last train home

Pa, mogu reći kako godinama nisam slušala radio programe, osim što sam prisiljena u vožnji na i sa posla slušati neku radio stanicu po izboru kolege - vozača. Njegov izbor zasigurno nikad, ali NIKAD ne bi bio i moj izbor. Ali, budući nisam vozač, nema druge nego strpljivo podnositi odabrano i pokušati otkačititi stvarnost tih 15-20 minuta. Nekad uspješno, ali češće je nemoguće ne čuti budalaštine od glazbe koja se kotrlja zajedno s nama nizbrdo... Textovi tipa: živjet ću sve do svoje smrti, zatim: gledam malenu barku - vidim veliki brod i slično u svim varijacijama i temama, neizbježni su po prilici svakih 3-4 km.
Iako sam si na poslu na pc nasnimila puno drage mi glazbe, svejedno, odvrtjeh to milijune puta, a nekako nikako ne stižem pokupiti nešto cd-a i sklopiti novi repertoar.
U međuvremenu, dogodio se "boljitak" radnih nam prostora, uredi imaju instalirane zvučnike i vezu sa središnjim radio uređajem, a ja, pak, vladam radio izborom. Dakle, odlučih malo se ušaltati u nove glazbene tokove. Možda ne ušaltati, ali ono barem vidjeti što se događa novoga u tom svijetu. Nekad vrsna poznavateljica svjetskih glazbenih top listi, danas sam potpuni glazbeno-trendovski neupućeni stvor. Zapravo, većina novonastalih proizvoda me ostavlja ravnodušnom. A slušanje glazbe koja me ne strese, ne takne upravo tamo gdje treba, zapravo me i razdražuje. No, Otvoreni radio me i informira, a često i iznenadi nekom dobrom starom stvari kao npr. sa Uptown Girl Billyja Joela, pa mlade cure se smijulje kad razgaljeno priopćim: Eto, cure, slušate upravo glazbu moje mladosti!
S godinama istančah svoj ukus i posvetih se obogaćivanju kućne mi diskoteke. Uz dobrodušnost dragih prijatelja, a i istomišljenost po pitanju glazbenog ukusa, stvarno imam prilike za česta zadovoljstva.

Večeras me draga Danijela malo podsjetila na neke dobre (naravno: meni!) stvari, i iako me pokušala nagovoriti podijeliti to s jednom dragom osobom čiji je chat prozorčić titrao u drugom dijelu ekrana, nisam to učinila. Odlučih: e ne! To je glazba moje, a ne znam je li i tvoje mladosti! Dijeliti to sa mnom treba se itekako zaslužiti! ;)


P A T___M E T H E N Y___last train home

Ovo gore je pjesma koja je bila često dnevno društvo u mojim osamljeničkim bračnim danima u tuđini :). Vlak nije bio prijevozno sredstvo koje me vodilo obiteljskom domu, svejedno, vlažnih obraza, uz nju sam se zamišljala kako sjedim uz prozor kupea i odlazim tamo gdje ću sigurno naići na topli osmijeh potaknut susretom sa mnom...

Image Hosted by ImageShack.us

16.04.2007. u 23:40 | 12 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

0

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

e-mail: okosjenki@net.hr


Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:

Image Hosted by ImageShack.us
Regoč


Image Hosted by ImageShack.us
Kosjenka


Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.

Linkovi

ljudi koje rado pročitam:

POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!