karnevali i maškare
Od blagdana Sveta tri kralja počinje radost maškara. Sjećam se svog djetinjstva i tog svakogodišnjeg razdoblja koje mi je, u istoj mjeri kao i danas, predstavljalo osobitu radost. Planovi i sjajne izvedbe od skromnih materijala...
Mjesto ima dugogodišnju tradiciju karnevala, već godinama se o tome piše, posjetitelji stižu sa svih strana...
Dio čitave atmosfere je i dječji karneval.
Dakle, već nakon gornjeg blagdana počinju se kovati planovi u što maskirati djecu. Razredi osnovne škole se obično skupno organiziraju. Pa tako i razred moje kćeri.
Iako odrasla uz tu tradiciju, veliki dio dosadašnjeg života aktivni sam sudionik istih manifestacija, svake godine nanovo grintam.
Jučerašnji dječji program je počeo oko 1400 h. Predstavljanje maski trajalo je do cca 1530. Zatim se plesalo "punih" 20tak minuta, do proglašenja pobjednika. Bilo je sigurno 100tinjak djece, što sudionika u skupnim maskama, što "individualaca". Bilo je zaista sjajnih izvedbi, vrijednih svih pohvala ovog svijeta. Gotovo su svi imali osmišljenu točku predstavljanja. Jako dobro!
Pobjednici osvajaju putovanje u Rijeku na već tradicionalni Riječki dječji karneval.
I sve bi to predivno da se nakon imenovanja pobjednika zabava i nastavila. No, iza 1600 h sve je bilo gotovo 
...
Ne mogu zamisliti kako se i ta dječja radost pretvorila u iživljavanje već upitnih roditeljskih, zapravo, majčinskih ambicija...
Žiri je uglavnom sastavljen od istomišljenika, tako da se vrlo malo, gotovo i nikako ne cijene maske čiji je izgled postignut u kućnoj radinosti, možda samo malo nespretnije izvedbe od onih na koje se potrošilo i nekoliko stotina kuna... iako je i tu dječjeg i roditeljskog truda možda uloženo i više od drugih. Takvi se ni ne spominju...
Što je najgore, i djeci se uvukla ta filozofija pod kožu: dođi i pobijedi, nadjačaj konkurenciju, a plesa i igara... ma, kome to više u ovom ambicioznom društvu i treba?!
Na putu prema kući, pokušavala sam N. objasniti kako zapravo nije došlo do ispunjenja. Pokušavala sam joj objasniti tradiciju i bit. Toliko se trudim održati je na distanci od ovog sumanutog potrošačkog mentaliteta koji, barem mi s tako čini, u malom mjestu dolazi do izažaja više nego u veći sredinama. Možda zbog toga što se svi znamo, pa su onda razočarenja konkretnija. Ne znam...
Borimo se rukama i nogama da nam djeca ne budu djeca, već egoistični laktaši, upućeni u stanje tečajnih lista i sredstva kontracepcije. Je li to samo bijeg od obaveze roditelja? Očekujemo, a i nesvjesno namećemo urastanje u kožu odraslih, to smatramo normalnim, dok ni trenutak ne pomišljamo tajne života prenositi im dolje, na njihovoj razini. Tako tužno...
