karnevali i maškare
Od blagdana Sveta tri kralja počinje radost maškara. Sjećam se svog djetinjstva i tog svakogodišnjeg razdoblja koje mi je, u istoj mjeri kao i danas, predstavljalo osobitu radost. Planovi i sjajne izvedbe od skromnih materijala...
Mjesto ima dugogodišnju tradiciju karnevala, već godinama se o tome piše, posjetitelji stižu sa svih strana...
Dio čitave atmosfere je i dječji karneval.
Dakle, već nakon gornjeg blagdana počinju se kovati planovi u što maskirati djecu. Razredi osnovne škole se obično skupno organiziraju. Pa tako i razred moje kćeri.
Iako odrasla uz tu tradiciju, veliki dio dosadašnjeg života aktivni sam sudionik istih manifestacija, svake godine nanovo grintam.
Jučerašnji dječji program je počeo oko 1400 h. Predstavljanje maski trajalo je do cca 1530. Zatim se plesalo "punih" 20tak minuta, do proglašenja pobjednika. Bilo je sigurno 100tinjak djece, što sudionika u skupnim maskama, što "individualaca". Bilo je zaista sjajnih izvedbi, vrijednih svih pohvala ovog svijeta. Gotovo su svi imali osmišljenu točku predstavljanja. Jako dobro!
Pobjednici osvajaju putovanje u Rijeku na već tradicionalni Riječki dječji karneval.
I sve bi to predivno da se nakon imenovanja pobjednika zabava i nastavila. No, iza 1600 h sve je bilo gotovo ...
Ne mogu zamisliti kako se i ta dječja radost pretvorila u iživljavanje već upitnih roditeljskih, zapravo, majčinskih ambicija...
Žiri je uglavnom sastavljen od istomišljenika, tako da se vrlo malo, gotovo i nikako ne cijene maske čiji je izgled postignut u kućnoj radinosti, možda samo malo nespretnije izvedbe od onih na koje se potrošilo i nekoliko stotina kuna... iako je i tu dječjeg i roditeljskog truda možda uloženo i više od drugih. Takvi se ni ne spominju...
Što je najgore, i djeci se uvukla ta filozofija pod kožu: dođi i pobijedi, nadjačaj konkurenciju, a plesa i igara... ma, kome to više u ovom ambicioznom društvu i treba?!
Na putu prema kući, pokušavala sam N. objasniti kako zapravo nije došlo do ispunjenja. Pokušavala sam joj objasniti tradiciju i bit. Toliko se trudim održati je na distanci od ovog sumanutog potrošačkog mentaliteta koji, barem mi s tako čini, u malom mjestu dolazi do izažaja više nego u veći sredinama. Možda zbog toga što se svi znamo, pa su onda razočarenja konkretnija. Ne znam...
Borimo se rukama i nogama da nam djeca ne budu djeca, već egoistični laktaši, upućeni u stanje tečajnih lista i sredstva kontracepcije. Je li to samo bijeg od obaveze roditelja? Očekujemo, a i nesvjesno namećemo urastanje u kožu odraslih, to smatramo normalnim, dok ni trenutak ne pomišljamo tajne života prenositi im dolje, na njihovoj razini. Tako tužno...
glazbeni "meme"
Blog Novogodišnje ludilo već možda i drugi tjedan je trebao objavljivati glazbeni "meme", ali nitko od cura da probije led.
Eto, bila to ja:
Kako se koristim divnim mogućnostima za pribavljanje saznanja i upotpunjivanje kućne mi diskoteke, u razveseljavanju sebe glazbom Sergia Mendesa, otkrila sam jednu od njegovih u izvedbi simpatičnog Johna Legenda. Pjesmuljak koji mi se svidio je Please, Baby Don't. Zapravo, to je bio prvi kontakt s J. Legendom. Odmah pohitah na netu vidjeti tko je taj.
I tako naletjeh na, možda već i nekoliko mjeseci najdražu pjesmu:
O R D I N A R Y P E O P L E
Dogodio se "klik" i već duži osobni "link" sa tom pjesmom. Dnevno se odvrti barem jednom nošena brojnim decibelima po širem susjedstvu...
I ostalo njegovo mi se baš svidjelo. Onako, lako... Toliko o Johnu Legendu.
Jedna od mojih prvih ozbiljnih glazbenih ljubavi bio je Nat King Cole
Sve redom.
Odrastanje provedoh uz Ekatarinu Veliku
I danas mislim kako boljeg urlatora s razlogom nije bilo od Milana Mladenovića.
Prošlo vrijeme vinila i kaseta, ja se seljakala, u seljakanjima ostala bez mnogih važnijih životnih stvari, pa nije za čuditi se što tako ostadoh i čitave EKV kolekcije...
