagradio "bespravne korisnike" i kaznio ih tako da bi im prodao stanove koje su navodno oni sami sebi uzeli.
Nekad je bila krilatica - Imaš kuću, vrati stan. Danas lansiramo novu - Imaš kuću, kupi i stan. No ima tu još po neka budala koja kuću nije prepisala na dijete ili fiktivno rastavljenu bračnu družicu, te će imati manjih poteškoća oko legalnosti (ne) djela. Kako reče glumac u filmu Bande New Yorka , radimo sve po zakon, a posebno pazimo na to kad ga kršimo. To nema veze s nama, jer zna se, mi nemamo bande mi imamo Bandića. Sve je bilo po zakonu – oslobađa od bilo kakve odgovornosti. A kakvi su to dobri zakoni u zemlji čudesa, pravo čudo od zakona.
I sad još malo cinizma gradske uprave, stanove će prodavati po tržišnim uvjetima, možeš misliti. Nije mi jasno zašto bespravni korisnik koji ima novaca da kupi stan po tržišnim uvjetima stan ne kupi na tržištu. Ako nemamo Robin Hooda, tu je sigurno na djelu Superhick, a zna se on uzima od siromašnih i daje bogatima.
U toj zemlji čudesa branitelj nije učesnik u obrani zemlje nego osoba koja ima status branitelja, silovatelj nije osoba koja siluje nego osoba kojoj se dokaže na sudu da siluje, a sud radi za ne vjerovati, te suđenje traje dok ti želiš. Tu kod nas je jedino moguće pregaziti tatinim autom dvije djevojke i biti slobodan jer si iz ugledne obitelji. Tu je moguće u tridesetoj (svojim najboljim godinama) nekažnjeno ubiti starca od sedamdeset godina sa dva metka u tijelo i jednim u glavu, u samoobrani. Tu možeš ženu i djecu tući nesmetano, godinama, a ako te slučajno ikada i osude za takvo djelovanje znaš da si žrtva skorog ulaska u Europu.
I na kraju u toj se zemlji čudesa može čuti raznih narodnih umotvorina. Nema ptice do prasice, doći će gica na kolica, kad volim volim kad ne volim ja zakoljem, možeš me jebat ili ne bu mene nitko jebal, a ekonomski razvoj zemlje se gradi na krilatici : Ne možeš ti mene tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi.
Post je objavljen 20.11.2006. u 12:12 sati.