Ljubiteljica sam filmske glazbe. Na prvom mjestu već 20 godina, barem na mojoj listi, zasjeo je soundtrack iz Poslijednjeg kineskog cara
Glazbu su radili David Byrne i Ryuichi Sakamoto
Nezaobilazan zadnjih par godina svakako je i Jamie Cullum
Otkrio mi ga dragi prijatelj iz djetinjstva, bubnjar sjajnog bečkog banda Yep!
U mojoj diskoteci ima još puno toga... Sve što posjedujem, sve je duši i uhu milo... Dakle, sat je kasni, a sutra me čeka puuuuuuuno toga za odraditi, pa idem... nedovršenog posla...
ulijenila sam se...
Dani mi prebrzo prolaze. Kad sam otvorila ovaj blog (kao da ih imam ne znam koliko ), pisala sam postove, mislim, svakog dana. Kako sam s vremenom otkrivala druge blogere, a neke, zapravo, podosta njih, počela i redovito pratiti, a i komentirati, svog jadnička potpuno zapustih.
zadatak
Kao "aktivistica" novogodišnjeg ludila, za "potrebe" ovotjedne teme, noćas sam pokušavala sjetiti se najmanje 5 filmova (ispalo čak 6!) koji su me dojmili od kako pamtim. Sigurno navedeno nije sve, ali toliko seže moje sjećanje...
Nisam iz principa htjela čitati ničije navođenje prije nego navedem svoje filmove kako ne bih pala pod utjecaj. Pokušat ću se prisjetiti onih koji su me ostavili bez daha, "učinili" me dobro promozgati o nekim stvarima, događajima, ljudima... dobro me nasmijali, a bome i rasplakali...
E, pa evo ovako:
Lovac na jelene / The Deer Hunter
Sjećam se kako je to prvi film koji nije za djecu što sam gledala, a zbog kojeg sam sve suze tog vremena isplakala. I sjećam se kako je Christopher Walken u tom filmu bio prvi filmski muškarac u kojeg sam se, onako pravo teenagerski zatreskala...
Magnolia
Ne sjećam se koliko sam puta gledala ovaj film. Strahovito me se dojmio svojom težinom i straaaašnim jadom. I par stvari u izvedbi Aimee Mann...
Gladijator
Iako nisam ljubiteljica spektakla, osobito povijesnih, ovaj film sam uzela u videoteci jer nije bilo ničega od onog što sam htjela u tom trenutku. Oduševljena ostadoh s nekoliko dijaloga, osobito između cezara i sina... Osobito zbog tog dijela, i taj film odgledah dosta puta.
Izgubljeni u prijevodu / Lost in Translation
Kao prvo, film baš po mom guštu! Kao drugo, ugodno sam bila iznenađena što nakon dugo vremena nisam naišla na film u kojem nije bilo razgolićenih žena, pištolja...
Fatalna nesreća / Crash
Ideja o začaranom krugu... Igra sudbina. Dojmljivo...
Babel
Iako me prilično podsjetio na "Fatalnu nesreću", opet jedan dojmljiv film. Brad Pitt postao bolji glumac od svoje face, što je zapravo i bilo vrijeme. Naravno, po mom mišljenju.
U ovu kasnu uru, ne mogu ništa drugo išćeprkati iz glave...
(Ovo je jutrošnji nastavak:)
Pogledala sam što su druge blogerice (još uvijek no men!) navele i, naravno, tako se podsjetih na neke, a i proradi mi sjećanje na romantične, beskrajno nesretne i one druge:
Ljubavna priča / Love Story
Tužno...
Biti zaljubljen / Falling in Love
Romantična, luda ljubav sredovječnih ljudi... dakle, ima nade . Iako, žao mi onih njihovih doma...
Ubiti pticu rugalicu / To Kill a Mockingbird
Prekrasan muškarac, Gregory Peck... uloga postojanog, principijelnog muškarca u ludilu američkog rasističkog juga...
Šampion / The Champ
Prvi film za kojega pamtim da sam, tada, doduše, klinka, ridala i maltretirala sirotu publiku u kinu svojim neobuzdanim plačem. Sjećam se kako su frendovi umirali od neugode...
Poslijednji kinseki car / The Last Emperor
Film me domio fotografijom, Peter O'Toole - moja vječna simpatija, dubina, priča... Ryuichi Sakamoto svojom pojavom, kako na ekranu, tako i u glazbenim podlogama zadovoljio više osjetila...
Piano / The Piano
Holly Hunter odradila sjajnu ulogu... Film je, naravno, ono što najviše volim: nabijen osjećajima do boli... Glazba nadopunjuje tugu baš kako treba.
Zapravo ljubav / Love Actually
Kolaž svakojakih životnih situacija, smiješnih, tužnih, bolnih... prepoznah se u nekoliko... Baš mi mio film...
Ma, ima tu još masu toga, ali tko će se svega sjetiti... Ali, evo, ovi gore, čini se,ostali mi osobito pri srcu...